Do konačnog prava na obrazovanje i jezik

Piše: Nedim Jahić

Borba protiv diskriminacije u obrazovanju u Bosni i Hercegovini traje od kraja rata te se ogleda na različite načine – od Stoca do Novog Travnika, od Konjević-Polja do Prijedora. Toliko je duga da danas svoje maturske radove brane djeca rođena poslije Daytona. Nove generacije dolaze, čeka ih slobodno ljeto, a septembar izgleda daleko.

Slučaj je htio da ponovno dođemo do Konjević-Polja. Malo selo u blizini Bratunca, nedavno pogođeno poplavama, jedno je od enklava istočne Bosne, u kojem je zabilježen masovni povratak, gdje se danas čuva samoodrživa povratnička zajednica.

Ime ovog mjesta je prošle decenije zauzimalo stupce novina zbog slučaja nane Fate Orlović koja je, zbog protesta protiv gradnje pravoslavne crkve na njenoj zemlji, završila pred sudom za navodno širenje nacionalne i vjerske mržnje. Zahvaljujući velikoj pažnji javnosti, nedugo zatim je oslobođena optužbi pred Osnovnim sudom u Srebrenici.

Pred istim tim sudom, početkom septembra prošle godine se našao Muhizin Omerović Đile. Zajedno sa skupinom roditelja iz Konjević-Polja, pred zgradu u ulici Srebreničkog odreda 4 nije stigao po pozivu, već sa sastavljenom tužbom. Tužba je podnesena po osnovu Zakona o zabrani diskriminacije Bosne i Hercegovine, a protiv lica koja se terete za diskriminaciju na osnovu etničke pripadnosti u OŠ „Petar Kočić“ Kravica, odnosno njenom područnom odjeljenju u Konjević-Polju.

Tada se već znalo da Ministarstvo prosvjete i kulture RS-a, na čelu s ministrom Goranom Mutabdžijom, neće napraviti nijedan pomak u pregovorima, unatoč raznim semantičkim vratolomijama koje je ministar priređivao međunarodnim zvaničnicima, dok su oni običavali njegov nastup cijeniti ‘konstruktivnim’.

Konjevičani su, borbom za svoju djecu, pokrenuli lavinu pitanja o svemu onome što ne valja u bh. obrazovanju.

Pitanje udžbenika, plana i programa, zaštićena tzv. ‘nacionalna grupa predmeta’, brojna sporna mjesta u nastavnom planu i programu, diskriminatorni raspored u školskom odboru, preusmjeravanje namjenskih donacija, pa sve do izostanka osnovnih higijensko-sanitarnih uslova za nastavu – bili su na stolu. Konjevičani su, borbom za svoju djecu, pokrenuli lavinu pitanja o svemu onome što ne valja u bh. obrazovanju.

Tužba, bojkot nastave, krah pregovora – bio je samo početak naguravanja koje će međunarodne misije OSCE-a i OHR-a zapamtiti kao najveći pokazatelj i sliku njihove nesposobnosti da riješe osnovne probleme lokalnih zajednica širom BiH.

U Sarajevo su stigli šatori, a višemjesečni protest završit će organizacijom instruktivne nastave po planu i programu iz Federacije, koja se za djecu iz Konjević-Polja do današnjeg dana održava u Novoj Kasabi. Po ovom pitanju apelaciju prema Ustavnom sudu BiH uputio je i član Predsjedništva BiH Željko Komšić.

Mjeseci tišine

Paralelno sa svim zbivanjima, zastupanje kolektivne tužbe pred sudom u Srebrenici preuzima istaknuti stručnjak iz oblasti ustavnog prava i advokat Nedim Ademović te krajem prošle godine traži od suda hitnu privremenu mjeru kojom će se omogućiti da 140 đaka iz Konjević-Polja izučava predmete ‘bosanski jezik’ te ‘priroda i društvo’ po nastavnom planu i programu Tuzlanskog kantona, u skladu sa obavezama koje su nadležna ministarstva preuzela Privremenim sporazumom o zadovoljavanju posebnih potreba i prava djece povratnika. Nakon mjeseci tišine Osnovni sud u Srebrenici je početkom juna konačno odredio zatraženu privremenu mjeru osiguranja. 

Problem koji su prvog septembra 2013. godine vlasti RS-a mogle riješiti sa dva nova učitelja, danas se razvio i dotakao pitanja koja će tražiti potpuni zaokret.

Sa školskom godinom na izmaku, đaci Konjević-Polja svoje lekcije su savladali. Roditelji nisu uvjereni da će do promjene doći ni do septembra, a kamoli u zakonom predviđenim rokovima. U očekivanju konačnog rješenja, sve oči od Dubrave, Prijedora, Vrbanjaca do Modriče, Vukosavlja i Kamenice ovih dana čekaju vijesti iz Konjević-Polja.

Problem koji su prvog septembra 2013. godine vlasti RS-a mogle riješiti sa dva nova učitelja, danas se razvio i dotakao pitanja koja će tražiti potpuni zaokret i način na koji se sistem obrazovanja u ovom entitetu odnosi prema nevećinskom stanovništvu.

Da je alternativa moguća govori samoorganizirana škola u Novoj Kasabi. No, ostaje pitanje, da li roditelji – kao građani i poreski obveznici trebaju prihvatiti nove privatne škole kao jedini odgovor na diskriminaciju njihove djece ili nastaviti borbu u kojoj će javno školstvo biti izgrađeno po mjeri svih građana?

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera