Dramatičan apel pčelara: Samo pčela može sačuvati čovječanstvo

Pčela je ugrožena i njen ostanak je doveden u pitanje, kaže pčelar Rašid Zorlak (Al Jazeera)

Piše: Snježana Mulić-Softić

Za 46 godina, koliko se bavi pčelarstvom i naukom o pčelarstvu, hemijski inžinjer Rašid Zorlak kaže da nije upamtio goru godinu od ove kada su u pitanju pčelinje zajednice i njeni prinosi.

“Nikada ovakva godina nije bila u mojoj pčelarskoj praksi. Šta je suština? Pčela je ugrožena, njen ostanak je doveden u pitanje. Albert Einstein je rekao da četiri godine nakon nestanka pčela dolazi do nestanka života. Ove godine nije bilo oprašivanja, pčela nije bila u poziciji da opraši sve ovo. Bez pčele nema ničega, ničega! Pogledajte ovaj voćnjak, sve ovo oko nas – to ne može živjeti bez pčela”, govori Zorlak dok sjedimo pred njegovim pčelinjakom nedaleko od Sarajeva.

Pčele – stvorenja nadahnuta od Boga

Uzrok svega, po njemu, strahovita je globalna promjena klime, koja je dovela do poremećaja godišnjih doba, a što je, opet, dovelo do poremećaja u pčelinjoj zajednici, pa su pčele aktivne onda kada trebaju mirovati i obratno, legla razvijaju ranije nego što treba, kada treba da se hrane, nemaju čime…

“Jednostavno ću objasniti zašto se to i kako dešava. Na dunjaluku [svijetu] imaju dva živa stvorenja koja je Bog nadahnuo: čovjek i pčela. Čovjeku je sve dao na volju, hoćeš li biti ovo ili ono, nadahnuo ga je da razmišlja, a pčeli je naredio kako da postupa. Zato je prilagodba čovjeka klimatskim promjenama puno lakša nego pčelama i biljkama”, slikovito objašnjava Zorlak.

Kaže da je ranije, godišnje prikupljao do 300 kilograma polena, a ove godine nije ni stavio hvatače za polen, koji je ključan za razvoj pčelinjih zajednica.

“U februaru smo imali strahovito brz razvoj pčelinje zajednice, onda je nastupio mart, koji je bio potpuno kišovit, nije bilo mogućnosti za bilo kakav rad pčela, matica je prekinula rad. April, isti takav – nekoliko dana dobrih, taman izađe polen, pčela izađe da ga pokupi, a njega kiša spere… i sve tako. A onog trenutka kad nemate polena, nemate pčelinju zajednicu, ili je imate ali je veoma slaba, onda porod nije adekvatan, izlazak pčele nije adekvatan, nema matične mliječi… a onda, naravno, nema ni meda.”

Kaže da je godinama kucao na vrata raznih ministarstava u  i tražio da Bosna i Hercegovina proglasi pčelu državnim javnim interesom. Međutim, od toga nije bilo ništa.

“Ljudi ne shvataju šta pčela znači. Ako se, ne sutra, nego ovog trenutka, ne pozabavimo pčelinjim zajednicama na adekvatan način, naredno proljeće bit će još gore, a zato treba poduzeti adekvatne mjere”, priča Zorlak, dodajući kako pčelari u Bosni i Hercegovini ove godine praktično moraju raditi samo na održavanju pčelinje zajednice.

Klima ‘zbunila’ i pčele

Pčelar Blažo Vujović iz Trebinja, član Saveza udruženja pčelara bh. entiteta Republika Srpska, ističe da je i prošla godina bila dosta loša.

“Ipak je ovdje, u Hercegovini, klima malo bolja nego u unutrašnjosti zemlje, pa su pčele ove godine kao malo jače, ali moram vam reći ovo – sve je dobro, samo meda nema. Čekamo bolje dane, čekamo da sad da sazrije vijesak, to je medonosna biljka, pa da vidimo hoće li šta biti bolje”, kaže Vujović.

Klimatske promjene “zbunile” su i pčele u Crnoj Gori i dovele do njihovog slabljenja.

“Veoma, veoma je loše, nikad gore nije bilo. Bile su kiše, hladnoća, sjeverni vjetar… i svi ti uslovi nijesu omogućili pčelama normalan rad i razvoj. Sve se izokrenulo, sve se nekako urotilo da ne bude medobranja. Kod nas je ranijih godina po košnici bilo po deset kilograma meda, a ove godine ako će bit’ dvije-tri kile, dobro će biti”, žali se Vojin Đukanović, pčelar iz Nikšića.

(Da bi pčele preživjele i bile jake, neophodno je saditi medonosno bilje, poput evudije)

Veli da je on ranijih godina sa svojih 100 košnica ubirao po tonu meda, a sada da očekuje naviše 300 kilograma i dodaje da se plaši da se ne obistini Einstenova prognoza o nestanku pčela.

Božidar Gašić iz Beogradskog udruženja pčelara kaže da ni u Srbiji nije ništa bolje.

“Sve je to isto, verujte, i ovde, i u Bosni, svugde u okruženju. Jer, ove godine nit’ je bilo bagrema, nit’ je bilo lipe, niti je bilo repice. Kada je to cvetalo, padale su kiše i pčele su se loše razvile. Sad ima nešto malo suncokreta i nadamo se da će nas on izvući. Prinos od pčela ove godine će sigurno biti do 80 odsto manji nego ranijih godina.”

Gašić kaže da pčelari Srbije traže od države da im da parcele na kojima će saditi medonosno bilje, kao što to radi Mađarska, što bi im omogućilo dodatno prirodno prehranjivanje pčela, ali da to “ide traljavo”.

“Znate kako vam je to ovde – kao da tenk gurate bez benzina i bez gusenica”, zaključuje Gašić.

Kako granice ubijaju pčele

Ni u Hrvatskom pčelarskom savezu nisu zadovoljni prinosima.

“Jedan dio godine je zaista bio loš, sad je relativno dobro. Treba čekati do devetog mjeseca, pa ćemo vidjeti na što će izići. Što se tiče bagrema, od njega nismo imali ništa, sve je kiša sprala. Sad ide sezona lipe i suncokreta i nadamo se da će nam to nekako popraviti stanje”, kaže Vedran Lisjak iz HPS-a, napominjući kako hrvatski pčelari, osim vremenskih neprilika, imaju i dodatni problem, a koji je nastao ulaskom Hrvatske u Evropsku uniju.

“Jedan dio naših pčelara, tamo iz Dubrovačko-neretvanske županije, nekada je premještao svoje pčele u dolinu Neretve, što je sada skoro pa nemoguće, jer ne mogu prelaziti [hrvatsko-bosanskohercegovačku] granicu u Neumu. Oni sada da bi odnijeli pčele na pašu, recimo u vrijeme cvata mandarina, moraju ići zaobilaznim putem, što traje duplo više vremena nego prije, a što dovodi do izumiranja jednog broja pčela.”

No, nisu samo klimatski poremećaji ti koji utječu na slab razvoj pčelinje zajednice. Zorlak kaže kako su košnice u cijelom svijetu, pa i na Balkanu, zaražene varroom jacobsoni, insektom koji uništava zimsku pčelu, odnosno sprečava je da se razvije.

“Varroa izujeda larvu, na njoj bude po 17 uboda. Zamislite kad iz nje izađe tako izbodena pčela, ona se ne može normalno razvijati, zato se pčelari bore protiv toga na različite načine. Postoje hemijska sredstva, ali njima se uništava samo deset posto varroe”, rekao je Zorlak.

Strah od Einsteinove prognoze

Pored toga, kaže da su pčelinje zajednice zaražene i američkom truleži, što je bolest legla zajednice.

“Kad ima dovoljno propolisa, onda nema problema, onda nema američke truleži.  A znate šte je propolis, koja mu je funkcija u košnici? To je čudo! On služi kao dezinfekciono sredstvo, pa tamo gdje ima puno propolisa, pčela je zdrava. Ona svaku ćeliju u košnici obloži slojem propolisa, tako da je ona sterilna. Također, pčele poliraju i dezinficiraju saće u kojem se razmnožavaju, kao i saće u koje skladište med, polen i mliječ. Nanose propolis u tankom sloju, tako da je svaka ćelija sterilna. Po našem zakonu, u Bosni i Hercegovini, legla zaražena američkom truleži se uništavju, spaljuju”, priča Zorlak.

Smatra da s takvom praksom treba stati, a razmotriti na koji način liječiti pčelinja legla i inače im pomoći da opstanu. Kaže da je, da bi pčele preživjele i bile jake, neophodno saditi medonosno bilje, poput evudije, sofore, vrijeska… ali i dodatno ih hraniti u periodu kada u prirodi nema hrane.

“Sigurno je da pčela više ne može opstati u prirodi bez pomoći čovjeka, jer pčela u simbiozi s čovjekom. On pčelu mora ojačati, da bi sačuvao sebe, mora”, smatra Zorlak.

Ako čovjek ne pomogne pčeli, ne može ni ona njemu – doći će do poremećaja u ekosistemu, do prestanka oprašivanja u prirodi, bez čega nema ni plodova, odnosno hrane, a onda, pribojavaju se pčelari,  Einsteinova prognoza o nestanku pčela, a s njima i čovječanstva – vrlo je izvjesna.

Izvor: Al Jazeera