Dr. Begović iz San Diega: Najugroženiji su pacijenti s dijabetesom i visokim krvnim pritiskom

Pandemija bolesti COVID-19 pogodila je gotovo svako mjesto na planeti, a sabiranje brojeva slučajeva oboljelih od virusa prestalo je imati ljudske crte i pretvorilo se u numeričko i statističko sabiranje brojeva novooboljelih, umrlih i izliječenih. No, bez obzira na razmjere pandemije, nikada se ne smije izgubiti iz vida lični odnos u svakom pojedinačnom slučaju, jer svaku osobu koja prepozna neke od simptoma testiraju, hospitaliziraju i, na kraju, liječe ljudi iz medicinskog sektora.

Jedan je od takvih i Bosanac Adnan Begović, koji se protiv te strašne pošasti bori na drugoj strani planete, ali njegovo stručno znanje i kliničko iskustvo garanti su da će se zajednica američkog grada San Diega uspjeti izboriti s izazovima globalnog neprijatelja. Begović je specijalist intenzivne njege i za plućne bolesti, te vanredni profesor medicine na Univerzitetu Kalifornije u San Diegu (UCSD).

U razgovoru za Al Jazeeru dr. Begović iznio je niz zanimljivih opažanja o tome kako se trebaju tretirati osobe zaražene korona virusom i kako pravilno postaviti zdravstveni sistem koji se treba nositi s pandemijom. Govoreći o grupama ljudi koje su najugroženije od virusa, rekao je: “Prema podacima iz Kine i Italije, najugroženiji i s najvećom smrtnošću su osobe starije od 65 godina, pacijenti sa dijabetesom, visokim pritiskom, hroničnim problemima na srcu, jetri, plućima i bubrezima, imunokompromitirane osobe te pušači, a prema mom iskustvu, posebno gojazni pacijenti.”

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

• U posljednje vrijeme dolazi dosta vijesti koje govore da su se COVID – 19 virusom zarazile osobe koje su ga preboljele. Kako je to moguće i po Vašim saznanjima na koji način povratak zaraze djeluje na ljudski organizam?

– Može li osoba koja je preboljela COVID-19 da se ponovo zarazi istom bolešću? Jednostavan odgovor je: malo vjerovatno. Prema riječima virologa i epidemiologa, na potpun odgovor morat će se sačekati. Navodno ponovo inficirani slučajevi mogu se objasniti kao posljedica prije svega manjkavosti testova. Da pojednostavim: PCR testiranje (u biti detekcija virusnog genskog materijala) ne može razdvojiti između onih s aktivnom infekcijom, onih koji su preboljeli bolest i osoba koje nemaju simptome. Lažno pozitivni ili lažno negativni testovi su mogući. Isto tako postoje teorije o postojanju različitih sojeva istog virusa koji mogu varirati u zavisnosti od geografske lokacije, ali to još nije potvrđeno.

Prema analizama u vezi sa sličnim virusom SARS-a, možda postoji mogućost ponovne infekcije, ali nakon znatno dužeg perioda (4–12 mjeseci ili duže).

• Mnogo se raspravlja i o tome je li moguće da virus ostane živ u tijelu umrle osobe. Kakva saznanja imate o tom pitanju?

– Interesantno pitanje, ali nemam naučnih podataka. Ne mislim da je to mnogo drugačije nego u slučaju virusa gripe. Kao prvo, COVID-19 je tipično kapljična, respiratorna infekcija te virus u kapima sekreta i pljuvačke ulazi u usta i nos od zaražene osobe putem kihanja i kašlja. Manipuliranje ljudskim ostacima i obavljanje rutinskih postupaka nakon smrti pacijenta, uz standardne mjere zaštite, ne bi trebalo biti povezano s visokim rizikom od prijenosa infekcije.

Iako osoba može dobiti COVID-19 tako što će dodirnuti površinu ili predmet na kojem je virus, a potom dodirnuti vlastita usta, nos ili možda oči, ni to se ne smatra glavnim načinom na koji se virus širi. Samo da napomenem da je moguće utvrditi virus na autopsiji, poslije smrti pacijenta, što može biti korisno u dijagnostičkoj patologiji.

• Kako vidimo, pandemija se veoma brzo raširila svijetom i ugrozila zdravstvene sisteme širom planete. Kao ljekar u praksi, šta činite kad utvrdite testiranjem ili pregledom da je neko zaražen korona virusom?

– Prema trenutnim podacima, većina zaraženih ima vrlo blage simptome (slično simptomima gripe ili prehlade) ili nema simptoma. Za njih se preporučuje kućno liječenje i izolacija. Prema dostupnim studijama, otprilike 20 posto pozitivnih pacijenata ima ozbiljne simptome i trebaju biti primljeni u bolnicu. Nažalost, četvrtina hospitaliziranih pacijenata bude prebačena na intenzivnu njegu uglavnom zbog otežanog disanja i upale pluća. Razlike u stopama prijema na odjel intenzivne njege mogu zavisiti od razlika u praksi, kriterija za prijem, varijacije karakteristika pacijenata kao što je dob, postojanje hroničnih bolesti, te raspoloživost i efikasnog testiranja.

• Šta podrazumijeva intenzivna njega za oboljele od bolesti COVID-19 i kako virus napada respiratorni sistem?

– Za hospitalizirane pacijente čiji se simptomi pogoršavaju preporučuje se rani prijem u intenzivnu njegu. Uglavnom su metode liječenja ove bolesti slične tretmanu drugih pacijenata s teškim disajnim poteškoćama, upalom pluća i prekomjernom upalnom reakcijom (ARDS). U intenzivnoj njezi preduzimaju se različite mjere i metode s ciljem održavanja adekvatnog nivoa kisika u krvi, što u krajnjoj instanci ponekad zahtijeva da se pacijenti stave na respiratore. Uglavnom su ovi pacijenti vrlo zahtjevni i ovdje je nekoliko timova uključeno istovremeno; po pravilu, imamo izuzetno kvalifikovane i sposobne medicinske sestre, respiratorne tehničare, farmaceute, nutricioniste i fizikalne terapeute. Ulaganje u intenzivnu medicinu se isplati i to se pokazalo na ovom primjeru.

SARS-CoV-2 je respiratorni virus i prirodno napada disajne puteve i pluća.

• Koje su grupe ljudi najizloženije potencijalnoj infekciji?

– Iako se podaci još prikupljaju, vjerovatno je da smo svi prijemčivi na infekciju. Ono što je važnije, prema podacima iz Kine i Italije, najugroženije i osobe s najvišom smrtnošću jesu stariji od 65 godina, pacijenti s dijabetesom, visokim krvnim pritiskom, hroničnim problemima na srcu, jetri, plućima i bubrezima, imunokompromitirane osobe te pušači, a prema mom iskustvu, posebno gojazni pacijenti.

• Kako se u medicinskom i bolničkom smislu tretiraju pacijenti zaraženi korona virusom u vrijeme kad vakcina i lijek još nisu pronađeni?

– U mojoj univerzitetskoj bolnici, UCSD-ju, trenutno traje nekoliko studija sa namjerom da se utvrdi mogućost korištenja i potencijalna efikasnost različitih lijekova. Iako se svi nadamo da će zaključci studija biti pozitivni, ja sam lično pomalo oprezan da će ovaj početni talas eksperimentisanja s postojećim lijekovima biti uspješan. Nadam se da griješim, a vrijeme će pokazati. Ono što je vrlo pozitivno je saradnja i rad sveukupnog svjetskog naučnog potencijala na nalaženju rješenja.

Zvanični tretman u intenzivnoj njezi: bez namjere da ulazim u detalje o nekim specifičnostima u vezi s ovom virusnom infekcijom, najvažnija je podrška u smislu očuvanja homeostaza organskih sistema, primjena uobičajenih protokola, rano prebacivanje pacijenata potrbuške, izbjegavanje pretjerane hidracije, povremeno korištenje paralitika te izbjegavanje eksperimentalnih lijekova, posebno bez protokola. Trenutno je smrtnost na mom odjelu intenzivne njege između 30 i 35 posto, što je tipično za ovakvu vrstu oboljenja.

• Profesor Asim Tarabar s Univerziteta Yale u intervjuu za Al Jazeeru govorio je o manifestacijama zaraženosti koje nisu tipične, kao što su gubitak osjeta mirisa, zatajenje bubrega, srčani udar ili zatajenje svijesti. Koliko bi te ostale simptome trebalo pažljivije pratiti kako bi se dobila jasnija slika o razmjerama pandemije?

– Da, postoje vrlo interesantna zapažanja kolega svugdje u svijetu koja se trebaju sistematski prikupljati i obraditi. Kako god, mislim da je još prerano za bilo kakve ozbiljne zaključke. U mojoj praksi do sada nisam posebno zapazio ništa što nije u okviru kliničke slike tipične za ovu vrstu komplikacije, koja može biti uzrokovana bilo kojom infekcijom. Treba razdvojiti direktan efekt virusne infekcije i posljedične komplikacije, kao što su zatajenje bubrega, srčane smetnje i problemi s mentalnim statusom, koji su vjerovatno rezultat nekontrolisane upalne reakcije. Može se desiti da me buduća saznanja demantuju.

• Veliki je problem i nedostatak adekvatne medicinske opreme. Koliko pacijenti koji dođu u fazu da moraju biti priključeni na respirator imaju šanse biti izliječeni?

– Naravno da svaki zdravstveni sistem, ma koliko bio savršeno organizovan, ako se preoptereti, postaje manje efikasan, posebno ako prostor, osoblje i oprema postanu ograničavajući faktori. Na svu sreću, rane mjere ozbiljnih priprema, a prije svega socijalne izolacije dale su odlične rezultate. Zahvaljujući tome što je relativno rjeđe naseljena, uz dobar standard i zdrav način života, moja južna Kalifornija (San Diego) još se dobro nosi s krizom. Istovremeno, mogućnost provođenja socijalne izolacije vjerovatno je ovdje lakša nego na drugim mjestima. Nadam se da će mi moje kolege oprostiti, ali mislim da je i zdravstveni sistem u Kaliforniji jedan od boljih u Americi.

Procent preživljavanja pacijenata na respiratorima direktna je refleksija organizacijskog i stručnog kapaciteta odjela intenzivne njege. Već sam napomenuo: na mom odjelu intenzivne njege smrtnost pacijenata na respiratorima iznosi između 30 i 35 posto, što je tipično za ovakvu vrstu oboljenja.

• Velika je enigma vezana i za smrtnost od virusa, pa u mnogim analizama izričito stoji da najčešće umiru osobe koje su zaražene virusom, a koje pate od neke hronične bolesti. Kako gledate na te analize?

– Starost preko 65 godina (smrtnost raste sa godinama), sve hronične bolesti – prije svega pluća, pušenje, dijabetes, gojaznost, aktivni zloćudni tumor i imunokompromitirani – u rizičnoj su grupi.

Savjet: jedite zdravo, izgubite na težini i prestanite pušiti.

• U SAD-u su najpogođenija urbana područja na istočnoj obali, država i grad New York. Postoji li neka logična povezanost između naseljenosti nekog mjesta i brzine širenja ove pandemije?

– Neko je dobro primijetio da je socijalna izolacija privilegija. To se ne odnosi samo na vanjsku izolaciju nego i na kućnu. Gdje god se mjere izolacije ne mogu provesti efikasno, tu je veća mogućnost sirenja virusa. Vjerovatno će buduće studije pokazati koliko je to tačno i koliko socijalni i ekonomski uslovi mogu biti relevantni.

Trenutni podaci upućuju na to da je širenje infekcije veće u gusto naseljenim sredinama.

Izvor: Al Jazeera