Dodik bog i glupost u doba korone

Dodik: 'Košarac je završio što se tiče politike naše partije i u tom pogledu ću se ponašati u budućnosti' (EPA)

“Za mene Milorad Dodik ne da je Tito nego je bog”, histerično je rekla Sanja Vulić, poslanica SNSD-a u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.

To je, dabome, izazvalo salvu svakojakih reakcija u Bosni i Hercegovini. Bilo je tu mizoginije, prijetnji Sanji Vulić, posprdnih seksističkih komentara, bilo je i zdravog humora na račun mlade dame, bilo je svega…

No, treba stati, ustati i odbraniti lik i djelo Sanje Vulić, kao i njen poslanički suverenitet. Jer, zaista, nije ona kriva!

Car, kralj, prvak u skoku udalj!

Prvo i osnovno, Vulić je dijete poslijeratnog perioda u Bosni i Hercegovini, preciznije, dijete odraslo u entitetu Republika Srpska, koji je oblikovao izrazito totalitaristički, šovenski i gotovo feudalno-podanički mentalitet sve ove godine.

Stanovnici RS-a su nakon obožavanja zločinaca Mladića i Karadžića – dakako, diktiranog od medija i vlasti – preko prelazne faze zločinke Biljane Plavšić morali da počnu da obožavaju nekoga četvrtog, a to je Milorad Dodik. Ili, kako ga književnik Marko Vešović nazva, Dodik je Radovan Karadžić nastavljen drugim sredstvima. 

U toj i takvoj idolatriji, eto, odrasla je djevojka iz Doboja Sanja Vulić.

Dodik, nažalost, zaista zasjenjuje sve živo i neživo u RS-u. On je iznad bilo kakvih božanstava, idola ili totema. On je istinski, gotovo gruntovni vlasnik naroda u manjem bh. entitetu. Njegova odluka je izvršna, on vedri i oblači, on je suveren, imperator, državnik, politilčar, privrednik, diplomata, ekonomista, jednom riječju – sve ono što danas pokušava da bude, npr., Aleksandar Vučić u Srbiji.

Čak se i njegova partija zvanično zove “Savez nezavisnih socijaldemokrata – Milorad Dodik”, preventive radi, da se kakav supismeni lokalac na izborima ne bi zbunio, pa glas dao nekome drugome. On je suveren entiteta, najsiromašnije evropske teritorije, feudalac koji istom tom teritorijom vlada iznad i preko zakona. Sve Dodikove afere ne mogu da se pobroje ni u knjigama koje bi bile deblje od Tore, Talmuda, Biblije ili Kur'ana. I to je Milorad Dodik. Samoproklamovana srpska nacionalistička alfa i omega, neka vrsta ruralnog sna o uspjehu – od srednjoškolca mesara i traktoriste hobiste preko nakupca visokoakcizne robe u ratu do suverena jedne teritorije, preciznije 49 posto Bosne i Hercegovine.

Gospod Bog za 5.000 mjesečno

Njegovo znanje je neupitno, njegove moći (pre)velike, njegov smijeh zarazan, a kabadahijaštvo poslovično. I to sve zakonski, uz pomoć sopstvene policije, sudstva, tužilaštva, koji funkcionišu po nekoj matrici neojanjičarstva. I to je Milorad Dodik.

A sve pobrojano on je od druge polovine devedesetih do danas, sa jednom malom pauzom.

Četvrt vijeka. Možete li to da shvatite?

A Vulić je dijete koje je zaraženo virusom Dodika, koje je odrastalo u periodu revizije prošlosti, koje nema pojma o percepciji Dodika i njegove politike bilo gdje u svijetu…

Dijete je to koje se našlo u poslaničkim klupama državnog parlamenta, koje može da lupeta šta joj je volja, bez bilo kakvih posljedica, za najmanje 5.000 KM mjesečno, a sve to, i još mnogo više, omogućio je vrhovni patrijarh lokalnog ludila, nemira i razdora Milorad Dodik.

Pa kako on da ne bude gospod bog u očima te parlamentarke? I ne samo njenim. U RS-u je davno nikla cijela kasta mladih uhljeba, koji su žrtvovali i realnost i zdrav razum i poštenje, ali i kontakte sa svijetom zarad ličnih, malih, sitnih konformističkih prohtjeva koje im ispunjava “gospod” Milorad Dodik. Da li je riječ o tenderima, volšebnom napredovanju u karijeri, prekonoćnom sticanju univerzitetskih diploma – navedite dalje sami – zna se: alfa i božanska lokalna omega je Dodik.

Tito kao uvreda

I zato Vulić u svom poimanju svijeta u svojoj malenoj ksenofobnoj teogoniji nije rekla ništa što se ne uklapa u tu vrijednosnu skalu. U svijetu u kojem ispodprosječna osoba može da donosi vrlo bitne i ozbiljne odluke za cjelokupnu državnu zajednicu, a koja je tu postavljena po milosti autarha, ta osoba ne da će ga poštovati kao Boga nego će ga tako doživljavati.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

I zato na pitanje SDP-ovog poslanika Zukana Heleza zašto Dodik nije uhapšen Vulić reaguje kako reaguje. Zamislite, neko pokušava, makar verbalno, da privede vaše personalno božanstvo?

Razumljiv je i onaj prvi dio rečenice u kojoj Vulić kaže da Dodik za nju nije kao Tito jer o tom periodu ona ne zna gotovo ništa. Nije bila rođena za vrijeme Broza, a kljukana je velikosrpskim nacionalizmom, koji učitava narodu da su za sva zla svijeta krvi Tito i komunisti. Za nju je poređenje Dodika sa Titom uvreda. Naravno, u njenom poimanju povrijeđen je Dodik jer Tito je “loš momak” u novopečenim revizionističkim udžbenicima.

Istina je da, ma kako izgledala rigidna vladavina Josipa Broza, u njegov vakat Vulić ne bi mogla da dobaci dalje od mjesne zajednice, i to isključivo zbog njenih moralnih i mentalnih (ne)sposobnosti, pa je i sa te strane razumljivo zašto ne želi Tita sa Dodikom ni u istoj rečenici. O tome kako je Titova vlast u poređenju sa Dodikovom veća, bitnija, demokratskija, probitačnija, bolja, suverenija ne treba trošiti riječi – uvreda je to za inteligenciju.

Otac i majka, početak i kraj

Glupost u doba korone zaista zasjeni i samu bolest, ali ta glupost, sadržana u rečenici “Za mene Milorad Dodik ne da je Tito nego je bog”, govori nam gotovo sve o slabostima takvog totalitarističkog i autarhističkog sistema jer je taj sistem jedan čovjek. On je Republika Srpska, otac i majka, početak i kraj. Njegovim odlaskom (političkim ili biološkim) desit će se jedna od dvije stvari:

1. sistem će kolabirati i urušiti se sam u sebe;

2. kao mutiran virus, totalitarizam će nakon Dodika skočiti na drugu osobu, koja će biti obožavana i predstavljana kao lokalni bog.

Prva stvar je vjerovatnija jer Dodik ne podnosi nikakve toteme oko sebe. U svom egu davno je ušutkao svakog onog koji bi mu se po harizmi, ali i totalitarnosti približio. Ne trpi takve osobe i vodi se načelom “Poslije mene potop!”

A sa takvom vlašću sa revizijom prošlosti, ekonomskim genocidom nad sopstvenim narodom, idolatrijom koja je davno prerasla u fanatični idiotizam, baš će Dodik biti taj koji će uništiti manji bh. entitet. Neki će žaliti, a neki će mu biti bezgranično zahvalni.

Na kraju, treba reći da nema mjesta nekakvom čuđenju koje se pojavilo nakon obogočovječenja Dodika od parlamentarke Sanje Vulić. Ona je tek jedan izdanak, mladica žestoko oštećene generacije, koja je svoju sudbinu (ekonomsku i političku), ali i životnu povjerilia balkanskom desperadu, koji je imao neviđenu sreću i podršku međunarodne zajednice da stvori jednu od rijetkih svjetskih apsolutističkih feudalnih kmetija izrabljujući najviše i najjače sopstveni narod.

“Dodik je za mene bog”, uskliknuće Vulić. Ostatak čovječanstva može samo da se moli za pomoć istinskom Svevišnjem za Sanju, a još više za generacije mladih koje je njen gospod bog Dodik upropastio.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere. 

Izvor: Al Jazeera