Dodikov haos u sistemu kontrolisanog haosa

'Katalonija je mnogo moćnija od Republike Srpske, pa ima mnogo problema da organizuje referendum', kaže Dodik (Fena)

Predsjednik bh. entiteta Republika Srpska i njen neprikosnoveni politički lider Milorad Dodik, kao i politika koju je nametnuo ostalim entitetskim čelnicima, ponovo su poraženi. Greška je strateška, istorijska i samo jedna u nizu takvih kakve će se jednog dana pripisivati Dodiku kao najvećem gubitniku među srpskim bh. političarima. Ne može ni biti drugačije u autokratskom sistemu u kojem je jedna osoba moćnija od svih institucija i u kojem je uzalud vikati “Car je go!” Nema ko više da vas čuje.

Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine – 1. mart, i Dan državnosti Bosne i Hercegovine – 25. novembar ne krše Ustav Bosne i Hercegovine, zaključile su sudije Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, ocjenjujući ustavnost dva zakona o obilježavanju tih datuma kao državnih praznika. Tako je odbačena apelacija 30 poslanika Narodne skupštine Republike Srpske za ocjenu njihove ustavnosti.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine se samo pozvao na članove Ustava Bosne i Hercegovine i međunarodne konvencije. U vrlo kratkom obrazloženju odluke ustavne sudije su samo zaključile da nema diskriminacije i da su i ti praznici dio državnog kontinuiteta koji je Bosna i Hercegovina preuzela Dejtonskim sporazumom. Jedino su entitetski čelni političari, što pozicioni što opozicioni, bar javno, ostali začuđeni lamentirajući nad još jednom nepravdom nad bh. Srbima.

Zašto je onda, uoči njegovog zasjedanja, Dodik izjavio da će nastati pravi politički haos ako Ustavni sud Bosne i Hercegovine donese takvu odluku, i ne ukine obilježavanje 1. marta i 25. novembra, kada je takva odluka bila sasvim očekivana bilo kojem profesoru prava u Republici Srpskoj? Da li je to posipanje pepelom pred glasačima zbog očekivane odluke ili pravljenje alibija za početak predizborne kampanje, u kojoj će, ponovo, dominirati nacionalistička retorika i negiranje Bosne i Hercegovine, nauštrb životnih tema bitnih za građane?

‘Trgovanje’ praznicima

Oni malo realniji entitetski političari bili su svjesni da je apelacija i strateška greška gledajući iz nacionalno-nacionalističkog ugla, jer ona može dovesti do odluke do kakve je i dovela, čime je zauvijek zacementirana priča o ta dva praznika i time stavljena u arhivu bez mogućnosti budućeg “trgovanja” praznicima kada u Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine ne bude stranih sudija. I da li bi u Republici Srpskoj poštovali odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine da je bila drugačija, ali ne bi i onu o neustavnosti 9. januara, Dana Republike Srpske? Da li se u politici duplih aršina od Bosne uzima samo onoliko koliko kome treba i koliko je kome u interesu?

I kako će se to taj haos dodatno manifestovati u odnosu na sistem kontrolisanog haosa kakav sada imamo u državi koju Dodik ionako negira – i kao državu, i kao svoju?

“Nakon odluke koja bi potvrdila obilježavanje 1. marta, mi više nemamo šta da tražimo u Bosni i Hercegovini”, bio je, kao i uvijek, kategoričan Dodik, samo što nije najavio referendum o otcjepljenju, nego traži povlačenje Srba iz Ustavnog suda Bosnei Hercegovine. Da li to onda znači da su te sudije članovi vladajuće stranke, da su pod njenim političkim uticajem ili Dodik jednostavno smatra da svi Srbi moraju da imaju isto mišljenje o svemu kao istovjetno njegovom, a da je pripadnost instituciji i profesionalnost u struci – irelevantna?

Satanizovanje onih sa drugačijim mišljenjem

Isto tako kategorične zahtjeve o povlačenju stranih sudija iz tog suda više niko i ne pominje. Može mu se, ali samo naizgled, jer se gubitnički potezi ređaju jedan za drugim, s dalekosežnim posljedicama po, preostale, Srbe u Bosni i Hercegovini.

Jedan od takvih je svakako i skup podrške bivšem komandantu Vojske Republike Srpske i optuženom za ratne zločine i genocid, generalu Ratku Mladiću, zakazan za 11. juli u Banjaluci, pod nazivom “Podrška generalu Ratku Mladiću – stop lažima o Srebrenici”. Osim predizborne priče, Dodiku će odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine služiti i za dodatno satanizovanje svih onih koji bi mogli imati drugačije mišljenje, čime će dodatno podrivati već ionako ruinirana i marginalizovana opozicija, koja se neprestano proglašava izdajničkom zato što participira u vlasti na nivou Bosne i Hercegovine.

Dakle, 25 godina poslije rata, obilježavanje 1. marta je neprihvatljivo i predstavlja uvredu za srpski narod, a 25. novembar se smatra praznikom države koja je rasturena, pa ni taj praznik Srbi ne prihvataju. Bošnjaci, pak, ne prihvataju 9. januar kao Dan Republike Srpske, dok Hrvate nije briga ni za jedne, ni za druge, nego brinu svoje interese.

Sve ubrzaniji odlasci

Ustavni sud Bosne i Hercegovine je o svemu izrekao svoje, ali odluke Ustavnog suda, koje su obavezujuće i čije je nepoštovanje krivično djelo, niko ne ferma. I nikom ništa. Stranci se prave “blesavi”, ostvarujući opet neke svoje interese, zbog kojih bh. političarima gledaju kroz prste i još ih povremeno i hvale, naročito u Briselu, kao da korupcija, nepotizam, kriminal i autokratija nisu postali način života u ovoj državi. Reformska agenda, koja ionako nikome ništa nije značila, postala je dio političkog folklora, baš kao i reforma pravosuđa i sve druge reforme.

Za to vrijeme građani ove zemlje, za koje itekako važe pravila da moraju ispunjavati sve svoje obaveze kao da žive u Švajcarskoj, bivaju sankcionisani, sve ubrzanije odlaze iz nje. Samo u posljednje tri godine iz Bosne i Hercegovine je otišlo 90.000 osoba, od kojih 25.000 iz Republike Srpske, a ove godine je u njoj upisano 20.000 prvačića manje.

Prema svim očekivanjima, na opštim izborima sljedeće godine, ako se ne dogodi nešto drastično, očekuje se ponovna pobjeda sadašnje vladajuće koalicije u Republici Srpskoj, koja će postati dio vlasti i na nivou Bosne i Hercegovine. I šta onda? Šta ako, hipotetički, kao dio trijumvirata, na čelo države dođe Milorad Dodik, koji tu državu ne priznaje i misli o njoj sve najgore? Da li je to vrhunac političke sprdačine, ili ima još? I da li stvarno Bosna i Hercegovina opstaje samo zato što joj stranci ne dozvoljavaju da se raspadne, a inače funkcioniše mimo svake logike, zbog koje i ovu odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za nekoliko dana neće više niko ni pominjati. No, to ne znači da ne postoji i da nije ustavna, koliko god se neko pravio da je nema.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera