Djeca – zaboravljene žrtve napada
Piše: Gordon Brown
Zašto su škole i učenici postali istaknute mete radikalnih islamističkih ubica? Stotinu četrdeset sedam učenika koji su ubijeni u napadu ekstremističke grupe Al-Shabab na univerzitetu nedaleko od kenijske granice sa Somalijom, najnovije su žrtve u nizu napada na obrazovne institucije.
U decembru prošle godine, sedam naoružanih pripadnika talibana u Pešavaru u Pakistanu upali su u Javnu vojnu školu i od razreda do razreda usmrtili 145 učenika i nastavnika.
Nedavno je napadnuta i škola na jugu Sudana dok je u njoj više od osamdeset učenika polagalo godišnji ispit. Borci su uz prijetnju oružjem oteli učenike koji su potom regrutirani u redove dječijih milicija sa još oko 12.000 učenika usljed sve žešćeg građanskog rata koji se vodi u ovoj zemlji.
Sirijske škole, nekada prepune života, sada su svakodnevno meta bombardiranja ili su pretvorene u vojne kasarne, dok broj djece u izbjegličkim kampovima ili raseljene po šatorskim naseljima i barakama trenutno iznosi dva miliona.
Navršila se prva godišnjica od kolektivne otmice 276 učenica, koje je otela grupa Boko Haram. Djevojčice su u noći 14. aprila otete iz internata u Chiboku, gradu u državi Borno na sjeveru Nigerije.
Zašto su ovi napadi tretirani tako uzgredno – februarska otmica u Južnom Sudanu nije izazvala značajnije međunarodne reakcije – dok oni u suštini predstavljaju zločine protiv čovječnosti?!
Nastavljajući i dalje napadati lokalne škole, grupa Boko Haram pojačava svoj rat protiv obrazovanja, zbog čega su dvije protekle godine do sada najteže godine u historiji Nigerije u smislu kršenja prava djece.
Hiljade napada na škole
U zadnjih pet godina, dogodilo se blizu 10.000 napada na škole i obrazovne ustanove. No, zbog čega su škole, koje bi trebale biti priznate kao sigurna utočišta, postale instrument rata? Zašto su se djeca u školama pretvorila u pijune u strateškim planovima ekstremista? Zašto su ovi napadi tretirani tako uzgredno – februarska otmica u Južnom Sudanu nije izazvala značajnije međunarodne reakcije – dok oni u suštini predstavljaju zločine protiv čovječnosti?!
U izopačenim terorističkim umovima svaki napad ima svoje pojednostavljeno objašnjenje. Tako je posljednji oružani napad, na primjer, predstavljao odmazdu grupe Al-Shabab zbog kenijskog uplitanja u građanski rat u Somaliji.
Međutim, svi skorašnji napadi imaju jednu zajedničku stvar a to je izazivanje stanja šoka, čime se prekoračilo i ono što su najradikalnije terorističke grupe držale za granice koje se ne smiju preći.
Težili su ka tome da svoj publicitet nahrane gnjevom javnosti zbog metoda koje provode, pa čak i prenošenjem slika svojih zločina širom svijeta.
Međutim, postoji i dosta jače tumačenje ove serije napada na djecu. Tvrdnje ekstremista koje su sada postale uobičajene jesu da se obrazovanjem želi izvršiti akulturacija afričke i azijske djece kako bi preuzeli zapadne načine razmišljanja (izraz Boko Haram na lokalnom dijalektu Hausa znači „Zapadno obrazovanje je grijeh“). Osim toga, ekstremističke grupe poput Boko Harama i Al-Shababa smatraju da mogu napadati škole i proći bez kazne.
Postoji tendencija da bolnice postanu sigurnija mjesta s obzirom da im se ženevskim konvencijama pruža posebna zaštita kao sigurnim zonama, što je činjenica koja je uglavnom poznata i najbrutalnijim terorističkim grupama.
Sve donedavno ulagali smo minimalne napore da zaštitimo škole i spriječimo njihovo pretvaranje u kasarne tokom sukoba. Ali, kako nije dozvoljeno voditi ratove čija će meta biti bolnice, isto tako borci nikada ne bi trebali napadati škole.
Svijet se sada pokrenuo nakon veoma sporog reagiranja u prošlosti. Nedavno je trideset država potpisalo Sporazum Lucens ili Smjernice djelovanja za sigurne škole na osnovu čega bi se vojnim vlastima ovih država dale upute na koji način spriječiti da se škole iskoriste kao instrument rata.
Leila Zerrougui, specijalna izaslanica generalnog sekretara UN-a za pitanja djece i oružane sukobe poručila je da se otmice djece iz škola smatraju „bezobzirnim kršenjem prava“ prilikom imenovanja terorističkih organizacija u godišnjem izvještaju generalnog sekretara Vijeću sigurnosti.
Sigurna utočišta
Zahvaljujući Fondu Ujedinjenih naroda za djecu (UNICEF), Globalnoj koaliciji za zaštitu obrazovanja od napada (GCPEA), Globalnoj poslovnoj koaliciji za obrazovanje (GBC-Educational) i bivšoj nigerijskoj ministrici finasija Ngozi Okonjo-Iweala, Nigerija je sada postala pionir koncepta sigurnih škola.
U teškim vremenima djeca i roditelji gledaju na škole kao sigurna utočišta, mjesta u kojima se život može normalno i bezbjedno odvijati.
To je značilo finansiranje zaštitara u školama, fortifikaciju i nabavku opreme za nadzor kako bi se roditelji i djeca uvjerili u to da su uloženi svi mogući napori da se obezbijedi sigurnost škola kako bi učenici prisustvovali nastavi.
Sada Pakistan pod vodstvom premijera Muhammada Nawaza Sharifa usvaja plan sigurnih škola.
Tokom protekle godine, sa intenziviranjem lokalnih konflikata više nego ikada prije, djeca su postala prve „zaboravljene“ žrtve, stoga je izuzetno bitno da se ažurnije radi na zaustavljanju napada na škole i da se to stavi na vrh liste prioriteta.
U teškim vremenima djeca i roditelji gledaju na škole kao sigurna utočišta, mjesta u kojima se život može normalno i bezbjedno odvijati.
Kada red i zakon dožive kolaps, ljudima nije neophodna samo materijalna pomoć, hrana, sklonište i lijekovi, već im više od toga treba nada.
Nećemo pronaći jače sredstvo da podržimo viziju budućnosti bez sukoba od toga da škole ostavimo otvorenim i spremnim da primaju učenike.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera