Donald i Ronald

Joe Scarborough ima emisiju na MSNBC „Morning Joe“. On je otrovno protiv Trumpa. Čak je rekao kako je američki predsjednik „otvoreno rasista“ i „ako ga podržavate, podržavate i to“. Joe je za Donalda Trumpa rekao kako je „potpuno odvojen od stvarnosti“, kako „svi oko Donalda Trumpa znaju kako on nije stabila“. Partnerica – u emisiji i u životu – Mika Brzezinski je još kategoričnija u kritikama prema Trumpu. Kao i njegovi stalni i nestalni gosti.

Joe je bio republikanski kongresmen od 1995. do 2001. godine. Nastavio se identificirati kao republikanac sve do prošlog mjeseca kada je bio u emisiji Late Show kod Stephena Colberta kako bi objavio, uživo, da napušta stranku.

‘Jaki jug’

Joe ima jaku potrebu da kaže kako je današnja Republikanska stranka – Trumpova stranka kako kaže- značajno drugačija od one koju je podržava i za koju je radio, a koja je bila, kako on rutinski kaže „stranka Lincolna i Reagana“.

Predsjednik Abraham Lincoln je umro prije 150 godina. „Jaki jug“ je bio toliko ljut na njega jer je od njega izgubio Građanski rat, a na njegovu stranku zbog okončanja robovlasništva, da su glasali za demokrate narednih 100 godina. Onda su demokrate počele podržavati građanska prava i ljude obojene kože. Republikanci su vidjeli svoju šansu, zaveli južnjake, a potom iz preobratili. „Jaki jug“ je sada njihov. Dugo vremena je prošlo otkako je Republikanska stranka bila „stranka Lincolna“. Ostavimo to po strani.

Da li je GOP i dalje „stranka Reagana“? O, veoma mnogo. A na to su me nedavno podsjetili kada sam ponovo čitao knjigu koju sam napisao tokom njegova predsjednikovanja 1980-ih „Dobio si što si platio“. Dok sam listao stranice, sam sam sebi govorio, ponovo i iznova „ovo je kao kod Trumpa“.

Joe stalno ističe kako je Trump svoju kampanju počeo rasistički, spuštajući se niz eskalator i napadajući Meksikance. Joe misli kako ovo prikazuje razliku.

No i Ronald Reagan je započeo svoju predsjedničku kampanju rasistički. On je odabrao da sa njome krene govorom u srcu „Jakog juga“, u Mississippiju, veoma blizu mjesta ubistva tri radnika za građanska prava. Kazao je „Vjerujem u prava država“. To je bila najjača zviždaljka za pse, šifra za segregaciju, i okupljeni su mu klicali.

Nastavio je: „… poremetili smo balans naše Vlade danas tako što smo dali ovlasti koje nikada po Ustavu nisu trebale biti date federalnoj administraciji“. Upravo je Republikanska stranka bila ona koja je pokušala nametnuti integraciju nakon Građanskog rata. Reagan je ovom prilikom jasno istakao kako se njegova stranka u potpunosti rastaje od vizije Lincolna.

Ovo nije bilo jednokratno. Reagan je govorio protiv „kraljica socijalne pomoći“ i protiv „zalijepljenih dolara“ koji su stajali ispred vas u prodavnicama i kupovali odreske sa markicama za hranu dok ste se vi zadovoljavali sa nekom pljeskavicom, plaćenom znojem na radnom mjestu. To je bila briljantna strategija koja je pretvorila državne programe u izdvajanja za manjine od novca ukradenog – porezima – od dobrog bijelog naroda.

Nazvano je to Južnjačkom strategijom. Reagan je nije izmislio, ali ju je ukrao sa toplinom, šarmom i osmijehom.

Ono što je donio na čelo države i što mu je bilo svojstveno je izmišljanje priča, bez nelagode što one nisu istinite. Izmislio je priču o misterioznom strancu koji je Očevima Osnivačima dao hrabrost da potpišu Deklaraciju o nezavisnosti.

Volio je priču o pilotu aviona bombardera koji nije iskočio sa padobranom iz pogođene letjelice već je ostao da njeguje ranjenog člana posade dok su padali na zemlju i tako dobio Medalju časti Kongresa… posthumno… i često ju je pričao, iako se sve to desilo samo na filmu.

Kazao je kako je bio učesnik oslobađanja konc-logora tokom Drugog svjetskog rata iako nikad nije otišao iz Hollywooda.

Obično ste gubili kredibilitet ako vas ulove u laži, no Reagan se, većinom za to izvukao. Takvim djelovanjem on je postavio novi standard koji je napravio put kojim se Trump danas vozi.

Iran-Contra skandal

Ako vjerujete da je Vlada loša, onda ima smisla staviti na čelo agencija ljude koji su posvećeni razaranju tih agencija. Reagan je to uradio sa Ministarstvima unutrašnjih poslova, poljoprivrede, obrazovanja, zatim Agencijom za zaštitu okoline i tako dalje.

Također imenujete ljude koje zapravo trebate blokirati. On je svog starog druga Edwina Meesea imenovao za državnog tužitelja. No, Ed je bio na udaru optužbi za korupciju tokom cijelog mandata i tako demoralizirao cijelo Ministarstvo pravde. Njegov ministar rada Ray Donovan je bio optužen.

Njegov ministar odbrane Casper Weinberger je bio optužen od strane nezavisnog vijeća, da bi ga pomilovao Reaganov nasljednik George HW Bush, prije suđenja. Njegov savjetnik za nacionalnu sigurnost Robert McFarlane je priznao krivicu za krivične prekršaje povezane sa skandalom Iran-Contra, ali je također bio pomilovan. McFarlaneov nasljednik John Poindexter je bio osuđen za više krivičnih dijela u istom skandalu, da bi presuda bila kasnije odbačena.

Reagan je imao samo jednog Afroamerikanca u kabinetu, Samuela Piercea, koji je bio na čelu Ministarstva za urbanizmu i urbani razvoj. Pierce ništa nije znao o urbanizmu i bio je nekompetentan kao ministar jednako kao i jedini Afroamerikanac u Trumpovim kabinetu Ben Carson koji je na čelu istog ministarstva.

Raspoloženje Reaganovog naroda najbolje prikazuje ministar rada John Block: „Ako će oni razbacivati sav taj novac, mi ćemo doći o jednog njegovog dijela“. Administracija je bila puna korupcije ili, kako je novinar Haynes Johnson kasnije napisao, „ispunjena brojnim slučajevima zvaničnika koji su uzimali novac na osnovu javnih poslova za svoj lični profit“.

Onda, Joe, svi ostali bivši republikanci i istaknuti establišmentaristi, Trump možda jeste vulgaran i nije ga briga za druge, ali na terenu rasizma, korupcije i razaranja – on je pravi nasljednik g. Reagana. Trumpova Republikanska stranka je ono što je bila barem 1980-ih, samo gore.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera