Dodikova politička trgovina referendumom

Piše: Mladen Mirosavljević

Od referendumskog pitanja “Da li podržavate neustavno i neovlašteno nametnute zakone od visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosne i Hercegovine, posebno nametnute zakone o Sudu i Tužilaštvu Bosne i Hercegovine i primjenu njihovih odluka na prostoru [bh. entiteta] Republike Srpske”, koje je, na prijedlog entitetskog predsjednika Milorada Dodika, usvojila Narodna skupština RS-a, neće biti ništa, uvjereni su opozicioni lideri ovog bh. entiteta.

“Dodik pokušava da i dalje glumi velikog momka, pa nešto prijeti, galami, ali se iz svega vidi da je i on spreman da odustane od referenduma i da se sam uplašio mogućih posljedica”, smatra član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Mladen Ivanić. Sve to je, navodi Ivanić, još jedan dokaz Dodikove neozbiljnosti i neozbiljnosti politike koju on generalno vodi. A Ivanić je ozbiljan političar, trenutno najozbiljniji u RS-u.

Ivanić: Dodik pokušava da i dalje glumi velikog momka, pa nešto prijeti, galami, ali se iz svega vidi da je i on spreman da odustane od referenduma.

Ambasada SAD-a u Bosni i Hercegovini bila je izričita – državne pravosudne institucije predviđene su Dejtonskim mirovnim sporazumom i potvrđene od Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, tako da je ta nadležnost oduvijek pripadala državi, saopštili su iz Ambasade. Također, američka Ambasada u Sarajevu nedavno je saopštila da entiteti ne mogu organizovati referendum o nadležnostima koje pripadaju državi.

Zašto su onda svi odreda, čija riječ nešto u politici znači, i pored kristalno jasne poruke, veoma ozbiljno reagovali zabrinjavajućim izjavama i upozorenjima RS-u i Dodiku, još uvijek glavnom “baji” i alfi i omegi svih zbivanja u ovom entitetu, umjesto da su ignorisali i Dodika, i referendum? Zašto ako rezultat referenduma ne može proizvesti nikakvo pravno dejstvo, niti promijeniti bilo šta u sadašnjem ustrojstvu Suda i Tužilaštva Bosne i Hercegovine?

Kod Vučića na disciplinovanje

U ponedjeljak su ministri vanjskih poslova Evropske unije od vlasti RS-a zatražili odustajanje od referenduma o Sudu i Tužilaštvu Bosne i Hercegovine, a ministar inostranih poslova Slovačke i odličan poznavalac prilika u Bosni i Hercegovini Miroslav Lajčak je bio takođe izričit: “To je i moralno neprihvatljivo, jer smo se 2011. godine, sa gospodinom Dodikom, koji je tad već razmišljao o referendumu dogovorili, a to je bila visoka predstavnica EU-a [Ketrin] Ešton, i ja sam bio prisutan, da to nije pravi način. EU je ponudila [Bosni i Hercegovini] strukturni dijalog za pravosuđe koji deluje, pa ako RS ili neko drugi ima neki problem, onda to treba da se preko tog dijaloga rešava”, naveo je Lajčak. Prema njegovim rečima, Dodik ne poštuje svoju obavezu.

Prošle sedmice je premijer Srbije Aleksandar Vučić zamolio Dodika da još jednom razmotri odluku o raspisivanju referenduma o Sudu i Tužilaštvu Bosne i Hercegovine, ukazujući na širi kontekst tog problema. “Iako nisam na otvoren način postavljao to pitanje, radi se o suverenoj odluci RS-a. Zamolio sam, u ime Srbije, da samo još jednom razmotre odluku. Zahvalan sam što Dodik poštuje to viđenje Srbije, za koje mislim da je u ovom trenutku celovito, sveobuhvatno i ozbiljno”, rekao je Vučić na konferenciji za novinare nakon sastanka sa Dodikom u Beogradu, dajući do znanja koja je njegova uloga u disciplinovanju Dodika. Da ne pominjemo ostale reakcije, od Ureda visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini do ministrice vanjskih i europskih poslova Hrvatske Vesne Pusić.

Glupo bi bilo i pomisliti da je Dodik naivan politički igrač, koji povlači nepromišljene poteze iz kojih neće izvući i neku korist.

Svi su bili jasni, da ne mogu biti jasniji, a Dodik je, zahvaljujući upravo takvoj očekivanoj salvi reakcija, izgleda, za sada, postigao upravo onaj efekat koji je i htio izazvati. Šta je htio da postigne raspisivanjem referenduma kojim ništa praktično ne može da učini? Ili, ipak, može? Glupo bi bilo i pomisliti da je Dodik naivan politički igrač, koji povlači nepromišljene poteze iz kojih neće izvući i neku korist. Makar kratkoročnu.

Dodik je svjestan ekonomske situacije u Bosni i Hercegovini i RS-u, u kojoj plata kasni četvrtini radnika, kasne penzije, u trećini opština je više penzionera nego zaposlenih, koja više ne može da preživi bez kredita i u kojoj se opasno klima vlast vladajućoj koaliciji, na čelu sa Dodikovim Savezom nezavisnih socijaldemokrata, koji je već izgubio vlast na nivou Bosne i Hercegovine, sa čime se Dodik još nije pomirio. Svjestan je da slijedi istraga Tužilaštva Bosne i Hercegovine o privatizaciji Robne kuće “Boska” u Banjoj Luci i propasti bijeljinske “Bobar banke”.

Rezultat povlačenja sličnog referenduma 2011. godine bilo je prebacivanje određenih procesa za organizovani kriminal i korupciju sa nivoa Bosne i Hercegovine na entitetski nivo, a zna se ko to kontroliše. Dodik nije ni pokušao da odgovori ko je iz RS-a odgovoran što nije uspio strukturalni dijalog, koji je mogao promijeniti situaciju u pravosuđu Bosne i Hercegovine, a u kojem su učestvovali predstavnici SNSD-a.

Novi dan i nova nafaka

Dodik je svjestan i svoje lične pozicije ukoliko izgubi vlast, i mogućnosti krivičnog progona, bez obzira na svo lično bogatstvo i državljanstvo Srbije. Ali, kao što to napisa Nikolas Hil, zamjenik ambasadorke SAD-a u Bosni i Hercegovini, Dodikov “švercerski instinkt je prevladao”. Pitanje je samo da li će Dodik i u političkoj trgovini proći kao i u privatno-poslovnoj. A da je referendum Dodik uočio kao sjajnu priliku za političku trgovinu nije uopšte upitno.

Zahvaljujući očekivanim i negativnim reakcijama veoma bitnih političkih institucija i pojedinaca te maksimalnoj medijskoj pažnji, Dodik je ponovo učvrstio poljuljanu poziciju “najozbiljnijeg čuvara RS-a”, i to u momentu kada su u Bosni i Hercegovini, posebno zbog hapšenja bivšeg ratnog komandanta Armije Bosne i Hercegovine u Srebrenici Nasera Orića i događaja na obilježavanju godišnjice u Srebrenici, stvorene izuzetno jake međunacionalne tenzije.

Dodik je svjestan i svoje lične pozicije ukoliko izgubi vlast, i mogućnosti krivičnog progona, bez obzira na svo lično bogatstvo i državljanstvo Srbije.

Sebe je prikazao kao posljednji bastion odbrane suvereniteta RS-a i pravog patriotu, za razliku od Koalicije za promjene, kojoj Dodik, kao i njenim liderima Mladenu Ivaniću i Mladenu Bosiću, neprestano prišiva izdajničku ulogu zbog koaliranja u vlasti na nivou Bosne i Hercegovine i sve većeg uvažavanja u RS-u. Pri tome je jako dobro procijenio i poziciju samog Vučića u Srbiji i svoju među Srbima sa obje strane Drine. Svjestan da će predstavnici međunarodnih institucija, iz raznoraznih interesa, biti skloniji kompromisu nego destabilizaciji prilika u Bosni i Hercegovini kažnjavanjem Dodika ili bilo koga u RS-u, on je svoj cilj već ostvario.

To što je to za sada kratkoročan cilj sa dugoročnim posljedicama za RS Dodiku je manje bitno. Preovladao je instinkt ličnog i političkog samoodržanja, a sutra je već novi dan i nova nafaka. Čeka nas ionako još mnogo toga što i Dodiku i ostalim “dodicima” u Bosni i Hercegovini ide naruku.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera