Do kada će ‘sovjeti’ nasjedati na Putinove trikove
Skandal je najunosnija roba na globalnom političkom tržištu, posebno u istočnoj Evropi. Nedavna kriza u odnosima između Rusije i Gruzije dobra je ilustracija ove istine. Počelo je iz vedra neba, s incidentom koji uključuje člana ruske Dume Sergeja Gavrilova, koji je bio dio delegacije na ovogodišnjem sastanku Interparlamentarne skupštine o pravoslavlju u Gruziji. Tokom događaja u gruzijskom Parlamentu, ovaj član ruske delegacije obratio se prisutnim iz 21 pravoslavne države sa mjesta predsjedavajućeg u Parlamentu, što je izazvalo oštre reakcije prozapadnjačkih gruzijskih predstavnika u Parlamentu i pokrenulo višesedmične proteste u Tbilisiju.
Lako je uvidjeti zašto mnogi u Gruziji nisu Gavrilove postupke olako prihvatili. Ova država je u stanju zamrznutog sukoba s Rusijom od pada Sovjetskog saveza, s povremenim smrtonosnim svađama. Dvije njene otcijepljene teritorije, Abhaziju i Južnu Osetiju, zapravo je okupirala Rusija, nakon Rusko-gruzijskog rata iz 2008. godine. Moskva je, također, pokušala osakatiti gruzijsku ekonomiju, nametnuvši zabrane na uvoz najpopularnijih gruzijskih proizvoda – vina i mineralne vode.
Zatim, nakon što je prozapadnjački predsjednik Mihail Sakašvili napustio Gruziju i otišao u egzil nakon rata, nova Vlada je zauzela dosta blaži stav prema Rusiji, što je rezultiralo poboljšanjem odnosa. Sankcije su ukinute i ruski turisti su pohrlili u južnu kavkasku državu, koja se hvali prekrasnim planinskim pejzažima, toplim morem i nevjerovatno bogatom tradicijom kulinarstva i pravljenja vina. Ukupno je 1,4 miliona Rusa posjetilo Gruziju 2018. godine, što čini 20 posto svih turista u državi. Turizam proizvodi devet posto državnog bruto domaćeg proizvoda i 27 posto svih poslova.
‘Ustani, velika državo…’
Uprkos ovom približavanju, neprijateljstvo prema Rusiji i poimanje nje kao prijetnje nikada nisu nestali. Tako su se 20. juna, kada je Gavrilov stao na mjesto predsjedavajućeg u gruzijskom Parlamentu, mnogi osjetili uvrijeđeno. Ovo se desilo u vrijeme kada vladajuća gruzijska koalicija San počinje gubiti poziciju od revitalizirane opozicije povezane sa Saakašvilijem, koja je “za dlaku” poražena na predsjedničkim izborima prošle godine i ima dobre šanse na narednim parlamentarnim izborima 2020. godine. Opozicija je brzo iskoristila ovu situaciju i zajahala na valu protivljenja javnosti, prateći priručnik “Obojena revolucija”, koji je Saakašvili pomogao izraditi prije više godina. Pristalice opozicije su pokušale napasti Parlament, ali ih je policija na brutalan način udaljila, što je rezultiralo desecima povreda.
Budući da u tome nisu uspjeli, prešli su na protest u majdanskom stilu, čiji je izgled otvoreno imao za cilj da domaći politički sukob učini međunarodnim. Slike sa poprišta sukoba pokazivale su desetke postera na engleskom jetiku, od kojih su mnogi nazivali Rusiju okupatorom. I Kremlj je brzo počeo koristiti nezadovoljstvo javnosti. Državni mediji su ga predstavili kao rusofobično i ratno huškačko, dok je ruska Vlada izdala zabranu direktnih letova između Rusije i Gruzije, nanoseći veliki udarac turističkoj industriji ove države na vrhuncu sezone.
Tenzije su eskalirale nakon što se opozicioni gruzijski TV voditelj Giorgi Gabunia na nepristojan način obrušio na ruskog predsjednika Vladimira Putina. Duma je zaprijetila da će uvesti dodatne sankcije, ali vremenom je Kremlj odlučio ublažiti tenzije, što su uradile i gruzijske vlasti (iako je zabrana letova na snazi). Postsovjetska kultura javnih skandala, lažnih i stvarnih, povezana je s obrascima masovne psihologije, koji su se pojavili u 20. stoljeću, uistinu genocidne epohe za ovaj dio svijeta. Od svih nacionalnih lidera u regiji, Putin je najbolji u iskorištavanju sentinemata javnosti (iako i njegovi protivnici u susjednim državama također brzo uče). On zna da dobro manipulirana masovna ljutnja čini da ljudi zaborave zvjerstva koja im čini njihova vlada i okupe se iza nje protiv neke zamišljene vanjske prijetnje.
Ovaj način razmišljanja potječe iz Drugog svjetskog rata, kada je invazija njemačkih nacista, koji su Slavene smatrali inferiornom rasom, predviđenom za istrebljenje, ujedinila sovjetski narod pod njihovim ubilačkim diktatorom Josifom Staljinom (ironično, porijeklom iz Gruzije), kako bi odagnali agresiju. Popularna pjesma iz tog vremena nazvana “Sveti rat” dobro prikazuje ovaj sentiment: “Ustani, velika državo, ustani na smrtonosnu borbu s mračnom fašističkom silom, s opakom hordom. Pusti da se plemeniti bijes podigne kao val – narodni rat dolazi, sveti rat…”
Napuhane ruske prijetnje
Percepcija da Zapad predstavlja egzistencijalnu prijetnju po ovu državu još dominira ruskom kolektivnom psihom. Izašla je na vidjelo nakon ukrajinskog Majdanskog ustanka, koji je kremljovska propaganda uspješno prodala kao mračnu prijetnju za svoju populaciju, kao i za rusofobe iz Ukrajine. Prirodno, proizvedenu na Zapadu. Veoma vidljiva ultranacionalistička komponenta Majdana i podrška Zapada sigurno su pomogli da se učvrste ove negativne percepcije.
Nakon što je uspio ubijediti rusku javnost da Majdan nije demokratski pokret, već prijetnja, Kremlj je uspio mobilizirati podršku u cijeloj državi za pripajanje Krima, što je, zauzvrat, poslalo Putinovu popularnost na preko 80 posto. Čak su i ljudi koji su se protivili njegovom ponovnom izboru i nefer izborima koji su održali većinu njegove stranke u državnoj Dumi stali iza njega u to vrijeme. Tako je Putin u praksi izvezao ključajući domaći politički sukob u stranu državu. U državama kao što je Gruzija ovi sovjetski obrasci se miješaju s lokalnim etnonacionalizmom, prirodnim nasljednikom komunizma u bivšem istočnom bloku, kao i sa snažnim antiruskim sentimentima. Efekat je isti – bijes kojim spin doktori lako manipuliraju.
Dok manipulacija bijesom javnosti može donijeti kratkoročne rezultate, ona, zapravo, ne proizvodi trajan efekat. Danas, pet godina nakon pripajanja Krima, Putinova popularnost je pala na nivoe od prije 2014. godine. Sa stagnirajućom ekonomijom, spin doktori iz Kremlja imaju malo za ponuditi, izuzev “prijetnje rusofobijom” koja dolazi od njenog malog južnog susjeda. Ali, hoće li Rusi nastaviti iznova nasjedati na ovaj stari trik? Ankete će uskoro pokazati. Isto se dešava u Gruziji. Događaji na političkoj sceni, posebno na izborima 2020. godine, pokazat će da li se prodavanje iznimno napuhane ruske prijetnje u nadi da će evocirati stare sovjetske psihološke obrasce i dalje isplati. Međutim, u obje države, neizbježno će doći vrijeme kada će ljudi reći – žao nam je, ne nasjedamo više na to.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera