Dragan Lukač – žandar koji je bitniji od premijera i predsjednice

Formiranje Žandarmerije RS-a je demonstracija moći nad najugroženijim, najizoliranijim i najusamljenijim u BiH, piše autor (Al Jazeera)

Ljudsko oko refleksno posmatra fotografiju slijeva nadesno. Isto tako refleksno primjećuje prvo tačke sjecišta linija koje kompoziciju, vertikalno i horizontalno, dijele na tri dijela. Imajući to u vidu, profesionalni fotografi trude se da informaciju koja može da šokira, uznemiri, u krajnjem slučaju poentira, smjeste baš u desni dio kompozicije. Dijelom zbog posmatrača, kako bi se pripremio na eventualni šok, dijelom kako bi uticali na to da kompozicija ne bude plošna.

Posmatrate li fotografiju koju je tokom prvog postrojavanja Žandarmerije bh. entiteta Republika Srpska zabilježio fotograf Radio-televizije RS-a, zaključićete odmah da je ministar unutrašnjih poslova RS-a Dragan Lukač najbitniji čovjek u ovom entitetu. I to je informacija koje može da šokira i uznemiri. Isto tako i da poentira: zalud su se Radovan Višković, premijer i Željka Cvijanović, predsjednica RS-a, zalagali za rezervni sastav policije/žandarmeriju, kad je sav kajmak (jasno je to i fotografu na RTRS-u) pokupio ministar unutrašnjih poslova. Moguće da je to bio zaključak i fotoreportera RTRS-a, koji je predsjednicu i premijera RS-a postavio u samo središte fotografije, suštinski njen najnebitniji dio.

Želeći valjda da isprave tu nepravdu, novinari RTRS-a potrudili su se da Željki Cvijanović i Radovanu Viškoviću obezbijede dovoljno prostora za medijsko eksponiranje. Kao i obično, problem je u načinu na koji premijer i predsjednica RS-a koriste taj prostor.

Migranti i ‘država’ blagostanja

“Mislim da smo napravili istorijski potez za RS. Ko ne vidi prijetnje prema RS-u – ili su slijepi kod očiju, ili imaju neki drugi problem. I ne samo migrantska kriza, koja je ozbiljan problem za Bosnu i Hercegovonu. RS prepoznaje sigurnosne rizike i ne čeka šta će neko drugi uraditi, već radimo sami i štitimo naše građane i imovinu”, rekao je Višković. “Ovo doživljavam kao korak naprijed u jačanju Ministarstva unutrašnjih poslova RS-a i preduzimanju koraka da budemo sigurni. Voljela bih da niko nikad ne mora upotrijebiti silu, već da gradimo bolnice i druge kapacitete, ali moramo graditi i jačati kako bismo bili sigurni. Želim nam mir i stabilnost i našoj djeci”, kazala je Cvijanović.

O poraznosti ovih izjava najviše govori budžet RS-a za 2019. godinu. Ko još može da povjeruje u ono što govore Cvijanović i Višković kada vidi da se iz budžeta RS-a ove godine za MUP izdvojilo nekoliko miliona eura više nego za oba javna univerziteta. Kao i podataka da će za avion koji RS planira nabaviti biti izdvojeno 23.000 prosječnih plata, 200 puta više nego za doznake Domu penzionera u Trebinju i Banjaluci, 200 puta više nego za doznake građanima u oblasti nauke, 9,5 puta više nego za stipendije Ministarstva nauke i tehnologije, 21 put više nego za Fond za treće i četvrto dijete, 10 puta više nego za nacionalne parkove Kozaru i Sutjesku…

Bilo bi relevantno nastaviti ovako analizirati budžetske izdatke kada bi u Narodnoj skupštini RS-a sjedio barem jedan poslanik koji razumije da propaganda u oblasti javne bezbjednosti služi tek da skrene pažnju sa osnovnih principa postojanja političke države, kao kohezivnog faktora koji jača solidarnost i koji preuzima aktivnu ulogu staratelja. Ipak, čini se da u Narodnoj skupštini RS-a više nema nikog ko zaista želi da prizna i prihvati neke elementarne činjenice. Kao što je činjenica da formiranje Žandarmerije RS-a ne predstavlja ništa drugo osim demonstraciju moći nad najugroženijim, najizolovanijim i najusamljenijim u Bosni i Hercegovini – migrantima. Kao što je činjenica da time što će biti država nespokojstva za migrante RS neće postati država blagostanja.

Puška umjesto hljeba i mlijeka

Čovjek može da previdi da u suštinska pitanja javne bezbjednosti, između ostalog, spadaju pitanja o subvencionisanju slobodnog i aktivnog funkcionisanja ustanova osnovnog, srednjeg i visokog obrazovanja, izgradnji i opremanju klinika, bolnica i lječilišta, subvencija za stara i iznemogla lica, subvencije za naučno-tehnološki razvoj, stipendiranje naučnika i studenata. Čovjek ne mora ni da se ne zaprepasti kad sazna koliko se novca iz budžeta izdvaja za naoružavanje i dodatno opremanje policijskih snaga. Isti taj čovjek, međutim, ne može navesti primjer bilo kog migranta koji je za građane i građanke RS-a opasniji od Dragana Lukača. Koji je, formiranjem Žandarmerije RS-a, dobio pod kontrolu još jednu naoružanu jedinicu.

Do kada će to trajati? Sve dok prosječnom građaninu i prosječnoj građanki RS-a (to, nažalost, nisu ljudi s prosječnim primanjima), koji svakog dana osjećaju sve veći strah za svoju egzistenciju, ne postane jasno da u bitci koju institucije RS-a vode sa migrantima građani i građanke nisu i ne mogu biti na strani institucija RS-a. I da su, u odnosu na Žandarmeriju RS-a, na onoj strani na kojoj su i migranti. Nipošto i ni u kom slučaju na strani onih koji formiraju Žandarmeriju. Naravno, bilo bi mnogo lakše kada ugnjetene i potlačene građanke te ugnjeteni i potlačeni građani RS-a ne bi afekt straha ili osjećaj nespokojstva gušili osjećajem nacionalne pripadnosti i nacionalnog identiteta, koji demonstracijom moći istovremeno akumulira strah i nespokojstvo.

Naposljetku, to se neće promijeniti sve dok slika puške koju nosi policajac s uniformom u mentalnom sklopu uplašenog i eksploatisanog stanovnika ne prestane izazivati osjećaj pripadnosti moćnoj i sigurnoj državi i ne probudi pitanje: Koliko ta puška vrijedi u hljebu i mlijeku?

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera