Donald Trump: Čovjek koji bi mogao uništiti svijet

Piše: Jasmin Agić

„Učiniti Ameriku ponovno snažnom“, slogan je s kojim je milijarder Donald Trump krenuo u bitku za Bijelu kuću, očekujući kako će svojim neobičnim ponašanjem i skandaloznim govorima privući pažnju velikog dijela biračkog tijela, koje već dva mandata prigovara da administracija Baracka Obame ruinira istinske američke vrijednosti nekontroliranim liberalizmom i neumjerenim internacionalizmom.

Za bijele, konzervativne, tradiciji okrenute glasače, koji u principu inkliniraju Republikanskoj partiji, Donald Trump bio je mesijansko otkriće, jer se napokon, kako su oni vidjeli, na političkom nebu pojavio čovjek koji bez ustezanja, javno, formulira ono što oni misle i izgovaraju samo u sigurnosti sopstvene privatnosti.

Trumpovom kandidaturom za mjesto predsjednika otvorena su mnogobrojna pitanja koja su se ticala oblikovanja unutrašnje i vanjske politike Sjedinjenih Država jer je, kao nijedan predsjednički kandidat prije njega, doveo u pitanje američku političku agendu, tražeći da se preispitaju temelji političke kulture i definiraju novi strategijski ciljevi.

Političke promjene koje najavljuje Donald Trump trebale bi vratiti Sjedinjene Američke Države na mjesto mundijalnog hegemona, a doktrina kojom se povodi, ako se skup njegovih prilično konfuznih i često protivrječnih stavova može tako nazvati, revitaliziraju ideje Henryja Kissingera, Zbigniewa Brzezinskog, Samuela P. Huntingtona i Francisa Fukuyame.

Amerika se u svom političkom djelovanju mora povoditi isključivo nametanjem vlastitih političkih interesa kao glavnim modusom unutrašnjeg i vanjskopolitičkog djelovanja, a mjesto ostvarivanja tih interesa nužno mora biti čovječanstvo u globalu.

Politički autsajder sa brendiranim imenom

Donald Trump je u utrku za republikansku predsjedničku kampanju ušao kao relativni politički autsajder i čovjek sa najsnažnije brendiranim ličnim imenom, nudeći Americi konzervativnu revoluciju.

Nastojeći pridobiti podršku republikanskog biračkog tijela Trump je, više nego njegovi protivkandidati, zagovarao obnovu konzervativnih ideja podsjećajući na svojim haotičnim predizbornim skupovima kako je „porodica srce američkog društva“, optužujući liberale da s predumišljajem razaraju američki način života.

Iako veliki zagovornik tradicionalnih porodičnih vrijednosti, Trumpov privatni život u velikoj je nepodudarnosti sa principima konzervativnog življenja, najviše zbog činjenice da je njegov žuvijalni način života i njegova javno opetovana promiskuitetnost bila izvor mnogih tabloidnih pisanja.

Da je zagovaranje čvrstih porodičnih pravila ponašanja za Trumpa samo dobar politički marketing govori i činjenica da se predsjednički kandidat ženio tri puta i da je svaki put razlika u godinama između njega i supruge bila sve veća.

Prvi brak, sa češkom manekenkom Ivanom Zelničkovom, okončan je početkom devedesetih nakon što je u javnosti otkrivena Trumpova ljubavna afera sa glumicom Marlom Maples, koja uskoro po otkrivanju veze postaje njegova druga supruga. Ali, ljubavna i bračna idila nije dugo trajala i već koncem decenije Trump se ženi mlađom i atraktivnijom, Slovenkom Melaniom Knauss, čime, po pisanju žute štampe, pokazuje bešćutnost svojstvenu pataloškim preljubnicima i činjenicu da je odbacio prezbeterijanske vrijednosti porodičnog okružja.

Tokom kampanje dotakao se najosjetljivijeg političkog pitanja u SAD-u posljednjih 40 godina tražeći da se ukine zakon o pobačaju uz opasku da „žene koje naprave pobačaj treba kazniti“, što je naišlo na osudu čak i dijela čelnika Republikanske stranke. O Trumpovim stavovima, po pitanju pobačaja, kritički su se izrazili i njegovi stranački protivkandidati, a najjasniji u osudama njegovih poruka bio je senator iz Texasa Ted Cruz, koji je isprva pokušavao opravdati Trumpove riječi da bi zatim osudio u potpunosti poruke njegovog govora.

Ali, kako se dan stranačke konvencije približavao, to je svima postajalo jasno da anemični, bezidejni i političari starinskog kova, kakvi su odreda bili njegovi protivkandidati, ostaju bez realnih šansi da dobiju stranačku predsjedničku nominaciju, a Trumpov otvoreni rasizam i opetovana mizigonija efikasno su privlačili pažnju i zanimanje javnosti. U Clevelandu, na stranačkoj konvenciji, on je i zvanično postao republikanski predsjednički kandidat osvojivši 1.725 delegatskih glasova i ostavljajući iza sebe potučene Teda Cruza, Johna Casicha i Marca Rubia.

Već je na konvencijskom govoru, prilikom zvaničnog prihvatanja predsjedničke nominacije Trump ponovio neke od svojih kontroverznih stavova, obećavajući da će “staviti Ameriku na prvo mjesto” i optužujući svoju predsjedničku protivkandidatkinju Hillary Clinton da je kao državna sekretarka iza sebe ostavila samo “smrt, razaranje, terorizam i slabost”.

Posebno oštrim riječima je opisao djelovanje bivše sekretarke na prostoru Bliskog istoka, optuživši je da je njen obol u kreiranju bliskoistočnog haosa nemjerljiv, a da su krajnje konsekvence takve politike, među ostalim, i stvaranje i ISIL-a.

“Nakon 15 godina ratova na Bliskom istoku, nakon hiljadu milijardi dolara potrošenih i hiljada života izgubljenih, stanje je gore nego što je ikad bilo. Ovo je ostavština Hillary Clinton: smrt, razaranje, terorizam i slabost”, rekao je Trump.

Ako su konvenciju i obilježile svađe delegata i odsustvo najjačih stranačkih ljudi, Mitta Romneyja i članova porodice Bush, to nije zasmetalo Trumpu da iznova ponovi smjernice svoje predsjedničke politike. Na konvennciji je ponovio da želi izgraditi zid duž američko-meksičke granice, zabraniti ulazak muslimanima iz ratom razorenih zemalja Bliskog istoka, te ponovno pregovarati o međunarodnim trgovinskim sporazumima.

Na oduševljenje publike najavio je da će pokušati prisiliti američke saveznike u Evropi i Aziji da plaćaju više novca za američki odbrambeni kišobran.

Antimigracijska politika

Da će Trumpovo ponašanje ostati nepromijenjeno i nakon održavanja stranačke konvencije pokazao je govor koji je održao u Des Moinesu, sada kao potvrđeni predsjednički kandidat, u kojem je nastavio širiti rasističku ksenofobiju najavljujući da će uspostaviti sistem za praćenje ilegalnih imigranata kojima su istekle vize posebno akcentirajući ideju o stvaranju sistema elektronske provjere kako bi se toj populaciji spriječio pristup socijalnoj skrbi.

„Ako ne kontrliramo datum isteka viza, naša granica postaje otvorena. To je tako jednostavno“, poručio je Trump uspostavljajući analogiju između gubitka poslova u Americi i dolaska ilegalnih imigranata: “Svaki put kada jedan građanin Afroamerikanac, ili bilo koji drugi građanin, izgubi svoj posao zbog ilegalnog imigranta, prava tog američkog državljanina su potpuno pogažena. Jednaka zaštita prema zakonu mora sadržavati dosljednu primjenu naših imigracijskih zakona“.

Iskričavom retorikom najavio je i obračun sa organizovanim kriminalom primjećujući, sasvim proizvoljno, da je „populacija od 10 posto Meksikanaca koji žive u zemlji donijelo SAD-u drogu, kriminal i nasilje“ najavljujući kako će njegov predsjednički prioritet biti trenutna deportacija ilegalnih imigranata koji su ostali u Americi unatoč tome što su počinili zločine.

„Međunarodne bande i karteli bit će stvar prošlosti. Njihova vladavina terora će završiti. Koristit ćemo imigracijske zakone kako bi spriječili zločine i nećemo čekati da neki nevini američki građanin strada ili umre prije poduzimanja akcije“.

Trumpova antiimigracijska retorika svoj je vrhunac dosegla u najavi kako će duž cijele američko-meksičke granice podići zid koji bi sprečavao ilegalnu imigraciju uz „bezobrazno“ obećanje, svojoj političkoj publici, da će gradnju zida finansirati država Meksiko. Najava gradnje zida doživjela je niz osuda, a veliki dio meksičke javnosti protestvovao je zbog njegovog ponašanja čak i kada je Trumpa, u posjeti simboličkog pomirenja, primio meksički predsjednik Enrique Pena Nieto.

Islamofobija i antimuslimanska histerija

Jednako nekorektan, u svojim javnim istupima, Trump je bio i prema američkoj muslimanskoj zajednici i muslimanima općenito. Žestoku „antimuslimansku“ retoriku pokrenuo je još dok se borio za predsjedničku kandidaturu, opisujući muslimane najgorim sterotipima.

“Širom Bliskog istoka imate ljude koji uzvikuju: ‘Smrt Sjedinjenim Američkim Državama'”, rekao je Trump u televizijskoj debati, a zatim na pitanje novinara dodao: “Postoji velika mržnja, gdje veliki dio grupe ljudi, islam… Veliki dijelovi žele koristiti veoma, veoma oštra sredstva. Mislim da nas islam mrzi. Riječ je o neviđenoj mržnji.“

Vodeća muslimanska nevladina organizacija u SAD-u zatražila je od kandidata Republikanske stranke na predstojećim izborima Donalda Trumpa izvinjenje zbog izjave da “islam mrzi Zapad”.

“Antimuslimanska retorika Donalda Trumpa ne odražava liderstvo, već način razmišljanja pun predrasuda koji samo dovodi do podjele našeg naroda i svijeta”, naveo je u saopštenju Nihad Awad, direktor Vijeća američko-islamskih odnosa dodavši: “On bi se trebao izviniti muslimanima koji služe u oružanim snagama naše zemlje, muslimanskim ljekarima koji pružaju zdravstvenu uslugu milionima Amerikanca, muslimanima pripadnicima reda i zakona koji se brinu da su naše zajednice sigurne, muslimankama koje su meta napada iz mržnje zbog načina na koji se oblače, studentima muslimanima koje maltretiraju zbog njihove vjere.“

Uvredljivo Trumpovo ponašanje nastavljeno je i nakon što je osvojio republikansku predsjedničku nominaciju, a kulminiralo je javnim vrijeđanjem Khizra Khana i njegove supruge Ghazali Khan, roditelja poginulog 27-godišnjeg američkog vojnika Humayuna Khana, koji je ubijen u Iraku 2004.

Posljednjeg dana demokratske konvencije Khizr Khan je optužio Trumpa za širenje ksenofobije i islamofobije objašnjavajući kako se zbog njegove retorike danas mora pravdati što je musliman iako je za zemlju (SAD) žrtvovao najviše što je mogao, vlastitog sina: „Donald Trump stalno vrijeđa karakter muslimana. Ne poštuje ni druge manjine, žene, sudije, čak ni vodstvo svoje stranke. Obećava da će izgraditi zidove i zabraniti nam ulazak u ovu državu“.

U svom odgovoru Trump se narugao Khanovim podsjećajući američki javnost da je on, kao dokazani poslovni čovjek, uradio dosta za Ameriku i da su zemlji potrebni upravo ljudi kao on, odnosno ljudi koji se ne boje realizirati svoje ideje i ljudi koje pokreće i motivira kreativna energija i pozitivan pogled na svijet.

„Radim naporno. Otvorio sam hiljade i hiljade radnih mjesta, izgradio velike strukture. Postigao sam ogroman uspjeh. Smatram da sam mnogo toga uradio“, ljutito je i sa prezirom odgovarao Trump, svjestan da kritikovanje jedne muslimanske porodice samo može povećati njegovu popularnost kod ljudi kojima se inače obraća u svojim govorima.

Četiri puta bankrotirao

Pa iako govori kako je zapošljavao hiljade ljudi, Trump je svoje bogatstvo sticao u neindustrijskim privrednim granama špekulirajući dionicama na berzi, trgujući nekretninama i otvarajući uslužne rezorte, koji su spajali luksuznu ponudu sa poticanjem potrošačkog mentaliteta.

Trump je, što Amerika dobro zna, vlasnik nekoliko kockarnica u Atlantic Cityu i Las Vegasu, posjednik je niza poslovno-turističkih nebodera, a najpoznatiji je Trump Tower na Manhattnu u New Yorku. Njegovo ponašanje sugerira kako je riječ o čovjeku koji poznaje sve tajne rizičnog poslovanja ali malo se zna da je od 1974, kada formalno počinje njegova poslovna karijera, četiri puta potpisao bankrot svoga poslovanja, vraćajući se nakon svakog formalnog neuspjeha jači, spretniji i finansijski moćniji. 

Trumpovi javni istupi i zapaljivi govori izazivali su brojne reakcije, a lista onih koji su se, na ovaj ili onaj način, svrstavali u protivnički tabor bivala je sve veća. Među prvima koji su osudili Trumpovu „prljavu“ kampanju bio je crni baptistički pastor iz Detroita Lawrence Glass koji je ponašanje republikanskog predsjedničkog kandidata opisao kao „politički egzibicionizam“. Ubrzo su Trumpovo ponašanje osudili i najmoćniji ljudi Silicijske doline uz objašnjenje da je njegov „sumanuti“ ekonomski program poguban za razvoj inovativnih industrija. Među najglasnijim Trumpovim protivnicima iz informatičkog svijeta bili su Steve Wozniak (suosnivač Applea), Ev Williams (suosnivač Twittera), Jimmy Walles (suosnivač Wikipedie), Pierre Omidyar (suosnivač eBaya).

Na napade i provokacije, optužbe i omalovažavanja protivnika Trump odgovara uvijek još oštrijim riječima i posebno iritantnim cinizmom, jer, kako primjećuju analitičari, on sebi slobodu izražavanja može priuštiti, a njegova predizborna kampanja, paradoksalno ali sasvim istinito, zbog ogromnog ličnog bogatstva koje posjeduje, možda je najnezavisnija od svih, jer su većine drugih bile oblikovane i usmjeravane interesima bogatih donatora.

Donald Trump je vlasnik velikog broja prestižnih nekretinina i čovjek čije bogatstvo magazin Forbes procjenjuje na približno četiri milijarde dolara. Svaki drugi kandidat smanjenjem donacija za kampanju bio bi zabrinut, ali bogatstvo koje Trump nemilice koristi u političkoj samopromociji, dokaz je da ga nisu puno uznemirila odustajanja od finansiranja njegove kampanje, među kojima je najglasnije odjeknula ona milijardera i republikanaca braće Koch.

Kritičari Trumpovog ponašanja koriste svaku priliku da podsjete kako njegova priča o ostvarenju američkog sna i nije baš pretjerano istinita, jer Donald, u izgradnji svog poslovnog carstva, nije krenuo od nule. On je bogati nasljednik koji je u svojim mešetarskim poslovima koristio imetak naslijeđen od oca Freda, jednog od najmoćnijih ljudi u njujorškom biznisu nekretinama. Kažu, sa takvim porodičnim naslijeđem bilo je jednostavno graditi poslovno carstvo, a jedan dio komentatora tvrdi da je za njegov uspjeh možda važnija bila Fredova poslovna i politička povezanost sa najmoćnijim ljudima Amerike nego kapital koji je ostavio svome sinu. 

Obnova konzervativne Amerike

Donald Trump uzburkao je američku političku scenu, priznaju čak i analitičari koji mu nisu skloni. Njegovi potezi su uvijek dobro promišljeni i marketinški efektni, pa i onda kada se iza njegovih nastupa ne krije nikakva značajnija poruka. Njegovo svađanje sa medijima samo je privuklo više pažnje na njegovo nekonvencijalno ponašanje, a zabrana akreditovanja novinara Washington Posta, Politica i Buzzfeeda, koliko god bila kritikovana kao nedemokratska, učinila ga je još zanimljivijim medijima. Stoga nije slučajno da je Bob Woodward, ignoranciju i prezir s kojim se Trumpova pojava često dočekuje u demokratskim i redovima američkih liberala, ocijenio kao možda potencijalno pogubniju nego neke druge greške koje su pravili u prošlosti.

Donald Trump, slažu se gotovo svi američki analitičari, produkt je želja konzervativne Amerike koja, možda posljednji put u povijesti, želi da se definira kao zemlja snažnih kršćanskih vrijednosti, kao zemlja bijelih protestanata i zemlja kojoj je predodređeno da bude jedini svjetski politički i ekonomski hegemon.

Donald Trump je njihova posljednja nada makar mnogi od njih znali da njegove ekonomske teorije nemaju utemeljenje u ekonomskoj stvarnosti vremena baš kao što su svjesni da je njegov politički pristup problemima površan i diletantski. Zašto onda žele glasati za njega, pitanje je na koje nema odgovora.

Politički protivnici spočitavaju im da u procese, koji zahtijevaju trezvenost, logičnost i hladnokrvnost, unose pretjerane emocije i da bi na mjesto najdgovornijeg čovjeka na planeti mogli dovesti impulsivnu i strastima povodljivu osobu. Oni koji Trumpa kritikuju iz slične ideološke „zaslijepljenosti“ kažu da je to čovjek koij bi mogao uništiti svijet.

Izvor: Al Jazeera