Oglasi

Dodik & Čović: Daleko je NATO

Jasno je da se u politici sve može okrenuti preko noći i da su savezništva, pogotovo u Bosni i Hercegovini, često samo igra, pa Dodik i Čović nemaju izbora i osuđeni su jedan na drugog.
'RS i Izborni zakon jedini su aduti dvojice čelnika kojima mašu pred glasačima', piše autorPixsell

Jedan od zacrtanih ciljeva Bosne i Hercegovine jest punopravno članstvo u NATO-u. Čuli smo to nebrojeno puta od raznih dužnosnika na svim bosanskohercegovačkim razinama. Čuje se to u programskim govorima, odabranim stranačkim priopćenjima i uvjetovanjima pri kreiranju vlasti. Rekao je to i u svom prvom službenom rukovanju s trenutno prvim čovjekom Predsjedništva Bosne i Hercegovine novi veleposlanik Sjedinjenih Američkih Država u Sarajevu Eric Nelson.

Obećao je Nelson, doduše, kao i brojni drugi dužnosnici dosad, pomagati našoj zemlji "da napreduje k partnerstvu u NATO savezu". No, kad je riječ o pomaganju Bosni i Hercegovini i njezinim ciljevima i napretku, nikad se ne zna. Ustvari, zna se da neće ići tako glatko kako je glatko prošao prvi susret prvog Amerikanca u Bosni i Hercegovini i prvog čovjeka američke crne liste u našoj zemlji.

No, glatko je i tiho prošlo to, vjerojatno zato što se u državi sve trenutno važe na stolicama koje čekaju da ih se zauzme, što su kritičari Milorada Dodika izvukli iz arhive njegove izjave i poteze koji ne pokazuju baš njegovu dosljednost kojom se često lupa u prsa. Naime, Dodik je javno govorio kako se njegovim uredom nikad neće šetati homoseksualac te kako je sav američki novac namijenjen rušenju bh. entiteta Republika Srpska. No, Dodik, koji se odbio rukovati s američkom veleposlanicom prošle godine, ovog je puta zažmirio. Rukovao se s veleposlanikom, kome ne pada na pamet kriti nešto od naše javnosti, i to u svojem uredu bez zastave RS-a, o kojoj smo se naslušali.

Dogodilo se: Dodik traži pomoć Amerike!

Tako je Dodik napravio prvi troskok u preskakanju svojih galama, a u razgovoru s Nelsonom pokazao je neko drugo lice. Iako je prema domaćim akterima zauzeo čvrst gard i iako tvrdi da ga ni pri uvjetima pri formiranju vlasti i dizanju ruku za njegovog prvog čovjeka Vijeća ministara Bosne i Hercegovine neće ništa pokolebati, Dodik je ublažio tonove. "Želimo pomoć Amerike", rekao je i mnoge natjerao da se počešu po glavi jer traži pomoć od onih koji ga u njegovim paranojama ruše.

S druge strane, priznao je tek da neće ići glatko s NATO-om, da Bosna i Hercegovina nema konsenzusa o pristupanju Savezu, ali i da će biti vremena da se to sve pojasni. Potom je rekao da je Bosna i Hercegovina opredijeljena za suradnju s NATO-om. A onda je susret nastavljen iza zatvorenih vrata. Tu će, naravno, Dodiku biti mnogo toga jasnije.

I nakon posjete Bruxellesu i nakon nedavnog sastanka s čelnicima Stranke demokratske akcije i Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine Dodik je rekao kako neće pristati na uvjetovanje zelenim svjetlom za NATO kako bi svojeg kandidata postavio na čelo Vijeća ministara Bosne i Hercegovine. No, mogao bi u svom troskoku posegnuti i za rezervnim rješenjem, a to je da bi progledao kroz prste novom koraku za NATO, stavio "sebe" na čelo Vijeća ministara, a onda se ogradio entitetskim glasovanjem o pitanju na čijem je odgovoru dijelom zadržao simpatije onih koji ga zaokružuju na listama.

HDZBiH i HNS deklarativno za NATO, ali...

Saveznike u ključnim pitanjima, vidjeli smo to kad je predsjednik SDA Bakir Izetbegović stavio upitnik nad ime RS-a, Dodik ima u strankama iz svojeg entiteta. No, za držanje garda na državnoj razini potreban mu je saveznik u čelniku HDZBiH Draganu Čoviću. Njih dvojica otvoreno govore o tome kako nikad nisu izigrali jedan drugoga te da su primjer kako bi se trebalo djelovati u političkim savezima.

Zanimljivo je da se Čoviću, iako govori drugačije, pripisuje podržavanje Dodikovih stavova prema NATO-u i da ga se smatra ključnim igračem na vagi odluka o Savezu. Istodobno, Čović i Hrvatski narodni sabor u svojoj Deklaraciji navode kako je njihov cilj Bosna i Hercegovina u NATO-u. U pojašnjavanjima onoga što je u Mostaru usvojeno u siječnju svi HDZ-ovi dužnosnici napominjali su kako je njihova politika opredjeljenje za europski put i NATO. I to što prije.

Nisu se ti ciljevi pretjerano isticali u javnosti jer su Hrvati morali pojasniti jedan drugi dio Deklaracije, ali čelnik HDZBiH, uporno izlizujući riječ optimizam, koristi svaki priliku da kaže da je za NATO. Koristi, isto tako, i svaku priliku da obgrli Dodika i zbuni ionako zbunjenu javnost, koja se trudi pročitati postoji li viši cilj od nedodirljivosti RS-a, s jedne strane, i želje da se izmijeni Izborni zakon Bosne i Hercegovine, s druge.

'Hrvati prešli na srpsku stranu'

Dodik i Čović očito su mudro odlučili, vjerojatno i jedan i drugi spremni u nekoj budućoj potrebi izvući fige iz džepa, djelovati zajedno kako bi stavili ravnotežu na scenu gdje, s druge strane, građanske i bošnjačke stranke ne žele državu kakvom je oni vide za svoje narode.

Dodatnu zbunjenost svemu donose i plitke analize o ruskim ljudima u dvojici likova, ali i dolijevanje misterija koje ničemu ne vode. Tako je Dodikov savjetnik Srđan Perišić za ruske medije rekao kako su "Hrvati prešli na srpsku stranu" te da su "uvidjeli da im saradnja sa bošnjačkom elitom donosi štetu", kao i da zbog toga "polako mijenjaju stranu". Perišić tvrdi da, "ako ne direktno, onda zaobilazno podržavaju Srbe" da se ne nastavi proces ulaska Bosne i Hercegovine u NATO. Nejasno je, kažu analitičari, govori li Dodikov savjetnik savjetovan od Dodika ili samo ono što bi ruski eter volio usisati.

Čović je na sva pitanja o ruskim igrama u svojim potezima odmahivao rukom i samo rekao kako se naslušao svega kad je riječ o njegovim ulogama. S druge strane, zašto bi se Čoviću žurilo dizati prije ruku za NATO nego za Izborni zakon ako su Hrvati u Bosni i Hercegovini, po dvojnom državljanstvu, već jednom nogom u tom savezu?

Nema savez ni sama sa sobom

Jasno je svima da, unatoč galamama o željama i ciljevima, a vidimo to i iz Dodikovog snižavanja tonova, netko negdje uvijek popusti. Sada već bivša američka veleposlanica u Sarajevu Maureen Cormack, nakon jednog intervjua, potpisniku je ovih redova, poslije blagoslova Željku Komšiću, rekla kako Hrvatima treba novi čelnik, što bi se moglo protumačiti kao nezadovoljstvo zbog načina na koji Čović nastupa kad je riječ o interesima Amerike u Bosni i Hercegovini i oko nje, ali i razlogom vraćanja Komšića na Čovićevu scenu. No, Amerika je čvrsto upisala Dodika na crnu listu, pa mu je onda čvrsto stisnula i ruku. Tako bi se i Čović, baš kao i Dodik, mogao vratiti na listu ozbiljnih američkih partnera. Pogotovo jer "zamjena" Komšić nema nikakvu stranačku snagu.

Jasno je, dakle, da se u politici sve može okrenuti preko noći i da su savezništva, pogotovo u Bosni i Hercegovini, često samo igra. Dodik i Čović nemaju izbora i osuđeni su jedan na drugog. Nedodirljivi RS i galama u vezi s Izbornim zakonom jedini su aduti dvojice čelnika kojima mašu pred glasačima, koji su, pak, osuđeni na njih dvojicu. Istina je i da NATO put ovisi o sitnim razmjenama tijekom sastanaka iza zatvorenih vrata, ali i da su sve galame prema vani, ustvari, galame za korake unutra.

Na kraju krajeva, pitanje je treba li ovoj zemlji još jedan savez ako nema savez sama sa sobom. A nema...

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.