Djeca s poteškoćama između dvije vatre

Nemoguće je osigurati da se s djecom radi jedan na jedan, navode iz Centra Vladimir Nazor (AP)

Djeci s poteškoćama u razvoju, kao i njihovim roditeljima, život je izuzetno težak, pogotovo u zemlji kao što je Bosna i Hercegovina, koja zbog niza problema nije u mogućnosti da odgovori na želje i zahtjeve njihovih porodica.

Život takve djece u Kantonu Sarajevo dodatno je pogoršan zbog pravog malog rata koji se vodi između ministarstva obrazovanja, javnih institucija zaduženih za brigu o ovim mališanima i (većeg dijela) roditelja jedne od najugroženije kategorije stanovništva sa jedne strane i nevladine organizacije Edukacija za sve (EDUS) i roditelja koja su dio programa ovog NVO-a sa druge strane.

Zatražene su smjene ministra i njegovih savjetnika, ministarstvo prijeti krivičnim prijavama, optužbi je sve više, a u svemu djeca najviše ispaštaju dok se čini da odrasli s obje strane odbijaju da popuste i naprave određene ustupke.

“Želimo smjenu ministra Elvira Kazazovića i njegovih savjetnika zbog njegove izjave u Skupštini Kantona Sarajevo kada je javno rekao da brani zakon i državu od naše djece i nevladine organizacije”, kazala je Aida Hrnjić, majka djeteta iz autističnog spektra koje je uključeno u program EDUS-a.

Također se traži, nastavlja Hrnjić, iznalaženje sredstava za početak nastave za ovu i planiranje budžeta za narednu godinu, za najmanje 200 djece, te isplate plate edukatorima koji nisu primili plate tri mjeseca. Osim toga, dodaje, traži se da njihovoj djeci bude pružena adekvatna pomoć, a smatraju da je program EDUS-a najbolje i najučinkovitije rješenje, koje daje rezultate.

Sporne diplome

Mersudin Kadrić, čelnik Centra Vladimir Nazor, kaže da edukatori EDUS-a nemaju adekvatne diplome obrazovanja po sistemima koje priznaje Kanton Sarajevo, što onemogućava da oni rade s djecom s poteškoćama u razvoju. Iz kantonalnog Ministarstva obrazovanja dodaju da nisu istinite optužbe iznesene u medijima da je ovo ministarstvo odbilo da se valorizira program EDUS-a, jer, kako kažu, takav zahtjev nikad nije poslan niti primljen u ministarstvu.

“Mi nikad nismo odbili da izdamo licencu ili da valoriziramo neki program, ako on to zaslužuje”, dodaje se.

“Mi samo želimo pomoć za našu djecu, nešto što će dati rezultate, to je sve”, kazala je Hrnjić.

Sporni zahtjevi

Međutim, iz kantonalnog Ministarstva obrazovanja, ali i iz Centra Vladimir Nazor, govore kako EDUS želi da uđe u sistem, odnosno da bude finansiran kao i ostalih pet ustanova koje se bave djecom s poteškoćama u razvoju, uz apsolutnu kontrolu i autonomiju, gdje će oni kreirati i nadzirati program, te obučavati edukatore prema vlastitom načinu rada, dok će odgovornost biti na direktorima.

“Nemoguće je da ja, kao direktor, nemam uvid u program, ko se angažuje, kako se radi, kako se obučavaju edukatori, a da istovremeno budem odgovoran za sve”, rekao je direktor Centra Merusdin Kadrić.

Kako kaže, ako se dozvoli jednoj nevladinoj organizaciji da uđe u sistem, iste tretman će tražiti i drugi, od finansiranja do autonomije, što je nemoguće.

Povrh tih zahtjeva, program EDUS-a traži i rad jedan na jedan, što je nemoguće osigurati, dodao je direktor Kadrić.

Sličnog stava su roditelji većine djece s poteškoćama u razvoju u Kantonu Sarajevu.

Almir Herco, roditelj djeteta koje nije iz autističnog spektra, kakvim je EDUS uglavnom namijenjen, navodi da se niko ne protivi toj organizaciji i njihovim metodama rada, ali su protiv da se oni kao NVO nametnu u sistem i donose odluke koje nisu prilagođene svoj djeci.

“Ovdje se radi o diskriminaciji, jer u Kantonu Sarajevu postoji više od 30 priznatih dijagnoza. Zahtjevi EDUS-a i roditelja iz tog programa se odnose samo na pružanju pomoći djeci iz autističnog spektra. Nemojte da se takmičimo, kome je teže i čije dijete je u težoj situaciji. Mi želimo da svoj djeci bude bolje, a ne samo dijelu”, kazao je Herco te naglasio da u KS ima otprilike 150 djece s autizmom, a više od 1.000 djece s poteškoćama u razvoju s drugim dijagnozama. “Šta ćemo s njima, ako se izađe u susret zahtjevima EDUS-a i roditelja iz tog programa?”, pita on.

Edukacije u EDUS-u

Herco i direktor Kadrić također spornim smatraju sistem edukacije u EDUS-u. Prema njihovim riječima, edukatori te nevladine organizacije su ljudi s obrazovanjem iz socijalnog rada, psihologije, medicinske sestre i slično, koji su prošli neke kratkotrajne kurseve koje ne priznaju nadležne institucije, te da ih je više njih napustilo EDUS.

“Defektolozi koji su dio sistema su ljudi sa završenim fakultetima, koji su se posebno obrazovali za taj posao, ljudi koji su poslije išli na brojne obuke. Ljudi EDUS-a su prošli neki kurs i nemaju nikakve zvanične potvrde da mogu raditi s ovakvom djecom”, kaže direktor Kadrić.

Sličnog stava je Herco, čije dijete ima cerebralnu paralizu, koji kaže da možda obrazovanje na fakultetima u BiH kaska za svjetskim standardima, ali da su stručnjaci koji su ih pohađali adekvatno obučeni da pomognu raznoj djeci te da su pohađali razne konferencije širom svijeta.

“Ko može nekog obučiti za mjesec dana da bude pilot? Kako onda očekivati da neko za to vrijeme nauči kako da radi sa djecom s poteškoćama u razvoju?”, kritičan je Herco o sistemu obuke edukatora EDUS-a.

Upis djece

Iz Ministarstva obrazovanja kategorično poručuju da nijedna od pet ustanova koje rade s djecom s poteškoćama u obrazovanju nije odbila da primi neko dijete, iako su takve optužbe iznošene na račun ovog ministarstva. Priznaju da se znalo desiti da neko dijete privremeno bude stavljeno na listu čekanja, ali da nikada nijedna ustanova nije odbila dijele koje želi da se upiše u školu.

Generalni sekretar EDUS-a i majka autističnog djeteta Sanela Lindsay pojašnjava da je program koji provode razvila doktorica Nirvana Pištoljević, koja se između ostalog obrazovala na Univerzitetu Kolumbija, koja predaje na nekoliko univerziteta i koja je dobitnica svjetskih nagrada za svoj rad. Program EDUS-a je upravo modificirana metoda Univerziteta Kolumbija za područje BiH.

Stručni kadar

“Ako ona nije stručna da obučava edukatore, ko onda jeste?”, pita Lindsay. Ona dodaje i da je apsurdno da se priča da gotovo skupljaju ljude sa ulice za svoje obuke, jer se radi o stručnjacima raznih profila, od sociologa, psihologa… “Ono što je zajedničko za sve jeste da su se prvi put susreli s ovakvim sistemom, zbog toga su svi krenuli od nule, i svi rade isti posao”.

Lindsay navodi i da je njihova metoda naučno dokazana da daje rezultate, ali da i dalje postoji ogroman otpor za njihov rad.

“Trpili su nas dok smo sami pokrivali sve troškove putem raznih projekta, ali kako je porastao broj djece s kojim trebamo raditi, tražili smo da to bude sistemski riješeno, zbog čega su se mnogi našli ugroženi, od javnih ustanova do drugih nevladinih organizacija”, kaže generalni sekretar EDUS-a, te dodaje da svoje znanje daju besplatno, a da je istina da je određen broj njihovih edukatora napustio sistem, ali samo zbog obima rada i problema s finansiranjem, ili zbog odlaska u inostranstvo gdje svoje znanje mogu dobro unovčiti.

Ona navodi i da sličan sistem u Engleskoj košta 70.000 funti godišnje po jednom djetetu, dok ovdje oni svoje znanje daju besplatno. Međutim, kaže, s obzirom da stoje iza programa koji donosi rezultate, žele i da kontroliraju ko prolazi obuke i ko ga i na koji način provodi, što je, smatra, sasvim razumljivo.

“Mi ne želimo da se miješamo u administraciju, logistiku, samo želimo da provodimo program onako kako smatramo da treba da se provodi i da edukatori budu obučeni onako kako smatramo da treba. Od tih zahtijeva ne odustajmo, i ni silom nas niko neće natjerati da taj stav promijenimo”, kategorično kaže Lindsay, te dodaje da EDUS ne želi da preuze sistem jer se radi o nevladinoj organizaciji, već da budu jedna od opcija koja će biti na raspolaganju roditeljima.

Navodni pritisci

Direktor Kadrić također zamjera EDUS-u što navodno sprečava roditelje da djecu dovode u Centar Vladimir Nazor kako bi se vršila opservacije i dijagnostiku, za koji kaže da je jedini ovlašten da vrši taj proces, kako bi se stekao uvid da li su ta djeca za program EDUS-a ili za neki drugi program. “Ima najmanje 40 posto djece koja bi mogla raditi po nekom drugom programu, koji je priznat u Kantonu Sarajevo”, kaže on. “Vođe EDUS-a imaju utjecaj na roditelje i drže monopol”.

Međutim, majka Aida Hrnjić negira da je iko iz EDUS-a vršio pritisak ili savjetovao roditelje da zaobiđu Centar Vladimir Nazor. “To je kamara gluposti. Mi roditelji međusobno razgovaramo i nikad nisam čula da je neko iz EDUS-a tako nešto savjetovao, a pogotovo uvjetovao”, dodala je ona.

Adekvatno obrazovanje

U sporu javnih institucija i dijela roditelja djece s poteškoćama u razvoju su iznesene optužbe i da nadležne ustanove nisu u mogućnosti pružiti adekvatnu pomoć djeci. Almir Herco, roditelj jednog takvog djeteta, govori da je zadovoljan uvjetima s obzirom na sve okolnosti. “Naravno da može i mora puno bolje, ali moje dijete ima muzikoterapiju, fizikalnu terapiju, logopeda… Ja nisam u potpunosti zadovoljan ni uvjetima školovanja mog drugog djeteta, koje nema poteškoće, jer znam da ima prostora za napredak, ali zato moramo svi zajednički raditi da našoj djeci bude bolje. Reći da je crna situacija u javnom sistemu je zaista neopravdano, jer imamo odlične edukatore, defektologe… S obzirom na sve, zadovoljan sam”, kaže on.

Roditelju Almiri Herci smeta što EDUS i roditelji iz tog programa odbijaju da budu dio interresorne grupe, u kojoj su okupljeni i stručnjaci defektolozi i različite ustanove i organizacije, ali i roditelji, koji traže način kako bi se pomoglo svojoj djeci s poteškoćama u razvoju. “Ako imate devet organizacija, ljudi, kako god, s jedne strane, koji kažu jedno i žele nešto, a s druge strane imate desetu osobu, organizaciju, koja kaže da ne važi mišljenje većine, da su samo oni u pravu, onda se postavlja pitanje o čemu se tu radi i ko bolje zna”, kaže.

S druge strane, Lindsay tu grupu naziva “interesnom, a ne interresornom”, jer je to bila grupa u kojoj su trebali biti stručnjaci i ljudi iz sistema, ali se sve pretvorilo u “vašar interesa, a jedan od naših roditelja je čak i istjeran sa jednog sastanka”.

Raspoloživi kapaciteti

Jedan od zamjerki dijela roditelja je bio nedostatak kapaciteta za rad s djecom, kako prostornih, tako i s osobljem, što je problem koji priznaju u ministarstvu obrazovanja, ali za koji kažu da je riješen tako što je na raspolaganje stavljena škola Isha-beg Isaković, koja će u skorije vrijeme proširiti kapacitete sa trenutnih 11 učionica, te da su odobrena sredstva za zapošljavanje novih defektologa, ali loptu vraćaju na teren EDUS-a.

“EDUS je trebao obaviti razgovore i odabrati edukatore, koji su trebali raditi s djecom. Međutim, to nisu uradili, a otišao im je i dio edukatora koje su već imali. Navodno bi trebali osigurati još 20 edukatora do ponedjeljka, ali nisam siguran da će u tome uspjeti”, kaže direktor Kadrić.

Lindsay, opet, krivicu svaljuje na sistem, jer su im obećali ljude koji se nisu ni pojavili na razgovorima. “Tako da sada moramo proći nove razgovore, ponovno sve pokrenuti. A šalju nam i ljude za koje mi tvrdim da nisu adekvatni za rad s djecom. I s te strane nas koče”.

Izvor: Al Jazeera