Djeca iz Venecuele žrtve dječjeg rada u Kolumbiji

Kako bi se spriječio porast eksploatacije djece, UN je pozvao vlade da ne zanemare taj problem (Arhiva)

U kampanji za iskorjenjivanje dječjeg rada u Kolumbiji u posljednja tri mjeseca otkriveno je gotovo 5.000 slučajeva djece koja su bila radno eksploatirana, uključujući ih više stotina iz ekonomski pogođene Venecuele, saopćila je kolumbijska Vlada.

Iako je stopa dječjeg rada u Kolumbiji posljednjih godina u padu, procjenjuje se da oko 850.000 djece u dobi od pet do 17 godina radi, a ne pohađa školu u punoj satnici ili uopće.

Od 5.000 slučajeva dječjeg rada, više od trećine otkrile su vladine mobilne jedinice na poljoprivrednim imanjima i ulicama, dok ih je nešto manje od pola prijavljeno putem besplatne telefonske linije, navode iz Kolumbijske agencije za zaštitu djece.

Ulični prodavači i prosjaci

Prema kolumbijskom zakonu, djeca do 15 godina ne smiju raditi, a niti jedno dijete ne može biti angažirano na poslu koji predstavlja rizik za zdravlje ili život.

“Pronašli smo djecu koja rade na tržnicama, na javnim mjestima, semaforima, kao i u ruralnim područjima”, izjavio je medijima voditelj ICBF-a Karen Abudinen.

Agencija je utvrdila da je od  350 djece iz Venecuele bilo žrtva dječjeg rada u Kolumbiji, posebno u onim pokrajinama koje dijele granicu s Venecuelom.

U kolumbijskom sjevernom pograničnom gradu Cucuti mogu se vidjeti tinejdžeri iz Venecuele koji rade kao ulični prodavači, kao i mala djeca koja sa svojim roditeljima prosjače na pločnicima.

Prema vlastima, u Kolumbiju je od 2015. godine – što legalno, što ilegalno – prešlo oko 672.000 Venecuelaca, a bježeći od privrednog previranja i ozbiljnih nestašica hrane i lijekova.

Dječji rad proizvodi nejednakost

Agencija Ujedinjenih naroda za pomoć izbjeglicama napominje da su oni koji su se preselili u Kolumbiju bez pasoša  i radnih viza posebno ranjivi na radnu eksploataciju.

Uz siromaštvo, na stope pristunosti dječjeg rada utječu i lokalni kulturni stavovi i običaji.

Pritom, rad se posmatra kao poželjan u izgradnji karaktera, normalan dio razvoja, kao i u vidu dijeljenja odgovornosti djece za kućanstvo.

Abudinen je to nazvao “kulturnim problemom koji ne možemo ignorirati”.

Javna kampanja za podizanje svijesti o dječjem radu počela je u februaru, a za cilj ima i poticati ljude da prijavljuju slučajeve dječjeg rada.

“Dječji rad proizvodi nejednakost, jer djeca koja rade ne posjeduju iste prilike i mogućnosti kao ona koja idu u školu”, ističe Abudinen.

Životi mogu biti u opasnosti

Na globalnom nivou oko 152 miliona djece u dobi od petdo 17 godina žrtve su prisilnog rada, pokazuju podaci Međunarodne organizacije rada.

Djeca teško rade kod kuće, kao i u rudnicima, tvornicama i na poljima, nose teške terete, rade mnogo radnih sati, pri čemu pate i od izloženosti pesticidima, kao i drugim toksičnim tvarima, a njihovi životi mogu biti u opasnosti, poručuju iz ILO-a.

Navode da najnovije brojke pokazuju da od 2012. do 2016. godine nije postignut gotovo nikakav napredak u smanjenju rada među najmlađom populacijom od pet do 11 godina, dok se broj male djece na opasnim poslovima povećao.

Izvor: Agencije