Dodik se s Vučićem može samo slikati

Dodiku su slikanje i susreti s Vučićem jedan od 'spoljnopolitičkih' aduta, mali prozor u svijet (Arhiva)

Piše: Ratko Femić

Predsednik i potpredsednik najjače opozicione stranke u bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska, Mladen Bosić i Ognjen Tadić, gostovali su početkom nedelje na kanabetu kod premijera Srbije Aleksandra Vučića. Dosad je to mesto uglavnom bilo rezervisano za njihovog najljućeg političkog protivnika, predsednika RS-a i lidera Saveza nezavisnih socijaldemokrata Milorada Dodika. Tako je to godinama unazad i ne može se povezivati samo sa ovom političkom garniturom, čiji dolazak Dodik nije priželjkivao, jer je na prethodnim opštim izborima 2012. godine u Srbiji bezrezervno podržavao Borisa Tadića i (tada) njegovu Demokratsku stranku.

Srpski premijer je čelnicima Srpske demokratske stranke rekao da se ni on, ni Vlada Srbije, ni Srpska napredna stranka koju vodi neće mešati u izbornu volju stanovnika RS-a i da će tu volju poštovati. Ko god pobedi – s njim će se sarađivati. Međutim, to ne znači da se ne može navijati. A za koga će Vučić navijati u toj izbornoj utakmici i na koji način će to da uradi, čini se da je još rano sa sigurnošću odgovoriti. Sigurno je da će takmacima on biti jedan od aduta, a iako se na prvi pogled, zbog čestih susreta sa Dodikom, čini da Vučić već ima favorita, susret s liderima opozicije u RS-u u ovom trenutku ozbiljan je signal da nije sve kao što izgleda.

Sada je vreme da se Milorad Dodik malo ‘prži na tihoj vatri’, u iščekivanju signala koju bi mu potvrdio da li je Aleksandar Vučić zlopamtilo. 

Dodik nema baš bezrezervnu podršku kakvu je imao u vreme Vojislava Koštunice i Tadića i to ne samo zbog podrške koju je predsednik RS-a pre dve godine pružio Vučićevom političkom protivniku. Sada je vreme da se Dodik malo “prži na tihoj vatri”, u iščekivanju signala koju bi mu potvrdio da li je Vučić zlopamtilo. Dodik je optužio opoziciju u RS-u da je probosanska, SDS je čak nazvao veleizdajničkom, a sebe predstavio kao nekoga ko jedini vodi prosrpsku politiku i kao borca za nezavisnost RS-a. Sada opozicija, između ostalog i posetama Srbiji, želi da pokaže svoju veću privrženost Beogradu u odnosu na Sarajevo i dokaže da Dodik nije u pravu.

Klizav domaći teren

Predsedniku SNSD-a nije bilo teško da nametne svoja pravila igre i omiljenu temu – odbrana RS-a. Opozicija se upecala i prihvatila nadmetanje u nacionalizmu, što Dodiku i odgovara. Bolje je da se opozicija s njim nadmeće u tome ko je veći Srbin, nego da insistira na životnim temama, koje su za njega klizav teren – nizak standard, katastrofalna ekonomska situacija, nezaposlenost, korupcija, pa i nesposobnost vlasti za vreme poplava. Podrška se može iskazati na razne načine. Tadić se, naprimer, pred izbore 2010. godine pojavio na predizbornom skupu SNSD-a u Doboju i tako podržao Dodika. Indirektna podrška se može dati čestim susretima i slikanjem sa pojedinim akterima izbornog mizanscena. Na prvi pogled izgleda da, posle hladnih odnosa Vučića prema Dodiku, u poslednje vreme Beograd ide naruku predsedniku RS-a. Kao da je atmosfera postala opuštenija i familijarnija od zajedničkog obeležavanja stogodišnjice Sarajevskog atentata u Andrićgradu.

Nedugo zatim sastali su se i u Beogradu, kako bi razgovarali o izmišljenoj pretnji desantom 100 miliona Turaka, koju je, navodno, izrekao turski premijer Recep Tayyip Erdogan, ali ju je Turska ambasada demantovala. Opoziciju je već proglasio probosanskom, dakle – izdajnicima, a valjalo je još naći spoljnu pretnju kako bi se na odbrani od nje ujedinilo biračko telo. Školski primer manipulacije. Dodik godinama vlada servirajući osiromašenom narodu nacionalističku retoriku. Sve ima rok trajanja. Situacija u RS-u mnogo je lošija nego pre četiri godine i moguće je da Dodikova priča o ugroženosti RS-a ovaj put neće proći.

Vučić, kao iskusan političar, zna da kalkuliše i ne bi dopustio da ga bilo ko iz prekodrinske političke menažerije iskorišćava samo zbog predizbornog slikanja, ako i on sam nema nešto od toga.

Proteklog vikenda Vučić se ponovo susreo sa Dodikom, ali i sa premijerkom RS-a Željkom Cvijanović, tokom poseta Doboju i Šamcu prilikom uručenja pomoći od milion evra, koju je Srbija uputila za saniranje posledica poplava. Iako neko ove susrete možda smatra otvorenom podrškom, ne treba zaboraviti da je do izbora ostalo još dva i po meseca, što je dovoljno vremena da se vidi  da stvari nisu crno-bele. A videlo se to istog dana, kada je Vučić uručivao pomoć, a Dodik rekao da će zahvalni stanovnici Šamca jednoj školi dati ime “Srbija”. Naime, tog dana, kad je Vučić već završio posetu, objavljeno je da je Tužilaštvo Srbije pokrenulo istragu protiv Ranka Škrbića, bivšeg ministra zdravlja RS-a, aktuelnog ambasadora Bosne i Hercegovine u Beogradu i Dodikovog kuma, zbog malverzacija sa fondovima zdravstva RS-a i Srbije. Istraga je pokrenuta po prijavi SDS-a.

Ni tu nije kraj. Odmah posle posete RS-u Vučić je radnu nedelju počeo susretom sa Bosićem i Tadićem, što se može posmatrati i kao vaspitna pljuska Dodiku zbog nepotrebnog uvlačenja Srbije u priču o navodnoj turskoj invaziji. Vučić, kao iskusan političar, zna da kalkuliše i ne bi dopustio da ga bilo ko iz prekodrinske političke menažerije iskorišćava samo zbog predizbornog slikanja, ako i on sam nema nešto od toga. Ima dovoljno problema u svom dvorištu, a nategnutu situaciju ponekad treba relaksirati pozitivnim pričama, kao naprimer o brizi za sunarodnike preko Drine. Njima šalje signale da je Srbija uz njih, a Evropskoj uniji da Srbija poštuje teritorijalnu celovitost Bosne i Hercegovine. U tome se ne razlikuje od svojih prethodnika.

Kako Angela kaže

Sve vlasti u Beogradu iskazivale su podršku teritorijalnoj celovitosti Bosne i Hercegovine, poštovanju Dejtonskog sporazuma i očuvanju RS-a. Ipak, iako ne javno iskazana, u vazduhu je uvek ostajala da lebdi dvosmislena priča o jedinstvu naroda, koju su neki tumačili kao brigu za sunarodnike u okruženju, a drugi kao mogućnost ujedinjenja sa Srbijom. To se ostavlja javnosti na dumanje i zaključivanje, a inicijatori tih asocijacija puštaju se preko medija kad god zafali nacionalne mirođije ili da bi se kompenzovao neki ustupak koji je napravljen prema, naprimer, vlasti u Prištini.

Više od toga Beograd ne bi smeo, sve i da može i hoće. Odavno se u kuloarima priča da Nemačka traži da Srbija malo olabavi te specijalne veze sa RS-om. Navodno je i o tome bilo reči između Vučića i Angele Merkel prilikom nedavnog susreta u Berlinu. Vučić je svoju političku karijeru počeo u stranci koja je bila u ratu sa međunarodnom zajednicom, da bi prošao kroz političku katarzu i u međunarodnoj zajednici, a naročito u Berlinu, pronašao partnera. Dodik je, s druge strane, imao potpuno suprotan razvoj: na vlast je došao uz odlučujuću podršku međunarodne zajednice, da bi poslednjih nekoliko godina bio u stalnom klinču s njom.

U vazduhu je uvek ostajala da lebdi dvosmislena priča o jedinstvu srpskog naroda, koju su neki tumačili kao brigu za sunarodnike u okruženju, a drugi kao mogućnost ujedinjenja RS-a sa Srbijom.

Zato za njega slikanje i susreti sa Vučićem nisu samo dokaz dobre saradnje sa maticom ili trenutno najmoćnijim čovekom u njoj, već mu je to i jedan od “spoljnopolitičkih” aduta, mali prozor u svet. Drugi adut u tom smislu mu je ruski predsednik Vladimir Putin, s kim se susretao i s kojim, kao i s Vučićem, može da se slika (što je već dokazao nekolicinom fotografija), pogotovo ako građani prelome i krenu da biraju na osnovu rezultata, a ne veštački izazvanih nacionalnih emocija.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera