Djeca bez staratelja traže azil u Švedskoj

Najmanje 10.000 djece izbjeglica bez staratelja nestalo je kada su stigli u Europu proteklih mjeseci. Mjerodavna tijela i organizacije za ljudska prava strahuju da su postali žrtve krijumčarenja ljudima.

Od svih zemalja svijeta, u Švedskoj se nalazi najviše djece tražitelja azila, a mnogi od njih su doputovali bez pratnje staratelja.

Socijalni radnici kažu da djeca bježe u strahu da će njihov zahtjev za azil biti odbijen. Mnogi završe na ulici i u raljama kriminala.

Al Jazeerina ekipa ima ekskluzivnu priču iz centra za maloljetnike u Malmeu.

Iako sa strane sve izgleda kao jednostavna zabava za djecu, na Husseinovo dječje lice smijeh rijetko dolazi. Sjećanja na grozno putovanje do Švedske ne izlaze mu iz glave.

“Bio sam uplašen, ali bio sam i toliko umoran od života da nisam imao kad misliti o strahu. Moj život nije imao smisla, pa jednostavno nisam razmišljao o rizicima”, priznaje Hussein.

Rođen u Afganistanu, Hussein je krenuo iz Irana kad je imao 14 godina. Sâm i uplašen, krijumčarima je dao sav novac koji je imao u nadi da će izbjeći najveće opasnosti.

Do Malmea je putovao godinu dana, gdje je proveo nekoliko mjeseci u tranzitnom kampu, prije nego što je konačno prebačen u Centar Lighthouse.

I dalje ranjivi

“U centru za maloljetnike je smješteno 14-ero djece izbjeglica bez staratelja. No, ti su maloljetnici i dalje ranjivi. U proteklih nekoliko mjeseci je došlo do jačanja antiimigrantskog raspoloženja u Švedskoj, a nekoliko centara sličnih ovom je zapaljeno. Uvedeno je dodatno osiguranje, a lokacije centara više nisu javno dostupne”, javio je Al Jazeerin reporter Mohammed Jamjoom.

Socijalni radnici kažu da djeca nisu izložena samo prijetnjama nasiljem.

“To su i kriminal, naravno, jer nemaju zakonske staratelje, potom krijumčarenje, pedofilija… Doznali smo za slučajeve iskorištavanja djece”, navodi Therese Andersson, koordinatorica centra Lighthouse.

U vrijeme kada se veliki broj maloljetnih izbjeglica bez starateljstva vode kao nestali u Europi, sve je teže i teže osigurati im zaštitu.

“Ne možemo ih nadzirati i paziti šta rade u slobodno vrijeme, jer je ovo centar otvorenog tipa i oni mogu odlaziti i dolaziti kad hoće”, dodaje Andersson.

Nema vremena za emocije

Kao i druga djeca koja su u centru, Hussein je izabrao Švedsku, jer nadležne službe omogućavaju spajanje obitelji za izbjeglice mlađe od 18 godina koje su dobile azil. No, on je sa svojim roditeljima, braćom i sestrama izgubio kontakt prije godinu dana. Iako je podnio zahtjev, nije siguran da će mu azil biti odobren.

“Bojim se što će se dogoditi sa mnom ako me pošalju nazad u Afganistan. Jedan moj brat je ubijen, a drugi je otet”, ukazuje Hussein.

Unatoč pokušajima da se raspoloženje u centru popravi, najveći izazov je borba protiv depresije.

“Kada ste u tranzitu kao izbjeglica nemate vremena da sve emocije i činjenice posložite. Ali kada dođete ovdje, ostajete sami u svojoj sobi, i razmišljate o svemu”, navodi Almedina Malicevic, upraviteljica jednog od odjela u centru Lighthouse.

U Husseinovoj sobi, atmosfera je sumorna kao i njegova budućnost.

“Ne mogu spavati. Imam noćne more. Idem psihologu za ove probleme, ali još imam noćne more zbog putovanja do Švedske”, zaključuje Hussein.

Očaj je, čak i u tom centru, sve dublji i Hussein pita kada će svemu ovome doći kraj.

Izvor: Al Jazeera