Dnevnik Ratka Mladića kao dokaz u Hagu: Kadar JNA koji je promijenio ideologiju

Vladimir Miladinović je 400 stranica dnevnika Ratka Mladića rukom i tušem prepisao i pretvorio u izložbu 'Dnevnik' (Ustupljeno Al Jazeeri)

Četiri stotine rukom ispisanih stranica. Odluka, planova, opaski, naredbi…, od najbanalnijih, pa do onih koje su vodile smaknuću čitavih porodica i naselja…, svega onoga što je u formi dokaznog materijala pomoglo da se Ratku Mladiću pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju izrekne kazna doživotnog zatvora zbog genocida u Srebrenici, zločina protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja u Bosni i Hercegovini.

Tih 400 stranica dnevnika, koji je pronađen na tavanu supruge osuđenog ratnog sločinca u Beogradu, a koji je prepisan i preveden na engleski jezik za potrebe suda u Hagu, srbijanski umjetnik Vladimir Miladinović je rukom i tušem prepisao i pretvorio u izložbu “Dnevnik” koja se u Beogradu održava uz pokroviteljstvo beogradskog foruma Ziviler Friedensdienst.

Izložba je prema planovima trebala biti postavljena i u Sarajevu, ali ih je korona virus pokvario.

Poruka izložbe je jasna. Kako je za RSE rekla Nataša Govedarica, direktorica njemačke organizacije ZfD, “iza ovih, šturih i skoro banalnih zapisa su odluke da će neki ljudi nestati, da će neke porodice prestati da postoje, da će se hiljade ljudi raseliti”.

“Teško je onom koji ne vjeruje pružiti snažan dokaz i nadamo se da putem imaginacije dolazimo do mogućnosti empatije, da je to momenat u kojem čovek u srcu može odlučiti da svi mi zajedno moramo učiniti sve što je unutar naših mogućnosti da se takve stvari nikada, nigde i nikome ne ponove”, rekla je Govedarica.

Zašto i kako je Miladinović, u čije se ranije aktivnosti svrstavaju i izložba o manipulacijama i ratnoj propagandi medija u Srbiji 90-tih godina, kao i projekt s fokusom na masovne grobnice nadomak Beograda u koje su tajno zakopavana tijela kosovskih Albanaca, odlučio sadržaj dnevnika pretočiti u izložbu? Šta time želi postići?

– Pre svega, mene jako intrigiraju narativi iz prošlosti koji se ne uklapaju u zvanične nacionalističke istoriografije čiji je cilj stvaranje jedne jedinstvene i zvanične nacionalne istorije. Naravno, ne u smislu poigravanja s činjenicama, već mene zanimaju svi oni problematični delovi naše nedavne prošlosti, koje dominantne nacionalne ideologije potiskuju ili brišu. Moja umetnička praksa podrazumeva rad sa ostacima tih procesa brisanja i negiranja i dosta vremena provodim pretražujući arhive koji sadrže materijale koji bi mi pomogli da stvorim neku vrstu otpora takvim pokušajima. Materijal koji mi je inspirativan je raznolik, počevši od arhive dnevne štampe, preko raznih štampanih materijala (fotografija, stripova, mapi, listi, zapisnika i sl.) pa sve do zvaničnih sudskih dokumenata. Jedan od takvih dokumenata je i engleski prevod transkripta jedne od ratnih beležnica Ratka Mladića.

  • Da li Vam je bilo teško Mladićeve zabilješke pretvoriti u umjetnički izražaj sa tako snažnom porukom. Tačnije, kako ste stravičan sadržaj dnevnika na bilo koji način uspjeli dovesti u vezu s umjetnošću?

– Već dosta dugo izvodim neku vrstu prakse koja se sada već pretvorila u dnevnu rutinu pretraživanja, arhiviranja i rada sa materijalima koji su mi interesantni. Mislim da je za stvaranje odnosa u sadašnjosti veoma bitno obratiti pažnju na odnose iz prošlosti koji su često još uvek aktuelni. Za tako nešto su neophodne reference i moje je pitanje gde se nalaze tragovi ličnih i kolektivnih sećanja naspram problematičnih i traumatičnih prošlosti? Arhiv se tu nudi kao izuzetno mesto koje nam nudi mogućnosti da se neke stvari oko kojih se sporimo dodatno problematizuju i tematizuju. Ne bih voleo da ovaj rad sa dokumentom koji je nastao na tom dnevniku tretiram kao nešto ekskluzivno, već radije kao deo mog šireg rada i deo serija radova na kojima dosta dugo i posvećeno radim već godinama.

Mi nikada nismo bili u stanju da kao društvo povežemo politike koje su devedesetih dovele do stravičnim zločina i onoga što nam je danas aktuelno, kaže Miladinović

Takođe, ova serija crteža samo govori u prilog kompleksnosti događaja iz perioda devedesetih i limitima odnošenja prema tim kompleksnostima. Očigledno je da su meni svi ti arhivski materijali, meni veoma inspirativni. Ti su dokumenti, nakon što su poslužili svojoj svrsi pred pravno-birokratskim forumom, pohranjeni u arhiv daleko od javnosti i meni je veliki izazov da ih ponovo vratim u razmatranje. U tom smislu možemo reći da je ovaj dokument od izrazitog značaja i da nosi jak potencijal za propitivanje onoga što je aktuelno u javnoj sferi danas.

  • Zbog čega je važno da ljudi pročitaju Mladićeve zapise? Šta iz njih trebaju da spoznaju?

– U samom dokumentu nema naročitih epohalnih otkrića ili podataka, uglavnom su to zapisnici sa raznih sastanaka, razmatranje o dnevnim problemima i slično. Međutim, njegov potencijal je za mene izrazit kada se o ovome razmatra u polju savremene vizuelne umetnosti. To je upravo ono što potencijalno ova izložba može da ponudi, stvaranje jednog simboličkog prostora u kome bi posetioci zapravo mogli da angažuju svoj sopstveni imaginarni aparat i probaju da zamisle šta se dešavalo u našoj zajedničkoj prošlosti koju još uvek delimo na ovim prostorima. Do sada smo imali zaista puno praksi koje su imale intenciju pokazivanja suvoparnih dokaznih materijala, sa idejom da one koji ne veruju ubede u suprotno.

Ovom izložbom ja pokušavam da pokrenem pitanje šta je sa onima koji veruju? Koji su to prostori koji nam nude mogućnosti da se upustimo u promišljanje i na kraju problematizovanje tako kompleksnih stvari kao što je ekstreman vid nasilja koji nam se dešavao u nedavnoj prošlosti? Ovaj rad više ima nameru da postavi pitanja nego da ponudi odgovore. Danas se veoma lako mogu naći dokazi i činjenice ali je veoma bitno pitanje šta se sa tim dokazima radi u javnoj sferi.

Zamislite kako bi se vlasti Srbije odnosile prema drugima
  • Od pisanja Mladićevih bilješki prošle su gotovo tri decenije. Da li se one mogu nazvati istorijom, ili sjeme nacionalne netrpeljivosti kojim je popunjen i dalje nesmetano klija?

– Čini se da je istorija danas aktuelnija nego u trenutku kada se dešavala. Ovo ne samo da podseća na dešavanja iz devedesetih već je direktan nastavak toga, mi danas živimo posledice tih politika. Upravo danas u Beogradu imamo scene brutalnog prebijanja od strane policije nad nedužnim građanima koji samo žele da na miran način iskažu svoje nezadovoljstvo. Aktuelna vlast radi upravo ono u čemu je najbolja, a to je sprovođenje ekstremnog nasilja, ovog puta nad sopstvenim građanima. Zamislite samo kako bi se odnosili prema drugima. Netrpeljivost ne samo da je među nama već je ovo zapravo trijumf kapitalističke ideologije nacionalizma.

  • Koliko je izložba posjećena i kakve reakcije imate od posjetilaca i srbijanske javnosti?

– Izložba je postavljena u galeriji Eugster||Belgrade, koja već ima svoju ustaljenu publiku i to su ljudi koji prate dešavanja na sceni savremene umetnosti, ali mislim da je ovaj rad svakako privukao i one koji do sada to nisu praktikovali. Javnost je uzurpirana i privatizovana i naravno da se ovakvi pristupi temama o kojima ovaj rad govori nikada neće naći u nekom udarnom terminu i to je potpuno u skladu sa potrebama da se oni potisnu i izbace iz javnog govora. Ovo upravo vodi u pravcu umetnosti koja se odupire zvaničnoj kulturi poricanja i brisanja.

  • Možete li procijeniti kakav ste efekat izazvali u Srbiji?

– Reakcije su različite, od misinterpretacija pojedinih medija koji ovo smatraju skandalom, do veoma analitičkih tekstova koji pokušavaju da razumeju o čemu se ovde radi. Zapravo je efekat po meni pozitivan, jer unosi neku vrstu antagonizma unutar javne sfere koja je uveliko privatizovana i u skladu sa potrebama tržišta. U takvim uslovima se mogu očekivati jedino već ustaljeni narativi, a svaki pokušaj destabilizacije je neka vrsta subverzije, odnosno ja to tretiram kao mali uspeh. 

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

  • Kako ste se osjećali kada ste čitali ove zapise? Šta ste Vi lično iz njih spoznali?

– U tim spisima se uglavnom govori o tekućoj problematici, to je jedan pročišćeni i veoma disciplinovani vojnički jezik. Takvim jezikom govori visokoškolovani vojnički kadar JNA koji je rešio da promeni ideologiju i zapravo sav svoj potencijal upotrebi protiv svega onoga za šta su do juče bili spremni da se bore.  Kroz svaku stranicu dnevnika se to može osetiti. JNA je iškolovala kadar koji je učestvovao u njenom sopstvenom uništenju.

  • Koliko ovakva Vaša umjetnička sugestija može promijeniti razmišljanje i stavove ljudi koji je posjećuju? Šta je ključno što treba da saznaju o ratu i da li im se, kada vide Vaše radove, otvaraju vrata takve jedne spoznaje?

– Ideja ovog rada svakako nije u tome da promeni nečije mišljenje. Za to su angažovani sudovi i pravnici. Ideja ove izložbe, kao i moj angažman, je u pravcu umetničke imaginacije. Nasuprot konstantnom interpretiranju prošlosti, ovde se posetioci mogu angažovati u skladu sa sopstvenim intelektualnim kapacitetima, ovo je prostor promišljanja radije nego osuđivanja drugih. 

U dnevniku se vidi da je kadar JNA riješio da sav potencijal upotrijebi protiv svega za šta se do juče bio spreman boriti, govori srbijanski umjetnik

  • Kako doživljavate današnju sliku Balkana i koliko se ona u realnom vremenu može povezati sa sadržajem Mladićevog dnevnika?

– Ima jedan deo u dnevniku u kome se prebrojavaju pripadnici jedne etničke grupe po okolnim opštinama i to neodoljivo podseća na prebrojavanje demonstranata u nedavnim protestima u Beogradu gde se predsednik hvali kako zna „u glavu“ koliko je ljudi bilo tog i tog dana na ulicama. Zapravo, mi nikada nismo bili u stanju da kao društvo povežemo politike koje su devedesetih dovele do možda najstravičnijih zločina na tlu Evrope nakon Drugog svetskog rata i onoga što nam je danas aktuelno.

Izvor: Al Jazeera