Oglasi

Dobar i loš u novom mirovnom sporazumu u Jemenu

Štokholmski sporazum obilježava prijeko potrebni napredak u Jemenu, ali postoje veliki problemi sa njegovim odredbama.
Za 12 miliona Jemenaca i za državu kao cjelinu, ovo je prijeko potrebni pozitivni korak prema miruEPA

Više od dvije godine nakon što su pregovori između međunarodno priznate jemenske vlade i naoružanog pokreta Husi propali u Kuvajtu, ove dvije zaraćene strane konačno su sjele za novi krug pregovora.

Specijalni izaslanik UN-a za Jemen Martin Griffiths uspio je dovesti ove dvije strane zajedno na sedmicu pregovora u Rimbu u Švedskoj, što je rezultiralo najavom spasonosnog sporazuma.

Ovaj dokument uključuje tri odredbe: prekid vatre duž fronta Hodeidah i prepraspodjela oružanih snaga izvan grada i njegove luke; sporazum o razmjeni zatvorenika; i izjava o dogovoru o jemenskom gradu Taizu.

Za 12 miliona Jemenaca na vrhuncu gladi i za državu kao cjelinu, ovo je prijeko potrebni pozitivni korak prema miru. Ali mora se priznati da ovaj sporazum ima velika ograničenja i veliki napor treba biti uložen da se osigura njegova implementacija.

Dobar i loš u štokholmskom sporazumu

Prekid vatre je veoma značajan razvoj uzimajući u obzir da je luka Hodeidah ulazna tačka za većinu jemenskog uvoza hrane, komercijalne robe i humanitarne pomoći; trenutno se država oslanja na uvoz za 90 posto hrane i osnovnih potrepština.

Ovo je prvi put da su snage Husa pristale da se povuku sa jedne od najznačajnijih prvih linija sukoba. Ovo čini da sporazum izgleda „predobar da bi bio istinit“, i zaista to bi mogla biti istina. Različite tačke u sporazumu su neodređeno sročene i otvorene za različite interpretacije zaraćenih strana. Primjera radi, govori o „uzajamnoj ponovnoj raspodjeli snaga iz grada Hodeidaha i luka Hodeidah, Salif i Ras Isaa“; Husi ovo interpretiraju kao uklanjanje vojnog prisustva ali ne i povlačenje, dok druga strana misli da bi se Husi trebali potpuno povući. Ovo će biti glavno sporno pitanje u predstojećim mjesecima.

Štaviše, vremenska skala implementacije je nerazumno tijesna. Dogovoreno je da luke trebaju biti predate unutar 14 dana od sporazuma (31. decembar) lokalnoj policiji i vlastima i gradu – u tri sedmice (sedmi januar 2019). Ovaj put možda neće biti dovoljan za Huse da se povuku i također nije jasno kojim vlastima trebaju predati grad.

Drugi izazov je činjenica da su snage Husa postale duboko ukorijenjene u Hodeidahu. Sve i ako i kada vojne sile Husa izađu, predaja ovlasti neće biti odmah postignuta budući da su lokalne sigurnosne snage – kao što je policija – pune simpatizera i članova Husa. Raspetljavanje tih nezvaničnih mreža da se ponovo izbalansira civilna snaga bit će teško i tome će se trebati pristupiti oprezno.

Prema Štokholmskom sporazumu, Komitet za preraspodjelu i koordinaciju (RCC) bit će zadužen za takva pitanja, a komitet se sastoji od predstavnika iz obiju zaraćenih strana i na čelu su mu zvaničnici UN-a. Međunarodna zajednica bi trebala pomno pratiti rad RCC-a da ograniči utjecaj remetilaca i da ojača autoritet UN-a i njegov kapacitet da lobira za opipljive korake nužne da se implementira sporazum.

Sporazum o razmjeni zatvorenika i izjava o dogovoru o Taizu također su značajni. Dogovor o izvršnom mehanizmu za zamjenu zatvorenika ključan je za gradnju povjerenja između dvije strane. Oslobađanje zatvorenika će napraviti razliku za hiljade jemenskih porodica, budući da su većina ljudi koje Husi drže civili zatvoreni bez jasnog opravdanja.

Ostvariti napredak u Taizu je ključno, ali odredba koja poziva na formiranje zajedničkog komiteta sa obje strane sukoba i jemenskog civilnog društva da se odrede radni mehanizmi za predstojeće konsultacije nije rezultirala nikakvom stvarnom akcijom na terenu.

Još jedan veliki nedostatak štokholmskih konsultacija je da nisu uspjeli postići sporazum na dva druga ključna pitanja: ponovno otvaranje međunarodnog aerdroma u Sanaai i ujedinjenje centralne banke u Jemenu, koja je podjeljena duž linije sukoba u septembru 2016.

Ova pitanja – zajedno sa razmjenom zatvorenika – bila su centralna za prvobitnu agendu švedskih mirovnih pregovora i postizanje sporazuma u vezi tog imalo bi direktne implikacije i za ekonomsku i humanitarnu krizu u Jemenu. Suprotno tome, najznačajniji ishodi pregovora – oni vezani za Hodeidah – bili su na originalnoj agendi. Sporazum o njima je postignut zadnjeg dana pregovora.

Kako je došlo do sporazuma?

Vrijedi istaknuti da se uspjeh pregovora – djelimičnih kakvi jesu – ne bi desio da međunarodna zajednica nije lobirala za njega. Ovo se dogodilo nakon godina neaktivnosti i očiglednog manjka političke volje na međunarodnom nivou da se lobira za rješenje u Jemenu. Rat bjesni već duže od tri godine a gotovo dvije ga je UN proglasio najvećom humanitarnom krizom na svijetu. U septembru, kada je izaslanik UN-a Griffiths pokušao okupiti zaraćene strane u Ženevi nije uspio. Zašto je i kako uspio u decembru?

Izgleda da je jedan od glavnih razloga to što je ubistvo saudijskog novinara Jamala Khashoggija u saudijskom konzulatu u Istanbulu početkom oktobra konačno podstaknulo mnoge zapadnjačke vlade da promjene svoj stav o Rijadu i njegovoj intervenciji u Jemenu.

Ranije je kalkulacija u zapadnim prijestolnicama izgleda bila da poslovni ugovori sa Saudijskom Arabijom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima – Rijadovim najvećim partnerom u koalicionoj kampanji u Jemenu – nadjačavaju bilo kakve humanitarne razloge za zabrinutost. Sa globalnom pomamom medija nakon Khashoggijevog ubistva, i shodno tome pažnji koju je ovo dovelo na kampanju koju predvodi Saudijska Arabija u Jemenu, kontinuriana podrška Zapada za Rijad i Abu Dhabi postala je u domovini manje prijatna za mnoge političare.

Još važnije, najveća podrška koaliciji, SAD i Velika Britanija, počele su pozivati na prekid vatre u ratu u Jemenu. Nakon ovog SAD je također okončao punjenje gorivom saudijskog aviona koji je letio iznad Jemena, a američki zakonodavci su silom lobirali za povlačenje vojne podrške kampanji koju predvodi Saudijska Arabija.

SAD, više Velika Britanija, koji su sprečavali izglede za bilo kakvo novo rješenje u Jemenu u Vijeću sigurnosti UN-a, dramatično su promijenili stavove. Posebno je London počeo igrati pozitivnu ulogu u okončanju sukoba. Britanska misija u Vijeću sigurnosti UN-a je osmišljavala novu UN-ovu rezoluciju koja poziva na prestanak vatre u Hodeidahu i garantuje siguran prolaz za dostavu hrane i lijekova i britanski ministar vanjskih poslova Jeremy Hunt je prisustvovao mirovnim pregovorima u Švedskoj.

Krećući se naprijed, međunarodna zajednica treba iskoristiti trenutni zamah. To znači i nastavljanje vršenja pritiska na saudijski režim da okonča sukob, dok izbjegava implicitno legitimizirati kontrolu naoružanog pokreta Husa nad predjelima u sjevernom Jemenu. Ugnjetavanje naroda od strane Husa i njihovo cijeđenje državnih prihoda da finansiraju svoja ratna nastojanja mora biti problematizirano i adresirano tokom budućih pregovora.

Prečesto je međunarodni diskurs o ratu u Jemenu okarakterisan pretjeranim pojednostavljivanjem i stalnim neuspjesima da se zabilježe inherentne kompleksnosti sukoba na terenu. Da bi se osigurao i održao mir u Jemenu, mirovni sporazumi moraju služiti interesima Jemenaca i odražavati njihovu lokalnu dinamiku i strukture. U tom smislu Štokholmski sporazum treba vidjeti kao dobar početak, ali naporan posao da se osigura mir u Jemenu tek počinje.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.