Oglasi

Do mirne starosti i uz socijalne penzije

Hrvatska planira uvesti tzv. nacionalnu penziju, zapravo neku vrstu socijalne pomoći za starije sugrađane bez dana radnog staža.
Nacionalna penzija, prema najavama, bit će manja od najniže penzije, koja sada iznosi 130 euraEPA - Arhiva

Svakome onom sugrađaninu koji nema dana radnog staža ili ne ispunjava druge uvjete, a prešao je dobnu granicu za odlazak u mirovinu, Hrvatska planira davati tzv. nacionalnu mirovinu, zapravo neku vrstu socijalne pomoći. Nije Hrvatska prva u tome, zapravo je 131. u svijetu, reći će bolji poznavatelji situacije, no riječ je o jednom od predizbornih obećanja mnogih vlada, uglavnom HDZ-ovih. Aktualna vlada, kojoj je na čelu Andrej Plenković, odlučna je uvesti ovakva primanja. Nacionalna mirovina, prema najavama, bit će manja od najniže mirovine, koja sada iznosi 970 kuna (130 eura), no mnogi će reći kako je, osiromašenim hrvatskim građanima, pogotovo onima koji su prešli 65. godinu života, takav oblik pomoći države više nego koristan.

Ukazujući kako u susjednoj Mađarskoj takvu mirovinu, nacionalnu ili socijalnu, zapravo zovu državna naknada za starost, Jasna A. Petrović, predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske, podsjeća kako su najmlađu članicu Europske unije i Komisija i Svjetska banka u više navrata upozoravale da zbog vrlo niske pokrivenosti mirovinama populacije starijih od 65 godina, treba što prije uvesti takvu socijalnu vrstu naknade. Zapravo je riječ, dodaje, o mjeri protiv siromaštva starijih koju primjenjuju gotovo sve EU članice. No, uvijek je pitanje otkuda novac, jer se odavno u Hrvatskoj žale kako i za mirovine sve teže za ima.

„Hrvatska će tu naknadu isplaćivati iz budžeta namijenjenog za socijalnu sigurnost i ona samo tehnički ima veze s mirovinskim sustavom. Uostalom, čak i dječji doplatak se obračunava i isplaćuje posredstvom Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO)“, objašnjava Petrović.

Vrlo strogi kriterijumi

Prema projekcijama hrvatske Vlade, tzv. nacionalnu mirovinu primalo bi nekih 53.000 građana što Petrović navodi na zaključak da će „očito biti riječ o vrlo strogim kriterijima“. Stoga će Sindikat umirovljenika, koji sudjeluje u radnoj skupini za tzv. nacionalnu mirovinu, poseban fokus usmjeriti na predlaganje uvođenja minimalne mirovine, umjesto postojećeg modela najniže mirovine. Osim toga, smatra predsjednica sindikata, „potrebno je uvesti model usklađivanja mirovina prema plaći, jer jedino tako će biti zaustavljen sve niži udio prosječne bruto mirovine u prosječnoj bruto plaći koji trenutno iznosi samo 27,7 posto.

Građani koji bi bili obuhvaćeni primanjem nacionalne mirovine ionako su ispod granice siromaštva, pa i Al Jazeerina sugovornica smatra kako je ovakvo rješenje, „budući da je riječ o uobičajenoj mjeri smanjivanja rizika od siromaštva, doista bolje išta nego ništa“.

„I redovita usklađivanja mirovina su nešto, ali ne i dovoljno, jer mirovine realno padaju i dalje. Treba, međutim, naglasiti da je u Hrvatskoj relativna vrijednost mirovine druga od dna u EU, da je 98 posto mirovina ispod prosječne neto plaće, a čak 58 posto su niže od hrvatske linije siromaštva koja iznosi 2.496,5 kuna (338 eura)“, ukazuje Petrović.

Srbija ima novčanu socijalnu pomoć

Kad su iskustva susjeda u pitanju, Srbija za osobe treće životne dobi ima uvedenu kategoriju novčane socijalne pomoći, koja se, prema riječima Gordane Matković, profesorice na Fakultetu za ekonomiju, finansije i administraciju (FEFA) i programske direktorice Centra za socijalnu politiku, dodjeljuju „pod istim uslovima kao i svima koji su siromašni (uz proveru materijalnog stanja)“.

„Kada se kao pravo dodeljuju socijalne penzije, one mogu da se dodeljuju i bez provere materijalnog stanja, ili barem bez imovinskog uslova. To kod nas ne postoji kao pravo“, objašnjava Matković.

Zajedno s kolegicom Katarinom Stanić radila je i studiju na temu „Socijalna zaštita u starosti: Dugotrajna nega i socijalne penzije“ u kojoj su razmatrale različite opcije (i rashode), te predložile da se, „kao najprimerenije u Srbiji za stare relaksiraju uslovi za dodeljivanje prava na novčanu socijalnu pomoć, pogotovo imovinski“.

Smatra i kako je „prirodno da nacionalna mirovina (socijalna penzija) koja se finansira iz budžeta bude niža od penzije za koju su se uplaćivali doprinosi“, te navodi kako usporedbe primanja umirovljenika u Hrvatskoj i susjedstvu ipak nisu adekvatna zbog različite kupovne moći. (No, čisto kao informacija – najniža mirovina u Srbiji, u osiguranju zaposlenih i samostalnih djelatnosti, iznosi 14.400 dinara (123 eura), dok je  prosječna 26.300 dinara (224 eura)).

Kako povećati obuhvat penzijama

Gordana Matković predlaže tri opcije za popravljanje obuhvata penzijama starijih osoba u Srbiji, a prije svega kroz „opciju podizanja najnižih porodičnih penzija na nivo najniže starosne penzije iz osiguranja poljoprivrednika“. „U osnovi to su lica koja nisu radila ili nisu ispunila uslove za penzionisanje i koja ostvaruju pravo na porodičnu penziju (po bilo kom osnovu), a za koje ne važi pravilo o minimalnom iznosu penzije. Ova opcija bi obuhvatila dakle ograničen segment starih bez prava na sopstvenu penziju“, objašnjava.

Drugi model je tzv. garantovana penzija koja bi se „dodeljivala svim starim licima čiji prihodi od penzije ne prelaze unapred definisan iznos, dakle i onima koji ostvaruju pravo na penziju po osnovu osiguranja, ali je ona niska, i onima koji nikada nisu bili osigurani“.

„Treća opcija podrazumeva širenje programa novčane socijalne pomoći, pri čemu bi se za stare (starije od 65 godina, ali je moguće razmišljati i o starosnoj granici koja je viša od one koja je predviđena za penzionisanje) pojedini kriterijumi relaksirali (imovinski pre svega), uz nešto veće iznose pomoći ukoliko je u pitanju staračko domaćinstvo“, ukazuje Matković.

Bez obzira kakav god standard bio u Hrvatskoj, Sloveniji ili Srbiji, a na upit zaslužuju li ipak osobe treće životne dobi bolji tretman države i društva u kojem su proveli cijeli radni i životni vijek, odgovara kako „svi delimo sudbinu društva u kome živimo, ali i odgovornost za to društvo“.

O mnogo toga ovisi rast penzija

Na isto pitanje o boljem tretmanu, a promatrano iz bosanskohercegovačke perspektive, neovisni ekonomski analitičar Zlatko Hurtić daje kompleksniji odgovor i ukazuje kako „stvari treba posmatrati veoma realistično, baš kao u najvećem dijelu svijeta“.

„Visina penzije treba isključivo ovisiti o tome koliko je dotična osoba izdvajala u penzioni fond. Razumijem da su u BiH plate generalno niske, pa samim tim i penzije. Dakle, rješenje je ne samo u rastu plata nego i u rastu zaposlenosti od čega također ovisi rast penzija“, ukazuje Hurtić.

Vrlo važnim smatra i činjenicu da „cijeli penzioni sistem treba depolitizirati kako bi se spriječilo da pojedine kategorije sa 40 godina starosti idu u penziju ili čak i oni koji nemaju ni dana radnog staža – upravo zbog toga što to ide na štetu osoba koje su radile i zaradile penziju i koji zbog ovakvih devijacija primaju niže penzije nego što im pripada“.

„Rasterećenje privrede, rast investicija i s tim u vezi plata i zaposlenosti je jedini put za rast penzija. I, naravno, rasterećenje penzionog sistema od bilo kakvog uticaja politike usmjerenog ka kupovanju glasova“, napominje Hurtić.

Hurtić: Penzija se 'ne dobija' nego zarađuje

Kad su nacionalne, odnosno socijalne mirovine u pitanju, a podsjećaju na sve problem koje ima mirovinski sustav u Bosni i Hercegovini, nije optimističan. Čak smatra da „uvođenje tzv. starosne penzije nije moguće, a nije potrebno jer bi išao na teret osoba koje su radile i zaradile penziju“. I upućuje oštru kritiku susjedima.

„Razumijem da u svijetu ima jako puno populističkih ideja sa ciljem davanja povlastica radi kupovine glasova, a Hrvatska je veoma poznata po tome tako da ona u tom pogledu niti nama niti bilo kome drugom ne treba biti uzor. Naime, svi moramo shvatiti da se penzija 'ne dobija' nego zarađuje“, kategoričan je Hurtić.

Ipak, dodaje, „za socijalno ugrožene osobe koje nemaju prihode svakako treba osigurati socijalnu pomoć, dakle ne i penzije koje bi po receptu iz Hrvatske dobijali i oni koji nisu socijalno ugroženi“.

Do uvođenja nacionalne, odnosno socijalne mirovine u Hrvatskoj je još dalek put. Iskustva susjeda, bilo da je riječ o Mađarskoj ili Srbiji, ali i drugih sličnih od 130 modela u svijetu svakako će dobro doći. Kao što će i Bosni i Hercegovini u jednom trenutku biti korisno ugledati se na društva bolja od sebe, pogotovo kad je odnos prema najstarijima među nama.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.