Đikić: Isključivost jednog dijela ljevice je vrlo neproduktivna

S višestruko nagrađivanim novinarom, književnikom, scenaristom Ivicom Đikićem razgovarali smo o novoj sezoni njegove popularne televizijske serije Novine, o Amneziji koja se tek treba početi snimati, o knjigama koje je napisao kao i o onima koje tek treba napisati, a ponešto smo rekli i o ishodu predsjedničkih izbora u Hrvatskoj koje je pratio za tjednik Novosti.

• Uskoro kreće treća sezona Novina. Jesu li glavni likovi nešto naučili iz svojih grešaka ili ih očekuje grubo otrežnjenje s obzirom na to da ste najavili da će jedna od glavnih tema nove sezone biti pravosuđe?

Ne čini mi se da su naši likovi nešto naučili iz grešaka, više mi se čini da im greške sad dolaze na naplatu, a oni nemaju ni mogućnosti ni vremena da izbjegnu ono što ih je najednom počelo sustizati. Upali su u ovu ili onu vrstu životne klopke i gledamo ih kako se bore u toj situaciji, kako se pokušavaju iskobeljati iz stupice.

Treća sezona Novina, koja ima deset epizoda i koja će se na HTV-u početi emitirati u ožujku, ujedno je i zadnja sezona, pa smo se trudili da glavni likovi što više dođu do izražaja, da se dostojno oprostimo s njima, da što dublje uronimo u njihov mrak, da što uvjerljivije izložimo njihovu motivaciju, njihov fatalizam ili spremnost na sve da opstanu. Vjerujem da smo u tom pogledu, a i u nekim drugim pogledima, napravili korak naprijed u odnosu na prve dvije sezone. Najveće zasluge za to pripadaju redatelju Daliboru Mataniću.

• Novine spadaju u sam vrh televizijske produkcije. Prva je na nekom od slavenskih jezika koju je otkupio svjetski servis Netflix. Kako je prošla na globalnom tržištu? Kakva je zarada?

Novine su, posredstvom ugledne distributersko-produkcijske kuće Keshet International iz Izraela, prodane Netflixu, što znači da je na određeno vrijeme zaustavljena svaka druga prodaja, s obzirom na to da je Netflix prisutan u 190 zemalja. Kad istekne period Netflixovih ekskluzivnih prava, otvorit će se mogućnost prodaje eventualnim drugim kupcima.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ne znam kakva je bila gledanost Novina na Netflixu, jer Netflix u pravilu ne objavljuje te podatke, ali kritike, i to uglavnom pozitivne, objavljene su širom svijeta, a čini mi se da je najbolji odjek bio u Španjolskoj, Portugalu, Nizozemskoj i nekolicini zemalja Južne Amerike. O zaradi trebate pitati Hrvatsku radio-televiziju i tvrtku Drugi plan, koja je producirala seriju, ali ono što ja mogu reći jest da se i u financijskom smislu već sad radi o najboljem ili jednom od najboljih izvoznih poslova domaćeg audiovizualnog sektora u proteklih tridesetak godina.

• Svojevremeno se pripremao američki remake?

Keshet Studios iz Los Angelesa, tvrtka kćer Keshet Internationala, ima prava na američki remake. Prije otprilike dvije godine napravljen je, po mom mišljenju, sjajan scenarij pilot-epizode, čija je autorica poznata američka scenaristica Alison Schapker, ali još uvijek nije pronađena televizijska mreža ili streaming-servis koji bi se upustio u financiranje produkcije. Realno, bilo bi čudo da se to dogodi. Meni je i Netflix čudo.

• U pripremi je još jedna serija, Amnezija, čija se radnja događa na granici. Kad započinje snimanje?

Producenti Nebojša Taraba i Miodrag Sila iz Drugog plana i dalje rade na zatvaranju financijske konstrukcije. U međuvremenu, u projekt je ušao i Beta Film iz Münchena, jedan od najvećih distributera i producenata u Europi. Nadamo se da bi snimanje moglo početi u ranu jesen, no dosad sam naučio da u ovom poslu sve uglavnom ide sporije nego što očekujete.

Pored Amnezije, koju pišem s Emirom Imamovićem Pirketom i koju će režirati Goran Gajić, s redateljem Predragom Ličinom radim na scenariju za šestodijelnu seriju baziranu na stvarnim događajima iz života Aleksandra Milesa, mladića koji je od 1982. do 1987. ukrao između tri i pet tisuća raritetnih knjiga iz Nacionalne i sveučilišne biblioteke u Zagrebu. Jako me uvukla i obuzela ta priča, jer je fascinantna na više razina. I nevjerojatno je koliko se u javnosti malo zna o tom slučaju. Nadam se da ćemo uspjeti napisati dobar scenarij i da će se dogoditi ta serija.

• Televizijske serije sve više preuzimaju primat nad filmom. I na području bivše Jugoslavije iz godine u godinu radi se sve više uistinu dobrih serija. Koja vam se osobito sviđa?

Razvoj tehnologije pojednostavio je pravljenje televizijskih serija filmskim pristupom i donio je nove načine i nove mogućnosti kad je riječ o dostupnosti i gledanju serija. Proizvodnja se enormno povećala, a iz povećane proizvodnje proizišla je i nova kvaliteta, i proizišla je potreba da se istražuju dotad nepoznati putevi televizijskog dramskog pripovijedanja.

Nestao je ili nestaje šablonski pristup stvaranju serija, a istraživanja i eksperimenti povremeno rezultiraju autentičnim i sjajnim djelima. Što se tiče naše regije, imamo sve više serija, ali mislim i da imamo potencijal za više dobrih serija, odnosno za barem dvije-tri serije godišnje koje će doživjeti ozbiljan međunarodni odjek. Mislim da bismo u tom pogledu trebali biti ambiciozniji, a unutar stvaralačkog procesa puno samokritičniji i marljiviji na svim razinama i u svim segmentima. Nisam stigao pogledati baš sve što je snimljeno, a od onoga što sam vidio izdvojio bih Jutro će promeniti sve, Uspjeh i Senke nad Balkanom.

• Vaša novinarska i scenaristička pozicija vidljivija je od one književničke koja je barem na jednakoj razini. Ukazanje je sjajna knjiga, da o Beari i ne govorimo. Spremate li novi roman?

Spremam zbirku koja će sadržavati šest ili sedam dužih i međusobno nepovezanih pripovijetki. Povezivat će ih donekle slična atmosfera i duboka impregniranost ratovima i politikom. Vjerujem da će ta knjiga izići u idućih godinu dana, a prije toga trebala bi biti objavljena i jedna non-fiction knjiga na kojoj radim već dosta dugo i koja se sastoji od fragmenata sjećanja i razmišljanja jednog nekadašnjeg važnog političkog aktera.

• Kao novinar ste pratili predsjedničke izbore. Kritizirali ste stav dijela ljevice po kojem nije trebalo izići na izbore i birati „manje zlo“. Puno očekujete od Zorana Milanovića?

Ne, nisam kritizirao direktno taj stav o „manjem zlu“, premda ga ne dijelim, nego stav da su Zoran Milanović i Kolinda Grabar-Kitarović – isti. To da su njih dvoje „isti“ dolazilo je i s dijela ljevice i s dijela desnice. Naprosto mislim da to faktografski nije točno i da se radi o grubom potcjenjivanju inteligencije građana.

A kad govorimo o tom dijelu ljevice koji stavlja znak jednakosti između Milanovića i Grabar-Kitarović, odnosno o ljevici inspiriranoj ponajprije ekonomskim i društvenima dosezima i potencijalima socijalizma i samoupravljanja, ne čini mi se politički nimalo produktivnom isključivost organizacija i ljudi s tog krila scene. Ako znaš da te podržava do pet posto glasača, a svi dosadašnji izbori – uključujući i ove predsjedničke – kazuju da je tako ili gore od toga, moraš biti svjestan da predsjednik Republike ne može biti tvoj stopostotni istomišljenik, jer je potrebno više od 50 posto glasova da bi se postalo predsjednikom Republike.

No ako politiku shvaćaš lapurlartistički i hobistički, ako ne vidiš razliku između pisanja novinskih komentara i vođenja politike i političke organizacije, ako ne razumiješ da moralno pozerstvo ne može biti zamjena za strpljivu i suvislu političku akciju, onda se sve može izrelativizirati, pa se može doći i do toga da jedan ili tri posto osvojenih glasova na izborima nisu podbačaj ili katastrofa nego nekakva moralna pobjeda. I pritom već godinama nema nikakvog trenda rasta, nikakvog napretka.

Ta bijesna i obijesna isključivost, gledanje s visoka i stalno neartikulirano durenje na cijeli svijet neće dovesti ni do čega osim do daljnjeg vegetiranja socijalističke ljevice, jer takav pristup katkad može proći u novinarstvu i umjetnosti, ali u politici ne može. Ne možeš se u politici čvrsto ukopati na jednoj isključivoj poziciji i onda čekati da ti se mase pridruže, a ako se to ne dogodi, uvijek imaš opravdanje da ti broj glasova ionako nije bitan, već ti je bitno da izneseš u javnost stavove koji nisu toliko prisutni u političkom životu. Nema od toga ništa, ali volio bih da me vrijeme demantira, jer su meni bliski neki stavovi koje promovira, na primjer, Radnička fronta.

Što se tiče Zorana Milanovića, ne očekujem nikakvu revoluciju ni tektonske poremećaje. Predsjednik države, uostalom, nema ustavne ovlasti koje bi mu omogućavale revolucionarnije intervencije, a vidjeli smo kad je Milanović bio premijer i imao puno veću političku moć, da on nije čovjek koji sve izokreće naglavce i lomi preko koljena.

Milanović, međutim, ima dovoljno ljudskog, intelektualnog i političkog kapaciteta i znanja, pa donekle i karizme, da počne stvarati ambijent u kojem se drukčiji – drukčiji po bilo kojoj osnovi – neće bojati, neće biti diskriminirani i neće biti izloženi mržnji zbog toga što su drukčiji, ambijent u kojem posljednji rat neće biti toliko prisutan u našoj svakodnevnici, u kojem će slabiji biti zaštićeniji nego što su danas i u kojem će ustavni patriotizam zamijeniti onaj ideološki.

• Što trebamo očekivati od HDZ-a? Sprema li se nova radikalizacija?

U HDZ-u slijedi unutrašnji obračun, koji će se odigrati u idućih nekoliko mjeseci, a o ishodu tog obračuna u velikoj će mjeri ovisiti i budući smjer HDZ-a i budući smjer Hrvatske. Bitka će se voditi između sadašnjeg predsjednika Andreja Plenkovića, koji je umjereno desno, i Davora Ive Stiera, koji je desniji i konzervativniji od Plenkovića. Nezahvalno je išta prognozirati jer je mnogo nepoznanica, uključujući i to da ne znamo kad će se dogoditi parlamentarni izbori a kad izbori u HDZ-u, ali moj dojam je da Plenkovića u ovom tekućem političkom strmoglavu može spasiti samo čudo, a čini mi se da je on dosad iscrpio svoj rezervoar čuda i sreće, ili poduzimanje oštrih rezova u vlastitom timu zaduženom za javno komuniciranje i političku strategiju, a on ne pokazuje da uviđa nužnost takvih rezova.

Ako Stier preuzme HDZ, ta stranka skrenut će još udesno, no ne radikalno udesno nego udesno taman onoliko koliko treba za prešutni savez s desnijima od HDZ-a, s onima na čijem bi se čelu mogao naći Miroslav Škoro. Plenković nema kapacitet za takav savez. Taj eventualni Stierov HDZ neće biti HDZ iz vremena Tomislava Karamarka i Zlatka Hasanbegovića, jer je Stier politički obrazovaniji i zreliji od Karamarka, i ne očekujem tu vrstu radikalizacije, kojoj bi brana trebao biti i predsjednik Milanović.

Izvor: Al Jazeera