Do diplomskog ili doktorske disertacije za stotinjak eura

Pisanjem naučnih radova najčešće se bave mladi koji su nezaposleni i koji su već stekli fakultetske diplome (Al Jazeera)

Iako je Bosnu i Hercegovinu početkom godine potresla afera kupovine diploma kao rezultat istraživanja magazina Žurnal, ona još nije dobila konkretan epilog. Mnoge državne institucije i vlade na raznim nivoima najavile su provjeru vjerodostojnosti diploma, ali odgovorni nisu procesuirani. Tužilaštvo Unsko-sanskog kantona pokrenulo je istragu, koja još traje. Znači li to da su diplome stečene u okviru zakonom odredenih procedura u potpunosti rezultat istraživanja i rada onih čija su imena na diplomama?

“Trebate pomoć pri izradi seminarskog, diplomskog, magistarskog, master ili specijalističkog rada na bosanskom, hrvatskom, srpskom, engleskom ili njemačkom jeziku? Na pravom ste mjestu! Kontaktirajte nas!”

“Izrada autentičnih diplomskih, master i doktorskih radova. Radovi su napisani u skladu sa sugestijama koje dobijate od mentora, a prema važećim akademskim standardima. U cenu rada uračunate su sve korekcije i dorade, ukoliko budu potrebne.”

Garantiraju provjeru radova na plagijat

Ovo su samo neki od oglasa na mnogobrojnim nalozima koji nude izradu naučnih radova, koje je moguće pronaći najjednostavnijom pretragom na društvenim mrežama ili platformama za objavu oglasa o kupoprodaji.

“Kvalitet” usluge koja se nudi ide čak i do toga da ponuđači garantiraju provjeru radova na plagijat, u okviru softvera koji provjerava sve dostupne univerzitetske i druge naučne baze podataka. Softver prikazuje procentualno cijeli preuzeti tekst, izvor te originalan raniji rad. Potencijalnim klijentima garantira se da će biti zaštićen njihov identitet, a kao prednost se ističe posjedovanje pristupa svjetski renomiranim bazama podataka.

Na Facebook stranici Seminarski/Diplomski/Magistarski/Zavrsni seminarski radovi/Strucni radovi, koja je transparentno povezana s ličnim profilom administratorke, istaknut je kontakt-broj telefona, e-mail adresa te link koji vodi na platformu za objavu oglasa o kupoprodaji.

Na ovom kupoprodajnom računu navedeno je: “Do sada indvidualno urađeno preko 7.000 radova iz različitih naučnih oblasti i uz svu konsultovanu literaturu, kako osnovnu, tako i dopunsku. Radovi su rađeni po knjigama iz određene oblasti / predmeta, sedam godina iskustva u radu.”

Pola odmah, pola ‘nakon’ profesora

Koliko je brzo i povoljno pisanje jednog magistarskog rada provjerili smo s Eminom, koja na spomenutoj stranici nudi tu uslugu. Na upit je li moguće ugovoriti izradu magistarskog rada iz prava, u kojem roku i po kojoj cijeni Emina ima spreman odgovor:

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

“Bitno je da li je državni ili privatni fakultet? Otprilike bi mi trebalo mjesec dana, sad ne znam kako ide procedura kod vas na fakultetu, ali cijena je 250 konvertibilnih maraka [125 eura]. S tim da pola iznosa plaćate prije same izrade, a ostatak iznosa nakon što profesor odobri rad i nakon što je profesor ispravio, čisto zbog sigurnosti neke – i vaše i moje.”

Prema podacima popisa stanovništva iz 2013, u Bosni i Hercegovini živi 2,82 posto nepismenog stanovništva. Pod pismenom osobom podrazumijeva se ona koja zna napisati tekst prostim rečenicama. Završenu srednju školu ima 51,1 posto građana Bosne i Hercegovine, 21,4 posto stanovništva ima završenu osnovnu školu, a 3,2 posto višu i 9,6 posto visoku školu. Trideset šest posto stanovništva u ovoj zemlji računarski je pismeno, a 38,7 posto stanovništva okarakterizirano je da ne posjeduje nijednu računarsku sposobnost.

Je li legitimno dovoditi u pitanje koliko su zaista stvarni podaci o visokoobrazovanim građanima i građankama Bosne i Hercegovine? Ako djeluje tako veliki broj osoba koje nude pisanje diplomskih, magistarskih, pa čak i doktorskih radova, potražnja za tim uslugama mora postojati barem u jednakoj mjeri.

U ‘poslu’ kompletni timovi

Pisanjem naučnih radova najčešće se bave mladi koji su nezaposleni i koji su već stekli fakultetske diplome ili su još studenti(ce). Većina njih to radi kako bi ostvarili bilo kakav vid prihoda, dok su istovremeno u potrazi za poslom u struci.

“Radove sam prestao pisati jer sam našao posao u struci. Oglas je vjerovatno ostao od ranije, ali gotovo već tri mjeseca ne pišem”, rekao je Eldin iz Zenice.

“Pisac” je 23-godišnji student drugog ciklusa na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Porijeklom je iz Srebrenice, ali od 2005. živi u Sarajevu s majkom, koja radi kao “ispomoć u kući”, odnosno čistačica. Ističe da se pisanjem naučnih radova počeo baviti prije tri godine. Prvobitno je pisao seminarske radove za kolege s fakulteta, a poslije su stigli pozivi od studenata s drugih odsjeka.

Nerijetko iza naloga na društvenim mrežama na kojima se nudi izrada akademskih radova stoje cijeli timovi, od kojih se svako bavi posebnim područjem ili određenom problematikom.

‘Privatnici’ iz Viteza, Travnika, Banje Luke

“Pisac” radi zajedno u timu s kolegom koji je doktor nauka, ali je nezaposlen, poznaje statistiku i bavi se istraživanjima iz tog područja, kada je neophodno. Obično naplaćuje 2–3 KM (1–1,5 eura) po stranici za seminarske radove od 10 do 12 stranica te za magistarski rad u prosjeku 40 stranica.

“Teorijski bih mogao uraditi dvadesetak seminarskih u mjesecu, ali u prosjeku to bude od 10 do 12, tako da imam solidan džeparac. Često ne stignem naučiti ni za vlastiti ispit jer znam potrošiti i dva dana na izradu seminarskog. Za master tezu to je još duže jer je potrebno pronaći kvalitetne izvore; često su to baze podataka na engleskom jeziku, pa prevodim”, kaže “Pisac”.

Ističe da mu se najčešće javljaju studenti prava i ekonomije, s političkih nauka nešto manje te ponekad s kriminalistike. To su uglavnom studenti(ce) s privatnih univerziteta u Vitezu, Travniku i Banjoj Luci.

“Danas svi rade seminarske radove. Čim kažem ‘2 KM po stranici’, studenti odmah kukaju kako ima i po 1 KM i da treba nekoliko sati da se uradi rad i slično, tako da je to, kad podvučem crtu, samo oči i vid da izgubim. Ljudi ne cijene tuđi rad, kažu da ja ništa ne ulažem osim vremena.”

‘I ja učim njemački…’

“Većina studenata na kraju ipak bude zadovoljna. Bude i žalbi, ali ispravke su besplatne. Ponekad profesori maltretiraju studente, a da i ne pročitaju rad. Ono što se smije preuzeti s interneta jest 40 posto [dozvoljenog plagijata] da se navede u izvorima, a ostalo treba biti nešto i vlastitim riječima napisano. Opet sve ovisi o profesorima. Uglavnom, na ovim [privatnim] fakultetima i profesori i studenti su zadovoljni i vjerovatno niko i ne čita radove za koje nekad izgubim i dva dana”, kaže “Pisac”.

Tvrdi da nije zadovoljan zaradom u odnosu na obim vremena i truda koji uloži u izradu radova te naglašava da se ljudi vjerovatno osjećaju postiđeno jer pišu nekome radove, a oni su nezaposleni iako imaju završene fakultete.

“Lijepo je nešto zaraditi, da mama ne radi sama i da ne tražim novac za kafu. Situacija je tužna jer danas studenti, ako nemaju posao, rade drugim kolegama seminarski rad za 10–20 KM [5–10 eura] ili daju oglas da popravljaju kompjutere (dižu sisteme) za spomenuti trivijalan iznos. I ja učim njemački jezik, tako da je sve jasno”, zaključio je “Pisac”.

Izvor: Al Jazeera