Doctare za AJB: Krvave su ruke onih koji su dali Nobelovu nagradu Handkeu

Doctare: 'Dajući nagradu Handkeu, Akademija je pokazala aroganciju, nezainteresiranost i manjak znanja. Književnost nikad ne može biti iznad ratnih zločina.' (Ustupljeno Al Jazeeri)

Književnost nikad ne može biti iznad ratnih zločina i Švedska akademija pokazala je aroganciju i neznanje uručivši Nobelovu nagradu u tom polju austrijskom autoru Peteru Handkeu, rekla je u intervjuu za Al Jazeeru švedska doktorica Christina Doctare.

Ona je u utorak navečer privukla svjetsku pažnju govorom na skupu “Ne u moje ime” u švedskoj prijestonici Stockholmu, gdje je Handkeu švedski kralj Karl XVI Gustav uručio Nobelovu nagradu, a posebno je bila simbolična njena gesta vraćanja vlastite nagrade za mir, koju je 1988. dobila kao članica UN-ovih mirovnih snaga.

Priču o njenom istupu prenijeli su regionalni i evropski mediji, dok su pojedini pokušali diskreditirati njen potez. Na upit da prokomentira pisanja pojedinih srbijanskih i ruskih medija, između ostalog, da nije dobitnica, kazala je:

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

“Zanimljvo je kako Srbija i Rusija pokušavaju koristiti lažne vijesti i dezinformacije o UN-ovim mirovnim snagama. Mi smo hiljade, deseci hiljada i više muškaraca i žena koji su riskirali živote pokušavajući sačuvati, ali i stvoriti mir.”

“Svi smo zaslužili ovu simboličnu medalju u sjećanje na Nobelovu nagradu za mir”, dodala je.

Na pitanje kako je ona dobila prestižnu kolektivnu nagradu za mir odgovara:

“To priznanje dodijeljeno je UN-ovim mirovnim snagama 1988. Svi koji su služili u tim snagama od 1950-ih do 1988. imali su priliku dobiti simboličnu medalju UN-ovih asocijacija veterana u svojim državama.”

“Služila sam kao prva doktorica iz Švedske u švedskom bataljonu (UN-ovih mirovnih snaga) na Kipru 1974”, ističe.

Misija na Kipru

Nije štedjela oštre riječi kada smo je pitali da prokomentira odluku Akademije da nagradi austrijskog pisca, koji je poznat po bliskim odnosima s režimom Slobodana Miloševića tokom ratova na području bivše Jugoslavije, negiranju genocida u Srebrenici i islamofobnim istupima u svojim djelima i govorima.

“Sramotno je da je Handkeu uručena nagrada”, kategorična je doktorica, koja je početkom 1990-ih skrenula svjetsku pažnju na sistematska silovanja koja su se događala u Bosni i Hercegovini.

“Dajući nagradu Handkeu, Akademija je pokazala aroganciju, nezainteresiranost i manjak znanja. Književnost nikad ne može biti iznad ratnih zločina. Oni koji tako misle i kažu imaju krv na svojim rukama”, nastavlja sagovornica Al Jazeere.

Posljedice negiranja genocida

Kao doktorica i humanitarka, komentirala je psihološki element negiranja genocida i drugih zločina kod žrtava, ali i kod počinilaca.

“Negiranje može biti jak psihološki mehanizam kako bi se i pojedinci i nacije zaštitili od nepodnošljivog osjećaja sramote, krivice i straha. Naravno da takvo objašnjenje nikad nije opravdanje za ratne zločine i genocidno djelovanje. Nažalost, političko negiranje veoma je uobičajeno. Posljedice su često veoma velike za one koji su na vlasti kada se istina otkrije”, kazala je.

U Bosni i Hercegovini djelovala je 1992. i ukazivala na mnoge zločine nad civilima, te pomagala žrtvama silovanja.

“Počela sam sa misijom u jesen 1992. za Svjetsku zdravstvenu organizaciju (WHO), gdje sam radila na rehabilitaciji ratnih invalida. Kada sam otkrila da se vrše sistematska silovanja, moj zadatak postao je i rehabilitacija traumatiziranih žena.”

“Sjećanja i moja iskustva uvijek su uz mene i to je sve duboko promijenilo moj život. Zato sam se toliko naljutila i razočarala kad je Handke, negator genocida, dobio nagradu”, govori Al Jazeerina sagovornica.

Na kraju razgovora pitali smo je kako sada gleda na Nobelovu nagradu.

“Nobelova nagrada je ukaljana i bit će vrlo, vrlo teško vratiti njen sjaj i prestiž”, rekla je.

Svjedočenje o istini

Podsjetimo, švedska doktorica i autorica Christina Doctare, koja je dobila kolektivnu Nobelovu nagradu za mir 1988. kao članica UN-ovih mirovnih snaga, vratila je u utorak navečer to prestižno priznanje u znak protesta protiv uručenja Nobelove nagrade za književnost austrijskom piscu Handkeu.

Govorila je pred stotinama okupljenih u švedskoj prijestonici u znak protesta protiv odluke Švedske akademije da uruči priznanje Austrijancu, koji je tokom ratova na teritoriji bivše Jugoslavije podržavao režim Slobodana Miloševića i koji otvoreno negira da se u Srebrenici dogodio genocid.

“Čestitao mu je [švedski kralj Karl XVI Gustav] i dao nagradu. Sad ja svoju vraćam, sad ja svoju vraćam”, rekla je ona pred okupljenima s medaljom u ruci. Okupljeni su joj glasno aplaudirali i uzvikivali njeno ime.

Prisjetila se i ratova na Balkanu, odakle je izvještavala i ukazivala na zločine koji se događaju. Govorila je o smradu raspalih tijela i užasima kojima je svjedočila.

“Dok god živim, svjedočit ću, tako da istina o užasnom ratu nikad ne bi bila negirana”, dodala je.

“Ko na Akademiji želi ići u pakao? Ovo nisu nepoznate stvari. Bila sam prije ponosna na Akademiju, Nobelova nagrada bila je svake godine velika stvar za Švedsku. Sada osjećam sramotu i krivicu.”

Izvor: Al Jazeera