Doček Putina i ‘srpske’ nove konfuzije

Predsjednik Srbije preko mamca popularnosti gosta iz Rusije želi pokazati svoju populrnost, piše autor (EPA)

Srbi, a naročito Srbende, konačno mogu da potvrde da su ušli u obe nove godine koje dočekuju. Ali, ima znakova da su sa dočekom one druge, pravoslavne, ili takozvane srpske nove 2019. godine dočekali i (pojačane) nove srpske konfuzije. To se, recimo, može ilustrovati jednom bizarnom komunalnom vešću saopštenom na dan početka “srpske”. Ali, još bolje onom, takođe, naoko komunalnom, što je usledila dan potom.

Ta, pak, druga već dobrano opisuje ne samo apsurde, groteske i konfuzije u kojima se odvijaju sve tanji srpski životići, nego je upravo inspirisana potencijalno najvećim događajem ovoga meseca – najavom “Putindana” 17. januara. Dakle, prvo je objavljeno u maniru “čovek ujeo psa” da će toga i tih dana u nekim beogradskim ulicama “remontovati” novogodišnje ukrasne sijaličke. Istovremeno, ispred Palate Srbija, nekad Federacije, poskidan je istovrsni kičeraj, da ne zbuni Vladimira Putina kad ga tu formalno dočekuju.

Nije objavljeno, međutim, da li će po odlasku visokog gosta šljašteće figure biti vraćene. A potom možda ponovo skinute tokom najavljene posete francuskog predsednika Emanuela Makrona, budući da se inače (n)ovogodišnja rasveta ne skida do kasnog proleća.

Asfaltiranje granita za ‘Putindan’

Sutradan se ispred Hrama Svetog Save, gde se očekuju govori predsednika Putina i Aleksandra Vučića pred najavljenim enormnim brojem (kontra)mitingaša počelo uklanjanje vašarčića, zvanog Božićnje seoce. Opet zbog visočajšeg gosta, na brzaka su počete izvesne popravke. Pojedine, odavno razvaljene granitne ploče oko svetilišta, dodatno “uzdrmane” dvonovogodišnjim koncertima, povađene su da bi se u njihove rupe ubacio, sačuvajmebože – asvalt. Nije objavljeno, međutim, da li će dečje božićno seosko panađurče biti po odlasku Vladimira Vladimiroviča biti vraćeno na pačvork mermernog asfalta, s obzirom da je kao novi, prvi put u istoriji, projekat gradskih vlasti njegovo postojanje bilo najavljeno do 28. januara.

I nije nikakvo nasilje nad logikom ako se zaključi da ove brzoplete i paradoksalne komunalne mere – skidaj-remontuj, skloni-vrati, mešaj granit i asfalt, umnogome pojašnjavaju i one mnogo važnije januarske događaje kojima su i uzrokovane. I koji poput ovih, takođe, mogu da se stave pod kapu konfuzije.

Ruski savjeti, plus orden

Ideja da se poseta ruskog predsednika Putina Beogradu naduva najrazličitijim sadržajima i višestrukim ciljevima sama po sebi emituje protivrečne poruke. I to i pre nego što su joj pridodati javnosti vidljiviji političko-populistički ukrasi, što, takođe šljašteći, treba i da nadjačaju (među)državni sukus koji bi trebalo da ima. Poseta moćnog strateškog partnera, kome “Srbija nikad neće uvoditi sankcije”, dosad se usredotočavala na ekonomsku, naročito “gasnu” (Turski tok) i saobraćajnu saradnju i na drugoj strani zajedničku odbranu srpskih interesa na Kosovu.

U vezi s problemom Kosova sad vlasti i (para)državni mediji naglašavaju da Vučić od Putina očekuje savete u vezi s daljim potezima. Provejava i nada u aktivnije uključivanje Rusije u pregovarački proces. Kad će već, kako se tvrdi, SAD u tome postati em aktivnije, em naklonjenije no dosad srpskoj strani, budući da njihova podrška Albancima jeste presudna, ali “nije više bezrezervna”.

Na ekonomskoj strani medalje u pripremi posete baratalo se sa potpisivanjem čak 21 poslovnog ugovora različite dolarske težine, ali i raznih nivoa obaveznosti. U vezi sa pravim sadržajima međudržavnog susreta nije se u obzir mnogo uzimalo koliko će on, posebno uz naglašenu pompeznost te isticanje činjenice da će tom prilikom Vučić biti zaordenjen ruskim visokim odličjem, uticati na gledanje ostatka moćnog zapadnog sveta na usmerenje Srbije, posebno u kontekstu evrointegracija.

Iza materijalnog stoji – novac

Pojedine diplomate u Beogradu nagoveštavale su da će se njihove centrale mnogo više mrgoditi na sve to nego što se deo domaće javnosti euforizuje. Jer, iako se to ne ističe, za upućene nije tajna da iza zasad nespornog strateškog partnerstva, posebno u ekonomiji, stoji očuvanje ruskih pozicija u regionu. I tu smo još dublje u balonu konfuzije, koji se od početka godine zdušno naduvavao. Postalo je, naime, jasno da je sve pomenuto u drugom planu ako se uzme u razmatranje famozni miting koji predstavlja vrh “koncepta asvalt po granitu”.

Skup oduševljenja Putinom javno su sazivale neke polupostojeće, a zapravo opskurne nevladine organizacije, proistekle ili udružene sa svojom, takođe proruskom NVO-drugarčadi. Ali, po logistici, za dovoz, razvoz, lanč-pakete i hranarinu učesnika koji su se komandno vrbovali, ne samo među članstvom Srpske napredne stranke, već i među “nevinim”  meštanima sela, bilo je očito da iza materijalne strane svega ne stoji samo SNS, već i – državni novac.

Kad bi se analizirao javni efekat koji treba time da se postigne, a o čemu predsednik Vučić posebno brine zbog rejtinga, to je tek konfuzija. Ako treba da se pokaže odnos prema Putinu, a time i prema Rusiji, masa brojana u stotinama hiljada će to pokazati. Ali će se uverljivom pokazati i teza da predsednik Srbije preko mamca Putinove popularnosti hoće da pokaže pre svega svoju – neupitnu i ogromnu.

Dijalektika jedinstva i borbe suprotnosti

U tom smislu potez nije samo predizborni, već i pribavljanje makar i “uličnomitingaškog” dodatnog legitimiteta za  dalju “institucionalizaciju samovolje”. U svemu neće biti bitno koliko je među “pozdraviteljima” onih iz radikalskog, odnosno proruskog krila njegove organizacije zvane stranka, koliko je bitno da je odanost “vođi” veća, pa makar s njima bili izmešani i proevropejci. I to je srce konfuzije, koja je ovde ključna reč.

S druge strane, mobilisanje ovakve mase ima za cilj da pokaže da je i na ulici broj Vučićevih pristalica enormno veći od neutvrđenog i podsmešljivo – ali i smešno – utvrđivanog broja šetača-građana i opozicionara, koje ona može lako da “pregazi”. Kao što će država, obećao je Vučić usred priprema za “Putindan” brzo da “pregazi” organizovane kriminalce i najstrože kazni najokorelije zločince. Ta namera daje za pravo onima koji su čitavu operaciju nazvali – kontramitingom u odnosu na građansko-opozicioni protest na godišnjicu ubistva Olivera Ivanovića, kao na sa subotnje “redovne” građanske proteste.

U ovoj ravni, međutim, zapaziti, marksističko-lenjinističkim rečnikom iskazano zanimljiva “dijalektika jedinstva i borbe suprotnosti” u (novo)godišnjim srpskim konfuzijama. Najpre, ubacivanje teme o razračunavanju sa kriminalom i pooštravanju kaznene politike pokazuje se kao još jedan u svakom slučaju populistički predizborni trik, pa makar kad izbori bili raspisani. Takođe, dokaz je onog što je ovde godinama notorno – još jedno prekoračenja ustavnih ovlašćenja predsednika.

I, konačno, vrlo lako može da se pretvori u smandrljavanje i “kvarenje” pravosuđa, poput “granitnog asfalta”. Jer, procenjuje se da najavljene mere zahtevaju izmene mnogih normi s kojima mogu da dođu u koliziju ako se ne postave u kontekst čitavog pravnog sistema. Ali, zasad najvažniji aspekt tih predloga je u tome što (vrhovna) vlast smatra da raspolaže, i zapravo raspolaže, instrumentima kontrole svake, makar neostvarive i loše ideje. Samo ako je zgodna kao klin ubačen u ono malo preostalog javnog i političkog diskursa u zemlji.

Žongliranje s previše loptica

Još očiglednije je to “uklinjavanje” u vezi sa svakosubotnjim, a ovoga puta i “Oliverovim” protestom. Ono je počelo bagatelizacijom i omalovažavanjem demonstranata, potom pokušajem bar verbalnog popuštanja i razdvajanja učesnika na “građane i srednju klasu”, s kojima se može razgovarati, i političke lopove i kriminalce, koji stoje iza ili pored protesta i s kojima nema razgovora.

Vlasti (čitati Vučiću) u tom pogledu odgovara što protesti jesu zasad fluidni i neodređeni, pa i sami emituju jednu vrstu konfuzije. Na primer, njihovi organizatori poriču potrebu da im na čelo stanu političari i opozicija. Ali, sami učesnici osim vlastima upućuju i jake zahteve opoziciji. Najvažniji je – bojkotujte izbore. Traži se i jasniji organizacioni tim i prepoznatljivo vođstvo protesta.

Vučić je dosad  pokazivao da ume da žonglira i manipuliše klinovima i lopticama – i onim što su mu nametnuti, i onim koje sam ubacuje u igru. Koliko će to umeti i zasad spontano-stihijski nabubrela druga strana – veliko je pitanje. Loptice se mogu i pomešati i kad ih je previše iskliznuti u nepredvidljivom pravcu…

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera