Oglasi

Donaldovo Božansko pravo

Trumpova autokratska naginjanja postaju očitija svakog dana.
Kim bi mogao naći u Trumpu – prvom predsjedniku SAD-a koji je susreo sa sjevernokorejskim liderom – srodan duh, barem kada se usporedi sa ranijim američkim predsjednicimaAP

Možda američki predsjednik Donald Trump nema mnogo zajedničkoga sa sjevernokorejskim diktatorom Kimom Jong-unom, no Trumpova autokratska naginjanja postaju očitija svakog dana. Propozicije kada je riječ o širini predsjedničke moći koje bi nekada bile nedopustive – i sa ugla Ustava i višegodišnje prakse – sada se razmatraju kao da su normalne ideje.

Kim bi mogao naći u Trumpu – prvom predsjedniku SAD-a koji je susreo sa sjevernokorejskim liderom (što je poklon Kimu čak prije i početka razgovora) – srodan duh, barem kada se usporedi sa ranijim američkim predsjednicima. No, utemeljitelji Amerike bili bi zapanjeni šta je nastalo od ideja koje su ugradili u američki Ustav. Odlučni da ne uspostave novog kralja, smatrali su Kongres važnijim od predsjednika i stavili ga prvog u američki Ustav, sa predsjedničkim ovlastima definiranim u Članu II. Trump direktno cilja u suštinski koncept: činjenicu da predsjednika mogu građani pozvati da odgovara.

Iako je predsjednička uloga jačala tokom godina, tokom Trumpove administracije Kongres je bio plašljiv i podređen. To je zato što su lideri Republikanske partije – koja kontrolira i Predstavnički dom i Senat – u strahu od Trumpove baze. Oni ne mogu priuštiti da se otuđe od 30-35 posto Amerikanaca koji ga strastveno podržavaju, ignoriraju njegove lične prijestupe, toleriraju njegovo degradiranje građanskog diskursa države, podržavaju njegov brutalni odnos prema imigrantskim porodicama i ne smeta im to što radi tako da SAD skoro i nema prijatelja na svijetu.

Tu bazu čini veliki procent Republikanaca koji glasaju na prvim izborima, gdje se biraju nominacije za Kuću i Senat. Stoga ne iznenađuje kako su republikanski članovi Kongresa, uplašeni da će biti izazvani na primarnim stranačkim izborima, neodlučni da se sukobe s tom bazom koju Trump uzgaja. Dok je god njegova baza nedirnuta, tako će biti i sa njegovom snagom.

Da sam sebe pomiluje

Nekoliko izabranih Republikanaca koji su govorili glasno protiv nekih Trumpovih poteza nalazi se među neobično velikim brojem poslanika koji su odlučili da ne traže reizbor. Većina je umorna od dubokog strančarenja koje je pogodilo američku politiku i posljedičnu skoro pa paralizu Kongresa. No, predsjedničko svojatanje moći je postalo toliko vanredno da su i neki lojalni Republikanci sve više nemirni.

Senzacija oko Trumpova monarhističkog koncepta predsjedništva nedavno je izbila kada je New York Times objavio pisma koja su predsjednikovi advokati slali specijalnom savjetniku Robertu Muelleru, koji vodi istragu pitanja opstrukcije pravde i mogućeg dosluha Rusije i Trumpove predsjedničke kampanje. Trumpovi advokati su izložili široke tvrdnje o ovlastima, a Trump je na Twitteru objavio dogovor sa nekoliko njih – uključujući da predsjednik sebe može pomilovati i tako ugušiti svake pravne postupke protiv njega. Naravno, oni koji uzimaju takvu vlast, uključujući Trumpa, žure da kažu kako nema razloga da to koriste.

Ove sedmice je predsjednik Kuće Paul Ryan, Trumpov lojalista koji je pustio neke od svojih Republikanaca da urade stvari bez presedana kako bi potkopali Muellerovu istragu, poslao je potrese kroz Washington kada je dozvolio da se sazna da smatra kako nije mudro da predsjednik sebe pomiluje. Ryan je očito mislio kako bi to bila loša politička ideja, a ne generalno loša ideja.

Ryan, jedan od 44 Republikanaca iz Predstavničkog doma koji napušta Kongres nakon ovog mandata (možda i ranije ako bude po volji njegovih konzervativnijih kolega), potom je objavio nekako hrabriju deklaraciju nezavisnosti. On se složio sa stavom moćnog konzervativnog kongresmena Treya Gowdyja koji je odbio Trumpove tvrdnje kako je FBI ubacio špijune u njegovu kampanju 2016. godine. Ova Trumpova fantazija je zasnovana na činjenici da je FBI, na osnovu rutinske prakse, zatražio od obavještajca da provjeri sumnjive odnose pomoćnika u Trumpovoj kampanji i Rusa povezanih sa režimom predsjednika Vladimira Putina.

Širenje daljih ovlasti

Trumpovi žestoki napadi na FBI, rasturanje karijera i bacanje ljage na instituciju koja igra ključnu ulogu u brizi da je Amerika sigurna, postali su previše za Gowdyja. No, Trump je već uspješno natjerao zamjenika glavnog tužitelja koji nadgleda istragu da podijeli veoma osjetljive informacije sa njegovim saveznicima na Capitol Hillu, mimo svih presedana. I pretpostavljalo se kako će Trumpovi saveznici svoja saznanja proslijediti u Bijelu kuću, potkopavši ključni koncept Kongresnog nadgledanja izvršne grane.

No, Trumpovi advokati tvrde kako se njegove ustavne ovlasti dalje šire. Oni tvrde, na primjer, kako predsjednik može okončati Muellerovu istragu bilo kada i iz bilo kojeg razloga. Nadalje, oni tvrde kako, zbog toga što je predsjednik efektivno na čelu istrage, Trump ne može odgovarati za opstrukciju pravde – jer ne može sam sebe opstruirati. Niti može, tvrde Trumpovi advokati, predsjednik biti pozvan pred veliku porotu – scenarij koji užasno žele izbjeći kako bi spriječili da njihov klijent, jedan nepažljivi i kompulzivni lažljivac, svjedoči pod zakletvom i da mu se sudi za krivokletstvo.

No, najčudniju tvrdnju iznio je bivši gradonačelnik New Yorka Rudy Giuliani, koji se priključio predsjednikovom timu nakon što su napisana pisma Muellerovom timu. Giuliani tvrdi kako Trump može pucati i ubiti bivšeg direktora FBI-a Jamesa Comeyja u Ovalnom uredu i ne biti tužen za to.

On tvrdi kako predsjednik ne može biti tužen, samo svrgnut odlukom Predstavničkog doma, što bi moglo prethoditi osudom Senata gdje treba dvotrećinska većina (67 senatora) što je visok prag za uklanjanje predsjednika iz ureda. Tako, za sada, članovi predsjedničkog tima su sada fokusirani na osiguranje da on ima podršku 34 Republikanaca u Senatu kako bi ostao u uredu.

Niko van istrage ne zna koje je dokaze Mueller sakupio i šta još traži. U međuvremenu, predsjednik pokušava potkopati javnu vjeru u istragu tako što je stalno napada, a to ima efekta, ali bira borbe protiv najbližih saradnika SAD-a i pokazuje simpatije ka svjetskim autokratama.

Trumpove objave o kvazi-monarhističkoj širini njegove moći ne govori o njegovoj nevinosti, već o njegovoj panici i sve većem očaju. Amerikanci čekaju da više Republikanaca istupi.

Elizabeth Drew je urednica u The New Republic te autor, od nedavno, u Washington Journal: Izvještavanje o Watergateu i padu Richarda Nixona.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.