Doktor Nakaš: Naša zaštitna oprema je bijeli mantil

Koncept zdravstvenog sistema ne može se zasnivati na telefonskim razgovorima u situaciji kad pacijenti sve više traže pomoć, a radnici u zdravstvenom sistemu moraju pokazati empatiju prema oboljelima koji traže njihovu uslugu, ističe ljekar i infektolog Bakir Nakaš.

Nekadašnji dugogodišnji načelnik zaraznog odjeljenja u Općoj bolnici u Sarajevu, na čijem je čelu također bio 22 godine, odazvao se na poziv današnjeg direktora Zlatka Kravića, koji je tražio pomoć penzionisanih ljekara u borbi protiv korona virusa.

“Smatrao sam da je moja dužnost i obaveza da pomognem u ovom momentu i da, kada je zdravstvo u potrebi, ponudim svoje iskustvo i znanje”, kaže dr. Nakaš, koji, osim u javnom zdravstvu, ima iskustvo i u upravljanju privatnim zdravstvenim ustanovama.

Smatra da se utvrđeni protokol u Kantonu Sarajevo o tome kako postupati u slučaju građana koji sumnjaju na korona virus ili koji trebaju pomoć mora mijenjati, jer je nedopustivo da se niko javlja na telefon, da se daju pogrešne informacije ili da pacijenti ne budu upućeni na pravo mjesto gdje trebaju biti liječeni, što je dovelo do tragičnih smrtnih slučajeva. 

O tome, te postoji li nedostatak zaštitne opreme, ali i hrabrost i spremnost kod zdravstvenih radnika razgovarali smo s Nakašem, koji je bio aktivan i tokom opsade Sarajeva.

• Kao stručnjak koji ima i iskustvo u upravljanju zdravstvenim institucijama, i privatnim i javnim, mislite li da je ‘algoritam’ postupanja u slučaju korona virusa, o kojem učestalo čujemo posljednjih dana, dobar? Kako se može dogoditi da građani traže medicinsku pomoć i ne dobiju je?

– Definitivno ono o čemu treba da se razmišlja jeste to da, kada donesete neki protokol ili algoritam, morate da pratite kakva je njegova efikasnost i kako on djeluje u stvarnosti. Mnogo protokola ima fantastično uporište na savremenim principima medicinske nauke, međutim, kada ih stavite u primjenu, uočite niz nedostataka.

U ovom konkretnom slučaju algoritam, koji je možda na početku imao jednu svoju kvalitetu, a to je da se na određeni način izbjegne šira komunikacija pacijenata, gdje bi i oni mogli biti potencijalno zaraženi, pokazao je u provođenju nedostatke, a oni se manifestuju u tome da se niko ne javlja na telefon, da, ako se neko javi na telefon, daju se pogrešne informacije, da pacijenti ne budu upućeni na pravo mjesto gdje trebaju da budu liječeni. 

Trebalo je cijelo vrijeme to pratiti i u hodu rješavati određene nedostatke. Sada taj algoritam treba u potpunosti zamijeniti novim, koji će imati one vrijednosti koje se traže od zdravstvenog sistema, a to je da pacijent bude siguran da će dobiti zdravstvenu zaštitu koja mu pripada.

• Mislite li onda da se pokazalo da je zdravstveni sistem zakazao, kao što se spominje u javnosti, ili je odgovornost na pojedinačnoj instituciji? I kojoj, u tom slučaju?

– Ne bih mogao reći da je cjelokupan zdravstveni sistem zakazao. Zdravstveni sistem stoji, on ima svoje određene uloge i zadatke i vidite da se život odvija i da postoje druge bolesti, da smo na određeni način mi u funkciji.

Zakazali su pojedini nivoi zdravstvenog sistema i pojedini dijelovi koji su trebali da implementiraju određene protokole, koje, nažalost, nisu implementirali na način na koji se to od njih očekivalo. To je rezultiralo nezadovoljstvom pacijenata, a samim tim i mogućim slučajevima nepovoljnog završetka bolesti, kao što je nekoliko smrtnih slučajeva, koji su sada tema tužilaštva. Tužilaštvo razmatra je li tu bilo propusta koji su u vezi sa ljudskim faktorom. Ovdje sada dolazimo do ljudskog faktora, koliko su ljudi spremni da stoje iza toga da ono što im je naloženo to primjenjuju na način kako je zamišljeno.

• Kada spominjete ljudski faktor, kako komentirate ispovijesti porodica oboljelih da zdravstveni radnici nisu htjeli doći jer nemaju dovoljno zaštitne opreme?

– To je porazno. To je porazno iz jednog prostog razloga jer mi u krajnjoj liniji imamo zaštitnu opremu, naša zaštitna oprema je bijeli mantil. Naša zaštitna oprema je maska, naša zaštitna oprema su rukavice. Ja sumnjam da ti ljudi nisu imali tu zaštitu.

Vjerujem da nisu imali specijalno zaštitno odijelo, međutim, vi sigurno nećete naći takvu situaciju u kojoj će ekipe biti opremljene specijalnom zaštitnom opremom kao što je to u filmu Variola vera, koji je sniman povodom te epidemije koja je tada bila. Mi se moramo prilagoditi stanju u kojem jesmo i moramo raditi sa sredstvima koja imamo, ne možemo na određeni način izbjegavati odgovornost i svoj zadatak na koji smo postavljeni iz razloga da nemamo tu opremu.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Sva ova oprema za koju sam rekao da je zaštitna nakon jedne upotrebe može se oprati, ostaviti na sterilizaciju, tako da u sadašnjem trenutku nije ključni problem takav nedostatak opreme nego jednostavno spremnost da se radi svoj posao.

• Neke Vaše kolege rekle su da je tokom opsade Sarajeva bilo više te spremnosti i hrabrosti među zdravstvenim radnicima da rade svoj posao. I Vi ste tada bili aktivni. Slažete li se s tom tvrdnjom?

– Tada to nije bila hrabrost nego ludost jer mi uopšte nismo računali na sebe. Ne samo u ovom “civilnom” dijelu domova zdravlja i bolnica nego i u sanitetu. Na prvu borbenu liniju išli su medicinski tehničari, sestre, ljekari. Što bi rekao moj kolega Dragan Stevanović, nisu imali neprobojne zaštitne prsluke nego su bili u uniformama.

To je kada vi imate svijest da ste potrebni i da vaše znanje i umijeće ne može biti nadomješteno ničim drugim nego vašom aktivnom ulogom. Sada imamo jedan koncept koji bazira zdravstveni sistem na telefonskim razgovorima, a on može biti funkcionalan u nekom miru, ali u situaciji povišenih potreba on mora pokazati određenu empatiju prema pacijentima i ljudima koji traže njihovu uslugu.

• Neki građani testiraju se tek nakon smrti, a postoje i ispovijesti članova porodica. Recimo, u slučaju preminule žene iz Hrasnice njen sin nikad nije bio testiran. Mislite li da se u Bosni i Hercegovini provodi dovoljno testiranja?

– Što se tiče pitanja testiranja, tu su oprečna mišljenja, i u svijetu i kod nas. Jedni zagovaraju masovna testiranja, drugi testiranje po slučaju, dakle, da morate provesti epidemiološku anketu i raditi testiranje. Nama testiranje daje informaciju o tome koliko je ljudi tom infekcijom zaraženo, ne koliko je ljudi bolesno. Oni podaci koji govore o bolesti kod tih ljudi morali bi se dobijati iz druge vrste testova, tzv. imunoloških, koji bi nam rekli je li to akutna ili već preležana infekcija, jer dozvolit ćete da ljudi mogu umirati i od “normalnih” bolesti, a da budu nosioci, da su zaraženi, ali da taj virus nije uzročnik te promjene.

Zašto se testiraju umrli? Zato što se u sistemu nije na vrijeme provelo testiranje dok su ljudi bili živi, pa je to propušteno, pa se onda ide unazad da bi se dokazalo eventualno prisustvo virusa i da je razlog te smrti korona virus. Definitivno može biti osoba zaražena njime, ali uzroci smrti mogu biti sasvim druge prirode koji nisu u vezi sa korona virusom. 

• Imate iskustva i u privatnom zdravstvenom sektoru. Entitet Federacija BiH sada je dobila 150.000 testova. Međutim, samo tri klinička centra imaju laboratorije za testiranje. Mislite li da treba uključiti i privatne laboratorije u taj proces?

– Postoji određeni negativan otklon prema privatnoj praksi. Iako su i zakon i zakonodavac u potpunosti stavili u jednaku ravan javno i privatno zdravstvo, oni nisu tretirani tako da su oni jednaki u finansiranju i odgovornosti. Sadašnji trenutak zahtijeva i od privatnog sektora da je u potpunosti angažovan u funkciji zbrinjavanja i liječenja ljudi. Mogu li se oni angažovati da liječe hronične bolesti i ona stanja koja nemaju veze sa korona infekcijom ili i korona infekciju – to je stvar nadležnih kriznih štabova i ministarstava koju će im ulogu dati.

Ali od početka privatni zdravstveni sistem nije tretiran na način kako ga je trebalo tretirati i postoje i u privatnom sektoru laboratorije koje su gotovo identično opremljene kao laboratorije u kliničkim centrima, možda su neke opremljenije, a njima se spočitava da nemaju registraciju za bavljenje tom djelatnošću. Ljudi koji znaju svoj posao i koji su verificirani na osnovu odobrenja ministarstva da mogu raditi kao laboratorija trebaju se aktivno uključiti da bi se olakšalo i da bi se veći broj tih testova mogao uraditi na različitim mjestima, a ne samo u tri klinička centra u Federaciji.

• Također, sve više građana plaća CT preglede u privatnim poliklinikama jer je i to način da se otkrije korona virus. Plaćaju li građani onda nešto što im javno zdravstvo mora osigurati i za koje i izdvajaju cijelog života?

– Nijedno ministarstvo iz deset kantona u Federaciji nije pristupilo rješavanju tog problema privatnog zdravstva, tako da pacijenti, kada dođu u privatni sektor, ne moraju plaćati iz svog džepa. Bilo bi dobro da je to regulisano i to treba regulisati.

Što se tiče samog CT-a, to je sredstvo koje pomaže u dijagnostici u onom smislu u kojem mi rješavamo pulmonalnu funkciju. Ne bih se složio da bi CT inače trebao biti dijagnostičko sredstvo za potvrdu korona infekcije jer to nije u duhu medicine. Svako CT snimanje ima i pozitivnu i negativnu stranu, ali definitivno je možda sada vrijeme da se taj zakon o finansiranju zdravstva realizira u punoj formi u kojoj je donesen 2010. godine, a to jest da i javni i privatni sektor jednako konkurišu za naša sredstva koja mi uplaćujemo i da se mi možemo bez plaćanja pregledati i liječiti i u privatnim ustanovama.

Izvor: Al Jazeera