Dodik kontra svih

Je li Dodik osjetio da mu iz Evropske unije niko trenutno ne može ozbiljno nauditi? (Reuters)

Šta je predsjednika entiteta Republika Srpska Milorada Dodika, alfu i omegu svih entitetskih političkih bura, ponovo nagnalo da pokuša biti veći katolik od pape? Dok su se najmoćniji evropski političari ćuteći nadali da u Austriji neće pobijediti Norbert Hofer, okvalifikovan kao nepoželjni desničar, a poslije izbora otvoreno izražavajući zadovoljstvo što se to nije dogodilo, Milorad Dodik ponaša se upravo suprotno.

Ne samo nediplomatski pozvavši Srbe u Austriji da glasaju za Hofera, nego i kao neko ko izražava stavove daleko od pokrića u ekonomskoj i političkoj moći koju ima, čak i u Bosni i Hercegovini, a kamoli u okruženju. Svi mi znamo i vidimo da Evropa klizi udesno i da je zabavljena o svom jadu, što vidi i Milorad Dodik koketirajući kao nominalni socijaldemokrata s tim strankama, ali je isto tako jasno da nije mudro biti na suprotnoj strani od onih od kojih zavisite.

Ili možda jest u zavisnosti od toga u kakvom uvjerenju živite? Je li kvaka upravo u tome da je Dodik osjetio kako mu iz Evropske unije trenutno niko ne može ozbiljno nauditi, pa se ponaša tako kočoperno?

Ministar inostranih poslova Bosne i Hercegovine Igor Crnadak upravo je iz Beča, poslije susreta s austrijskim kolegom, poručio da nije jasno zašto je Dodik “htio da bude veći katolik od pape, jer da je taj njegov potez zaista bio u funkciji srpskog naroda, valjda bi se na takav način prije svega zauzeli predsjednik Srbije Tomislav Nikolić i predsjednik Vlade Srbije Aleksandar Vučić, ali očigledno su bili u pitanju neki drugi motivi”.

Dodik Crnatku nije ostao dužan izruživši ga nimalo biranim riječima i poručivši da on samo može da ponese kakav suvenir ili čokoladu iz Austrije, pa da građani imaju bar neke koristi od njegovih ekskurzija po stranim državama.

“SNSD je mnogo puta do sada izrazio podršku Slobodarskoj partiji Austrije i, evo, ja ponavljam da smo uz tu partiju, jer je ona uvijek bila uz srpski narod”, kategoričan je Dodik uz ponovnu napomenu da su Crnatkovu partiju, kao i Savez za promjene kojem pripada, na vlast morali progurati otvoreni protivnici srpskog naroda, tj. bošnjačke stranke.

Miješanje u izbore

Ali šta onda reći o Dodikovom, takođe otvorenom, zalijetanju i miješanju u predstojeće predsjedničke izbore u Srbiji? Ničim izazvan, dok još nisu zvanično ni zakazani, dok još nisu nominirani ni kandidati na tim izborima, Dodik se već izjasnio za koga treba glasati. Ovog puta kriterij mu nije bio taj da se radi o kandidatu koji je uvijek uz srpski narod u Bosni i Hercegovini, nego je riječ o kandidatu koji je njemu najnaklonjeniji.

“Tomislav Nikolić je čovjek koji zaslužuje još jedan mandat u Srbiji. Mislim da je on radio svoj posao kao predsjednik dobro, imajući u vidu činjenicu da je često u veoma delikatnim trenucima za Republiku Srpsku veoma jasno iznosio stav i o Dejtonskom sporazumu i o drugim važnim pitanjima i to je za nas važno”, smatra Dodik.

Tako, međutim, ne misli nekadašnji Dodikov prijatelj, koga je Dodik zdušno pomagao u predsjedničkoj kampanji prije četiri godine, i to upravo protiv Nikolića, a on Dodika, bivši predsjednik Demokratske stranke i predsjednik Srbije, a sada opozicionar, Boris Tadić. Vučić priželjkuje razjedinjenu opoziciju jer tada ne bi morao da kandiduje samog sebe.

“Ko je njemu idealan kandidat u tom smislu? Pa upravo najgori, a to je Tomislav Nikolić. Samo zamislite situaciju da Tomislav Nikolić u istorijskom smislu bude izabran još jednom za predsednika Srbije. Zamislite kolika je to sramota za zemlju, za njenu političku kulturu i njene političke dosege, koliko bi to podsmeha izazvalo u regionu i u svetu”, rekao je Tadić.

Oprezna opozicija

Za razliku od Dodika, opozicija, koja je prije četiri godine podržavala Nikolića, a ne Tadića, ovog je puta opreznija. “Mislim da to ne treba da bude pitanje političkih partija iz Republike Srpske. Vjerujem da će biti jedan broj vrlo ozbiljnih kandidata i, naravno, biće interesantno kakve će kampanje biti vođene i biće već tada poznato ko su kandidati favoriti”, rekao je predsjednik SDS-a Vukota Govedarica.

Zašto se onda Dodiku toliko žuri u vezi s podrškom jednom od kandidata, gurajući na taj način direktno prst u oko premijeru Aleksandru Vučiću, kome nije nimalo drago da Dodik istrčava prije njega s Nikolićevom kandidaturom?

Dodikova podrška Nikoliću gotovo pa da je prošla nezapaženo u beogradskim medijima, nije ju komentarisao ni Nikolić, ali po sistemu “ja tebi ‘vojvodo’, ti meni ‘serdare'” Nikolić nije ostao dužan Dodiku.

Našao mu se u momentu kada Dodik vapi za podrškom u svojoj najnovijoj aktivnosti u vezi s promjenom zakona i reforme Ustavnog suda Bosne i Hercegovine da bi opravdao svoj fijasko s referendumom o Danu Republike, koji nisu podržali ni Vučić ni Nikolić. Zato je Dodiku Nikolićeva podrška, kao od predsjednika Srbije, veoma bitna iako nema šanse da inicijativa o reformi Ustavnog suda Bosne i Hercegovine dobije saglasnost na nivou Bosne i Hercegovine.

Skretanje s puta

Najnovija odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine skretanje je s putanje onoga čime taj sud treba da se bavi, tvrdi prvi čovjek Srbije, komentarišući situaciju nastalu poništavanjem referendumskih rezultata. “Sam referendum ne treba mnogo komentarisati”, izjavio je Nikolić, jer je on odraz volje jednog naroda, koji nikako ne može biti protivan Ustavu.

“Ne možete vi kad se desi jedan referendum i kad na njemu proverite volju naroda, vi ne možete da kažete da je on neustavan. Pa taj narod piše Ustav i ako na referendumu donese nekakvu odluku, onda bi trebalo da se zabrine onaj ko je pisao Ustav, da li je taj Ustav po volji naroda ili nije”, jasan je Tomislav Nikolić.

Biće zanimljivo čuti Nikolićevo obrazloženje nakon odluke Ustavnog suda Republike Srpske da je entitetska Narodna skupština povrijedila vitalni nacionalni interes Bošnjaka, odnosno da je rukovodstvo Skupštine prekršilo Ustav, a što je suština odluke entitetskog Ustavnog suda.

Time je sva Dodikova priča o referendumu, suprotstavljanju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, nepoštovanju njegovih odluka i provođenju referenduma po svaku cijenu dobila sasvim novu dimenziju. Kao i Dodikova pozicija unutar same Republike Srpske i na međunarodnoj sceni, uključujući i njegov odnos s Vučićem.

Očito je da je Dodik sve svoje adute stavio isključivo na jednu kartu, igrajući na blef sa svima, pa i rukovodstvom Srbije. A to je ona ruska karta. Sve dok ne shvati da je Bog na nebu, a Rusija daleko. I tako, tresla se gora, rodio se miš.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera