Dragana Pećo: Srbija zastrašuje istraživače korupcije

Novinarka Dragana Pećo sumnja da je bila meta zastrašivanja (Al Jazeera)

Dragana Pećo je nagrađivana novinarka i deo istraživačkog tima KRIK-a, novinarske mreže posvećene istraživanju kriminala i korupcije, koja je pre nepunih mesec dana dobila prestižnu Data Journalism Award u Beču za najbolju bazu podataka imovine političara.

Protekle sedmice Draganin stan je obijen, a stvari ispreturane. Uz nedostatak materijalnih gubitaka mnogi sumnjaju da se radi o pokušaju zastrašivanja.

  • Kakav je to osećaj kad dođete kući i zateknete sve ispreturano?

Toga dana nisam uopšte bila u gradu, moj dečko je ušao u stan, i odmah me je zvao. Osećaj je grozan. Jezivo je, ali ja sam bila spremna na to. Prosto živiš sa tim, znaš da to može da se desi. Od kada je osnovan KRIK, prošli smo kroz svašta. Imali smo pretnje, slučajeve praćenja i prisluškivanja, a sada i ovo. Ne mogu da tvrdim da je povezano sa poslom, ali me brine s obzirom na posao kojim se bavim i ne bih htela da se zanemari činjenica da se bavim istraživačkim novinarstvom. Teško je živeti u Srbiji i raditi ovaj posao: Ne samo da je teško, već je i opasno. Slučajevi napada na novinare su sve učestaliji, a država ne čini ništa da se oni reše.

  • Kako je to izgledalo?

Moje stvari su ispreturane, dok stvari mog dečka nisu. Meni je sve izbačeno napolje, sva vrata od ormara su ostavljena širom otvorena. Čudno mi je da je neko tražio novac, jer su izvađene stvari i neke sitnice iz predmeta gde je jednim pogledom jasno da nema novca. Takođe, izvađeno je i svo smeće iz kante za đubre, a nejasno mi je zašto bi neki lopov to radio.

  • Kako se ponašate kad iskusite takvu situaciju?

Ja sam već davno svoje navike promenila i pažljiva sam kada je posao u pitanju. Preko telefona ništa se ne razgovara o poslu, za osetljive stvari koje istražujemo koristimo sigurnu komunikaciju. Ovo kada se desilo, naravno da me je potreslo, ne samo mene već i meni drage ljude iz mog okruženja.

  • Često putujete, učestvujete u međunarodnim skupovima i seminarima. Da li u inostranstvu ima reakcija i znanja o tome što se dešava u Srbiji?

Ljudi u inostranstvu (diplomati, političari) sve znaju šta se ovde dešava, oni su vrlo dobro upućeni u ono što se dešava medijima, upoznati su da su sloboda medija ugrožena, da su pretnje i napadi na novinare sve učestalije, ali su oni mišljenja da dok je ova država „faktor stabilnosti“ u regionu, da je vode ljudi koji se bave rešavanjem velikih pitanja, poput ovog sa Kosovom, ili drugih koji trebaju Srbiju da približe Evropskoj uniji  – u tom smislu ljudska prava i sloboda medija su tek na drugom mestu, dok oni svi jako dobro znaju šta se dešava.

  • Možda misle da je prioritet članstvo Srbije u EU i kada se reši to pitanje, da će sve drugo biti mnogo lakše?  

Mislim da je ovo pogrešan put. Bolje da ulazak Srbije u Evropsku uniju što duže traje, dok se stvari ne reše kako treba. Imaju velikih problema što se ljudskih prava tiče, a i stanja istraživačkog novinarstva u državama koje su primljene u Evropsku uniju takva su kakva jesu. Najbolji je primer naših kolega u Bugarskoj koji prolaze kroz iste ove stvari, kroz upadanje u stanove, prisluškivanje. Oni su u državi koja je već deo Evropske unije, zato smatram da nije dobro da prime Srbiju sad, ovakvu kakva jeste. Ne mogu neke stvari da se ostavljaju po strani, sve je to bitno. Ti sa takvom korumpiranom državom ni ne želiš da rešiš sve, jer nećeš moći onda da vodiš svoje biznise, zbog toga se čine ti mali pomaci, ali tim tempom ne znam koliko godina će trebati da ova država svede korupciju na minimum, jer iskoreniti je neće nikad.

  • Mnogi napadaju Aleksandra Vučića, dok je teško osporiti činjenicu da je on jedini srpski političar koji je u poslednjih nekoliko godina ozbilijno radio na sebi, koji je povukao neke političke poteze za koje nisu imali hrabrosti ni Boris Tadić, ni Vojislav Koštunica…

Razumem šta hoćeš da kažeš i to jeste. Isto tako, dok s jedne strane niko nije otišao toliko daleko po pitanju Kosova i EU, niko do sad nije srozao stanje u medijima na ovaj nivo kao sad.

  • Vratimo se na policiju. Smiruje li vas saopštenje MUP-a o tome da u Beogradu ima jako puno provala u stanove?

Saopštenje MUP-a da u Beogradu ima jako puno provala u stanove, koje su „nekim slučajem“ preneli mnogi mediji, meni izgleda čudno. Moj slučaj je tek uzet u ruke, a odjednom većina medija prenosi saopštenje MUP-a o učestalosti provala u Beogradu. Neki mediji nisu preneli vest o provali u moj stan, ali jesu preneli saopštenje MUP-a. Isto je i tako sa našim (KRIK-ovim) istraživanjima. Neki mediji uopšte njih ne prenose, ali to je case study srpskog novinarstva.

  • Dakle, kako to izgleda? Kako nastaju vesti u Srbiji?

Kada izađe, na primer, neka moja priča, ja znam zašto izlazi neka druga, u drugim medijima, posle nje.

Primera radi, nakon naše priče o [ministru zdravlja] Zlatiboru Lončaru i njegovim vezama sa Zemunskim klanom, izašle su priče po naslovnim stranama kako se renoviraju zdravstvene ustanove i bolnice i najavljena je reforma zdravlja. Nakon mnogih priča o gradonačelniku Beograda Siniši Malom i slučajevima korupcije koje smo otkrili, desilo se da medij objavi njegov tekst kao plaćeni oglas, a da to jasno ne naznači. Pozitivnih tekstova u medijima o političarima koje smo istraživali nakon naših priča bilo je nekoliko. Na taj način ja gledam ovo saopštenje.

  • Kako funkcionišete sada?

Nisam sad uplašena i kako vreme prolazi, kad mi sve prolazi kroz glavu, sve više mislim da je to bio pokušaj zastrašivanja zbog istraživanja krupnog kriminala i korupcije u državi. Za sad, koliko znamo, policija se posvetila tome, mi čekamo rezultate. Kako vreme prolazi,  osećam sve manje straha, a sve više i više besa.

Izvor: Al Jazeera