Dragan Čavić za AJB: Nedjelima Vlade RS-a ne nazire se kraj

Dragan Čavić: Opoziciji nesposobna i kompromitovana Vlada odgovara kao političkim rivalima, ali to nije dobro za narod (Arhiva)

Burna politička scena, u kojoj, na prvi pogled, izgleda da se koalicioni partneri na vlasti i ne slažu najbolje, afere koje potresaju bh. entitet Republika Srpska, mogući pad Vlade RS-a, ali i raspad opozicije, koja očigledno ima i svojih problema, dovoljan su razlog za razgovor s predsjednikom Narodne demokratske partije i članom Saveza za promjene Draganom Čavićem.

  • Gospodine Čaviću, prije par dana je prvi put od dolaska na vlast Saveza nezavisnih socijaldemnokrata i njegovog predsjednika Milorada Dodika, pala skupštinska većina u Narodnoj skupštini RS-a, i to preko njihovih dugogodišnjih koalicionih partnera – Dedmokratskog narodnog asaveza. Da li je to dovoljno da naredne sedmice vidimo i izglasavanje o povjerenju  Vlade RS-a, koju je zatražila Partija demokratskog progresa?

– Ne vjerujem da će uopšte doći do skupštinske rasprave i sve su prilike da će skupštinska većina oboriti dnevni red posebne sjednice, koja je sazvana na zahtjev Srpske demokratske stranke, PDP-a i NDP-a poslanika radi glasanja o povjerenju Vladi RS-a. DNS je dio skupštinske većine i nije uočljivo da će promijeniti stranu u sadašnjim okolnostima.

Objektivno, ova Vlada RS-a je iza sebe ostavila loše rezultate i argumentacija koju smo priložili u obrazloženju na preko 200 stranica je toliko ubjedljiva da bi skupštinska većina zbog sebe, a ne zbog opozicije, trebala mijenjati izvršnu vlast. Neće to učiniti. Nama ovakva nesposobna i kompromitovana Vlada odgovara kao političkim rivalima, ali stvarni problem je što bi za dobro građana ova Vlada trebala što prije otići.

  • Već desetak godina Vi ste u opoziciji i svojevrsno ste zaštitno lice partija koje se u RS-u mogu nazvati opozicionim. U NDP-u ste okupili sve manje partije čiji glas se nije mogao čuti. Većinu ovih događaja, pogotovo ekonomskih, najavljivali ste mjesecima unaprijed. Israeli Investment Group samo je jedna od njih. Zašto Mittal, a ne ova grupa, koja se predstavlja kao ‘veliki ulagač’?

– Ugovor sa Mitalom napravljen je 2004. godine, kada su Rudnici željezne rude Ljubija bili u potpunom kolapsu. Dugovi oko 20 miliona konvertabilnih maraka [10 miliona eura], neisplaćene plate radnicima preko godinu dana, potpuna nesposobnost za investiranje, proizvodnju, prodaju…

Tada Mittal još nije bio privatizovao Željezaru Zenica. U prve tri godine Mittal je očistio dugove, obezbjedio kontinuitet proizvodnje i prodaje i obezbjedio sigurnost sa 850 rudarskih porodica u Prijedoru, iako željezara u Zenici nije radila. U periodu od privatizacije do danas Mittal je obezbijedio investicije, poslovanje sa dobitkom, a i dividendu za RŽR Ljubija. Osigurali su odličan status zaposlenih i punu zaštitu radničkih prava. Uz to, ugovor iz 2004. godine ne dozvoljava da se kapital RŽR Ljubija proda trećem pravnom licu, koje bi vršilo eksploataciju rude bez saglasnosti Mittala.

Mittal bi imao sve argumente u rukama da pokrene arbitražu i da dobije spor da je realizovana namjera Dodika i njegovog kompanjona Evgenija Zotova. Israeli Investment Group je špekulantska of šor firma, bez istorije djelovanja, i veliko je pitanje ko je stvarni vlasnik ove firme, kao što je i pitanje da li uopšte ima sposobnost da se bavi eksploatacijom rude. A porijeklo novca za privatizaciju je takođe veoma upitno.

Ministar industrije, energetike i rudarstva Petar Đokić je rekao da za IIG ne postoji ni jedna loša informacija, a isto tako da za njih ne postoji nikakvo saznanje da su bilo šta i bilo gdje radili. Jedino mi je preostalo da Đokića podsjetim da se svojevremeno isto ovako nije ništa znalo ni dobro, ni loše o firmama Darka Šarića, a onda odjednom saznala se prava istina o međunarodnom lancu pranja novca od droge. Prijedlog i pokušaj prodaje RŽR Ljubija bio je improvizacija i krajnje rizičan po sudbinu 850 zaposlenih, što je za mene bilo neprihvatljivo. To je razlog što nismo podržali prodaju RŽR Ljubija Zotovu, ali nismo podržali prodaju ni Mittalu. Mislim da je potrebno da RS nastavi raditi sa svojim vlasničkim udjelom u zajedničkom preduzeću Arcelor Mittal Prijedor, u kojem će RŽR Ljubija, odnosno Vlada RS-a, imati 49 odsto vlasništva. Ne mora se ni sve prodati.

  • Pred ovo glasanje koje spominjemo, opet je došlo do takozvane kupovine poslanika. Ovo prelijetanje iz opozicije u SNSD postalo je ‘normalno’. Ipak, iz NDP-a je, čini se, prešlo najviše poslanika u tabor SNSD-a. Jesu li to bile Vaše loše procjene, bolje ‘ponude’ druge strane ili oboje?

– Iz NDP-a je otišao jedan poslanik odmah poslije izbora, ali sa izborne liste SDS-a je, na žalost, prešlo na stranu većine šest poslanika, i to pet iz SDS i jedan iz Penzionerske stranke.

Za poslanika NDP-a koji je prešao u SNSD mogu reći da smo napravili lošu procjenu prije izbora. Vojin Mitrović nas je zavarao ekstremnom kritikom Dodika u predizbornom periodu i mi nismo mogli ni sanjati da čovjek koji tako kritikuje Dodika može sutra otići njemu. A otišao je. I obezbijedio većinu tom istom Dodiku. Šta je cijena i kolika je cijena ovakvog preokreta kod Mitrovića, već je poznato. Njemu je bavljenje politikom isključivo u funkciji realizacije ličnih interesa.

  • Ova Vlada, za sada, čini se, pravi najveće greške, a premijerka Željka Cvijanović je svojim posjetom Washingtonu, povodom predsjedničke inauguracije Donalda Trumpa, nadmašila sve ‘političke blamaže’, protokole i sve ostale sitnice koje su nas ostavljale bez teksta. Njena izjava da je povećala životni vijek stanovnika RS-a je predmet šala. To vidimo i Vi, i ja, i ostatak entiteta. I opet kada je glasanje, dođemo do istog – pobjede SNSD-a. Kako tumačite taj način razmišljanja građana RS-a, koji su daleko od standarda iz 2008. godine, a opet glasaju za isto?

– Svi zaboravljamo da 2014. godine nije došlo do ubjedljive pobjede SNSD-a. Pobjeda je bila tijesna, a Dodik je jedva pobijedio Ognjena Tadića. Cvijanovićka je izgubila izbore od Mladena Ivanića. Na izbore izlazi polovina građana sa glasačkim pravom. SNSD ima u svojim rukama ubjedjivo najviše sredstava za upravljanje izbornim procesom. Gotovo svi mediji u funkciji su režima, naročito u predizbornom periodu. Glasanje više nije rezultat informisanosti, već dezinformisanosti većine glasača.

Sve u svemu, teško se boriti sa protivnikom koji je toliko logistički superioran. I pored toga, jedva su pobjedili. Vrijeme od tada do danas i stalna medijska presija stvorili su privid da danas većina misli da je 2014. godine SNSD ubjedljivo pobijedio opoziciju, a to je daleko od istine. Da nije bilo sedam prebjega iz opozicije na stranu vladajuće većine, odavno bi pala Vlada RS-a.

  • Upravo smo spomenuli Željku Cvijanović. Njen sin je zaposlen u Elektroprivredi RS-a. Kćerke ministra ekonomije Zorana Tegeltije takođe su dobile posao, zet Nebojše Radmanovića, Dodikova djeca posjeduju sopstvena preduzeća… Ono što je nekada bila srednja klasa, sada odlazi, kao za vrijeme rata, u inostranstvo da traže poslove. Koliko su rašireni mito i korupcija i postoji li ikakvo rješenje za ovakvu sistemsku korupciju u organima vlasti RS-a?

– Razmjere nepotizma su nevjerovatne. SNSD je bukvalno izvršio privatizaciju institucija vlasti. Bez imalo stida i obzira prema građanima, svi najviši funkcioneri SNSD-a pozapošljavali su u državnim institucijama svoje najbliže članove porodice, ili su im djeca osnovali firme, kojima su jedini klijenti državne institucije i preduzeća. Sve je ovo moguće jer je policija stranačka falanga, a pravosuđe u funkciji zataškavanja, a ne sankcionisanja lopovluka.

Promjena vlasti mora dovesti do dramatične promjene u funkcionisanju institucija za provođenje zakona.

  • Vi ste ekonomista. Kako gledate na ovolika zaduživanja u RS-u? Svojevremeno ste imali podatke o tome da se u entitetu Federacija Bosne i Hercegovine i bolje žive i bolje posluje nego u RS-i. Je li se situacija promijenila?

– Nema promjene situacije. Prije svega, u Bosni i Hercegovini se ne može govoriti da se u jednom od entiteta bolje živi. Jedino ispravno je reći da se živi nešto manje loše. Bosna i Hercegovina je po svim parametrima ekonomskog razvoja na dnu evropske ljestvice. Bruto domaći proizvod po glavi stanovnika je najniži u Evropi. a po entitetima u RS-u je BDP niži nego u Federaciji za oko 20 odsto.

U RS-u je zaduženost budžeta dostigla nivo od gotovo 50 odsto izvornih prihoda godišnje. Trenutno ukupan dug RS-a iznosi 5,5 milijardi KM [2,75 milijardi eura], što je 60 odsto BDP-a. Obaveze privrede prešle su na godišnjem nivou 15 milijardi KM [7,5 milijardi eura], što je ravno skoro dvogodišnjem BDP-u.

Opšta nelikvidnost zbog koje Vlada RS-a ne izmiruje brojne budžetske obaveze, a privreda grca u dugovima, prijete potpunim ekonomskim slomom. Vlada RS-a sve ovo gura pod tepih globalne ekonomske krize svake godine, iako se o globalnoj ekonomskoj krizi ne govori već par godina u svijetu i brojne ekonomije bilježe već par godina ozbiljan rast.

  • Radnici u velikom broju javnih preduzeća trebaju dobiti otkaze, predviđene Reformskom agendom. Vlast im to ne objašnjava, pojašnjava im opozicija, ali dolazi li to do njih zbog ‘medijskog mraka’ u RS-u?

– Teško je očekivati od vlasti da najavi članovima svojih stranaka koje je pozapošljavala u posljednjih 11 godina neprekidne vlasti u RS-u da će ih morati otpuštati. Stanje u javnim preduzećima je dostiglo horor razmjere. To je direktna posljedica stranačkog uništavanja nacionalnih resursa i najbolja ilustracija opšte prisutnog kriminala režima. Javno preduzeće Robne rezerve ide u stečaj, JP Željeznice RS-a su zrele za stečaj, JP Šume RS-a u ogromnim je problemima, kao i JP Elektroprivreda RS-a. JP Lutrija RS-a nedavno je bilo primorano da kupuje poslovni prostor u zgradi Dodikovog kuma, presuđenog kriminalca Mile Radišića.

Taj prostor je u istoj zgradi u kojoj je Telekom RS-a uzeo u dugogodišnji zakup najveći dio poslovnog prostora. Sve ovo nije predmet informisanja građana javnog servisa, Radio-televizije RS-a. Ova medijska kuća u stvari je privatni informativni servis Dodika i grupice ljudi oko njega. Isto tako je i sa novinskom agencijom Srna. Te dvije informativne kuće su organizovane kao medijske harange i histerije usmjerene na sve kritičare lika i djela Dodika i njegovog okruženja. A šta drugo očekivati od medijske kuće čiji je direktor Draško Milinović, čovjek od najvišeg režimskog povjerenja, koji je direktno, sa višegodišnje funkcije šefa kabineta Dodika i Cvijanovićke, došao na mjesto direktora?

Stanje u RTRS-u je takvo da već više od godinu radnicima se isplaćuju neto plate, bez plaćanja doprinosa i poreza državi, tako da radnici nemaju ni penziona prava, ni pravo zdravstvene zaštite. I ne bune se. Ne smiju. Režimski moćnici nemaju milosti prema onima koji podignu glavu. Stanje informisanja javnosti od RTRS-a i agencije Srna je takvo da bi i medijski moguli režima u Sjevernoj Koreji imali od njih šta naučiti.

  • Pozajmice, zaduženja, komercijalni krediti… uzimaju se svaki put pred plate u javnom sektoru i penzije. Do kada ovo može ovako funkcionirati i gdje je novac Investiciono-razvojne banke RS-a?

– I pored nedostupnosti međunarodnih finansijskih kreditnih sredstava, prije svega od Međunarodnog monetarnog fonda, porazna je činjenica da na domaćem finansijskom tržištu još uvijek ima dovoljno novca za kupovinu državnih dužničkih hartija od vrijednosti, u šta banke i osiguravajuća preduzeća rado ulažu novac, jer još uvijek predstavljaju najmanje rizičan novčani plasman. Dužničke hartija od vrijednosti kupuje i IRB RS-a kad god ima novca, a sve ga je manje, i na taj način, uz druge načine, direktne podrške budžetu IRB RS-a je svoja sredstva koja trebaju isključivo da služe za podršku razvoju privrede stavio u funkciju rezervnog budžeta Vlade RS-a.

Ove godine, kako sada stvari stoje, kod domaćih banaka biće pozajmljen novac, što kroz emisiju dužničkih hartija od vrijednosti, što kroz direktna kreditna zaduženja u visini od oko 700 miliona maraka [350 miliona eura] po vrlo nepovoljnim kamatnim uslovima. Kamate na ovakvo zaduženje za pokriće deficita budžeta veće su gotovo tri puta od važećih kamatnih stopa na međunarodnom finansijskom tržištu.

Režim se za to ne brine. Važno je da obezbijede pare za isplate plata, invalidnina, boračkih dodataka i penzija, a sve ostalo može čekati i uglavnom čeka. Istovremeno banke, zbog velikog plasmana u dužničkih hartija od vrijednosti koje emituje Vlada RS-a, sve manje plasira kredita privredi i stanovništvu. Logično, jer im je plasman u dužničke hartije od vrijednosti mnogo isplativiji i sigurniji nego davanje kredita. Ali, sve do jednom.

  • Robne rezerve su propale. Sada izlazi na vidjelo da propada još jedna kompanija – Farmalend. U tu kompaniju su se slili milioni koje je dao RS. Isto tako je bilo i s Boskom. Šta je naredno?

– Lista državnih pacijenata je dugačka. Cijeli zdravstveni sistem u dubiozi je trenutno 1,2 milijarde KM [1,1 milijardu eura], a sva javna preduzeća, kako sam ih nabrojao, već su pred vratima ekonomskog pakla.

Ne zaboravite i dvije propale banke – Bobar i Balkan investment banku (poslije Banku Srpske), koje su pod led odvukle više od 600 miliona depozita dominantno privatnih, ali i u toj cifri i oko 200 miliona državnih depozita. Još jedna banka je trenutno u agoniji u RS-u i nije isključeno da se uskoro i ona nađe pod ledom.

Zbirka ekonomskih nedjela režimske vlasti, može se po obimu mjeriti sa Tolstojevim djelom Rat i mir. I, što je najgore, nedjela teku kao na traci i ne vidi se skori kraj.

  • Očekujete li pad Vijeća ministara Bosne i Hercegovine zbog četverice poslanika Stranke demokratske akcije koji su istupili iz nje?

– Savjet ministara Bosne i Hercegovine nema većinsku podršku u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine i sa tog stanovišta već je pao. Samo neko još treba da formalizuje stvar glasanjem o opozivu Savjeta ministara Bosne i Hercegovine. Danas nije problem dovesti u tehnički mandat Savjet ministara, ali je očigledno problem izabrati novi i konstituisati neku novu skupštinsku većinu. Sve su prilike da će se ovakvo pat stanje održati do sljedećih izbora 2018. godine.

Ipak. može se desiti i prekompozicija skupštinske većine. Mogućnosti ima više. Pitanje je ima li interesa i volje za promjenu kod onih koji bi mogli obezbijediti kapacitet za formiranje novog Savjeta ministara Bosne i Hercegovine.

  • Koliko će se aktuelna situacija odraziti na pregovore s Evropskom unijom?

– Već se odražava. Reformska agenda je pala na dvije stepenice, zajedno sa stand by aranžmanom sa MMF-om, jer nisu usvojeni zakoni o akcizama i o Agenciji za osiguranje depozita. Izrada upitnika EU-a zapela je na aktiviranju Mehanizma koordinacije, na čemu insistira Vlada RS -a.

U ovakvim okolnostima trebalo bi se desiti neko čudo da iduće godine Bosna i Hercegovina dobije dugo očekivani status kandidata za članstvo u EU. Našim vlastima se ne žuri, ali ni EU ne pokazuje nikakvu žurbu. Naprotiv, njima odgovara da stvari idu ovako sporo. EU objektivno trenutno nema ni potrebu, a ni kapacitet za prijem novih članica.

Na snazi je još uvijek moritorijum na proširenje EU-a, a nije isključeno ni da se on nastavi poslije 2020. godine. Ako tako bude, ostaje samo da kažemo ono što znaju reći naši ljudi kad im ne dođu dugo najavljivani gosti: “Džaba smo ga krečili!”

Izvor: Al Jazeera