Dodikov posljednji salto mortale

Milorad Dodik shvatio je da ne postoji matematička formula koja bi donijela za njega povoljan rezultat (EPA)

Piše: Željko Raljić

Kupovinom poslanika u Narodnoj skupštini bh. entiteta Republika Srpska i izborom Željke Cvijanović za mandatara za sastav nove vlade, predsjednik RS-a i lider Saveza nezavisnih sovijaldemokrata Milorad Dodik je napravio još jedan politički salto mortale. Po mnogima, i posljednji.

Očajničkim potezom, koji je povukao kako bi još neko vrijeme ostao u igri, on je opasno uzdrmao temelje vlastite moći. U njegovom SNSD-u mu ozbiljno zamjeraju zbog samovolje prilikom donošenja ključnih odluka i izbora kadrova za buduću izvršnu vlast.

Željka Cvijanović je objeručke prihvatila ponudu da ostane u premijerskoj fotelji, pod kojom je vatra već naložena.

Sakupljajući skupštinsku većinu “s koca i konopca”, kupovinom narodnih poslanika i imenovanjem Željke Cvijanović za mandatara nove vlade, nakon što je tu funkciju glatko odbio Igor Radojičić, lider SNSD-a je ozbiljno uzburkao duhove u svojoj partiji, ali i u javnosti. Mnogi viđeniji članovi te stranke izbjegavaju susrete, pa čak i telefonske razgovore s njim.

Željka Cvijanović je, mora se priznati – nakon skandala koji je apsolutno kontrolisano Ministarstvo unutrašnjih poslova RS-a pokušalo da predstavi kao aferu prisluškivanja, a potom i navodne montaže i zloupotrebe premijerkinog glasa – stoički izdržala kritike opozicije i prozivanje u medijima. U pokušaju da sačuva i ono malo ličnog integriteta, objeručke je prihvatila ponudu da ostane u premijerskoj fotelji, pod kojom je vatra već naložena.

Građani kivni na opoziciju

Istina, Dodik i nije imao mnogo prostora za manevar nakon oktobarskih opštih izbora, koji su mu u znatnoj mjeri umanjili kapacitet odlučivanja u Narodnoj skupštini RS-a. Drastičan pad izbornog rezultata od 29 odsto, simbolično ili ne, Dodiku je donio isti broj (29) mandata u Narodnoj skupštini, umjesto 38, koliko je imao 2010. godine. Uz osam poslanika koalicije Demokratski narodni savez – Napredna Srpska – Srpska radikalna stranka i pet poslanika Socijalističke partije, nekada apsolutni vladar u RS-u dobio je tek kritičnu većinu u parlamentu od 42 poslanika.

Poslije istupa Adama Šukala, predsjednika NS-a, koji nije htio da olako podrži skupštinsku većinu, Dodik je bio primoran da potraži još nekoliko sigurnih ruku. Izbor je pao na Vojina Mitrovića, bivšeg SNSD-ovca koji je mandat osvojio na listi Narodne demokratske partije Dragana Čavića i Iliju Stevančevića, predsjednika Partije ujedinjenih penzionera, koji je u parlament ušao na kompenzacionoj listi Srspske demokratske stranke. O tome se šuškalo danima prije konstitutivne sjednice entitetskog parlamenta, a na sjednici je izašla na vidjelo politička korupcija, koju je, i ne htijući, potvrdila Željka Cvijanović u razgovoru o dva kupljena “papka”.

Fakture za skupštinsku većinu od 44 glasa stižu svakodnevno, a PUP-ovac Stevančević je već odaslao spisak želja.

Građani su sve više kivni na opoziciju što im nije skinula s vrata jaram SNSD-ove vlasti, koji nose gotovo deceniju, i omogućila više nade da će se nekad i na ovim prostorima živjeti normalnije i bolje. Umjesto nade, drži ih nevjerica. Dodik je, uprkos svemu, bar privremenu nadigrao opoziciju i, bez obzira na drastičan pad ličnog i stranačkog rejtinga, uspio da zadrži ključne poluge vlasti.

Željka Cvijanović ovih dana pokušava da sastavi svoj kabinet. U tome joj pomaže Dodik, nastojeći da obuzda porasle apetite koalicionih partnera. Fakture za skupštinsku većinu od 44 glasa stižu svakodnevno. PUP-ovac Stevančević je već odaslao spisak želja, stavljajući na prvo mjesto direktorsku funkciju u Fondu Penzijsko-invalidskog osiguranja RS-a.

Ostalo samo osam resora

DNS je već dobio poziciju predsjednika Narodne skupštine, pa je Nedeljko Čubrilović zamijenio Igora Radojičića, koji je na tom mjestu proveo nepunih devet godina. Stranci Marka Pavića stranci pripašće i tri ministarstva – prosvjete, saobraćaja i veza te lokalne uprave. Isti broj ministarstava imaće treći član vladajuće koalicije, SP Petra Đokića. On lično je insistirao na Ministarstvu industrije i energetike, zadržaće Ministarstvo pravde i vjerovatno dobiti Ministarstvo trgovine i turizma.

SNSD-u ostaje osam resora u budućoj vladi, jer je sad već izvjesno da Stranka demokratske akcije neće ući u novu vladu RS-a. Jedno ministarstvo se “smiješi” i NS-u Adama Šukala, i to Ministarstvo za ekonomske odnose i regionalnu saradnju. Takođe, jedno ministarsko mjesto rezervisano je i za Hrvatsku demokratsku zajednicu Bosne i Hercegovine, što je već ustaljena praksa, bez obzira što stranka Dragana Čovića nije parlamentarna u RS-u.

Dodik je ispalio nekoliko zapaljivih strelica koje bi trebalo da najave njegovu spremnost da bloklira rad vlasti na državnom nivou.

Dugogodišnje partnerstvo SNSD-a i HDZ-a BiH, ili bolje rečeno Dodika i Čovića, potvrđeno je i na njihovom posljednjem sastanku u Banjaluci. Zvanično su se sastali kao hrvatski član Predsjedništva Bosne i Hercegovine (Čović) i predsjednik RS-a (Dodik), ali su se suštinski bavili stranačkim pitanjima i mogućim varijacijama na temu većine u Parlamentarnoj skupštini i Savjetu ministara Bosne i Hercegovine.

Dodik, koji je vješt trgovac, shvatio je da ne postoji matematička formula koja bi donijela za njega povoljan rezultat, u kojem glavni količnik i prepreka njegovim htijenjima ne bi bila SDA. Otud i poruka zamjeniku predsjednika SDA Bakiru Izetbegoviću da “ne želi njegovu milostinju”. Još smješnija je ona da je “blizu odluke da ne bude dio državne vlasti”, iako je vladajuća koalicija de facto već već sastavljena.

Dodik je ispalio i nekoliko zapaljivih strelica koje bi trebalo da najave njegovu spremnost da bloklira rad te vlasti. Zbog takvih stavova, ponovo ga je zaobišao otpravnik poslova Američke ambasade u Bosni i Hercegovini Nikolas Hil, prilikom posljednje posjete Banjaluci. Ovo je samo potvrda da će Dodik i u budućnosti biti sve više izolovan i zaobilažen od međunarodnih zvaničnika.

Ruske kredite niko ne spominje

Naruku mu ne ide ni sve teža ekonomsko-socijalna situacija u “boljem dijelu Bosne i Hercegovine”, kako je to nekad volio da istakne. Budžet se sve teže puni uz pomoć emisija hartija od vrijednosti i kratkoročnih pozajmica kod komercijalnih banaka. Posljedice loše finansijske politike u proteklim godinama osjećaju se na svakom koraku.

Većina javnih preduzeća i ustanova ne izvršava svoje obaveze prema budžetu, a realni sektor je na izdisaju. Na sve to, Rusija je odjavila gasni Južni tok, tako da je sve manje  prostora za priču o velikim projektima i velikom novcu u perspektivi. Ruski “mali” i “veliki” kredit više niko i ne pominje.

U ovakvim uslovima vladajuća koalicija će vrlo teško dugoročno moći da obezbijedi fiskalnu, pa i političku stabilnost u RS-u. Klimava većina mogla bi se urušiti kao kula od karata pred malo jačim finansijskim ili političkim izazovom. Ono čega je i sam Dodik vjerovatno svjestan jeste činjenica da mu preostaje godinu i po relativnog mira, pod uslovom da se Goran Zubac toliko zadrži na poziciji direktora Agencije za istrage i zaštitu. U međuvremenu će morati da se odluči između saradnje i opstrukcije koju je najavio prema vlasti koju će činiti SDA – Demokratska fronta – HDZ BiH i SDS – PDP – NDP.

Posljedice loše finansijske politike u proteklim godinama osjećaju se na svakom koraku.

Pritisci spolja i odlučnost SDA da ne prihvati Dodikov SNSD za partnera u državnoj vlasti, kolikogod se to nekom apsurdno činilo, ovoga puta biće i najbolji put za RS da se u dogledno vrijeme riješi bahate, neodgovorne i korumpirane vlasti. Ukoliko i opozicione stranke iz RS-a pokažu dovoljno odlučnosti i hrabrosti, konačno bi mogle da budu raskinute političke bukagije kojima je Bosna i Hercegovina već dvije decenije sapeta oko Sarajeva i Banjaluke.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera