Đikić: Hrvatska nauka je kao vreća puna talenata sa vrlo lošim sistemom

Hrvatski talenti mnogo su veći nego hrvatska znanstvena produktivnost što je žalosna realnost, ukazuje Đikić (Al Jazeera)

U manje od godinu dana Vukovar se može pohvaliti kako je ugostio poznatog hrvatskog znanstvenika Ivana Đikića gdje je zajedno s izraelskim nobelovcem Aaronom Ciechanoverom održao javnu tribinu na temu „Kako znanstvenim pristupom, obrazovanjem i (samo)motivacijom potaknuti pozitivne trendove u društvu i u manjim sredinama“.

Bila je ovo prilika da sa uvaženim znanstvenikom i voditeljem Grupe za molekularnu signalizaciju Instituta za biokemiju Goethe Sveučilišta, gdje je otkrio mehanizam kojim se stanice ljudskog organizma brane od razvoja karcinoma, porazgovaramo o znanosti u Hrvatskoj danas.

  • Kako bi opisali trenutno stanje znanstvene zajednice u Hrvatskoj?

– To je dosta kompleksno pitanje jer dosta tijekom godine radim u inozemstvu. Slikovito rečeno to je vreća puna talenata s vrlo lošim sustavom. Hrvatski talenti mnogo su veći nego hrvatska znanstvena produktivnost što je žalosna realnost.

Iskustva Izraela

Izraelski nobelovac Aaron Ciechanover govorio je u Vukovaru o iskustvima Izraela i tome kako su oni uspjeli razviti svoju znanost.

“Niti jedno sveučilište na svijetu, koliko god ono bilo kvalitetno i moćno, ne može samo uspjeti. U Izraelu je stvoren eko sustav počevši od vrtića, preko osnovnih i srednjih škola pa sve do sveučilišta. Pri tome su svi umreženi i rade u istom cilju, supružnicima su osigurani poslovi, djeci kvalitetno okruženje i razni sadržaji. Neophodno je i gospodarstvo koje to sve može pratiti, kvalitetna zdravstvena skrb i sl. U sve to treba biti uključen zdravi nacionalni ponos ali ne nacionalizam. Kada sve to imate onda imate pravi recept za uspjeh“.

Produktivnost i start nam nisu najbolji kada se uspoređujemo s inozemstvom zato moramo unaprijediti puno toga da se kriteriji poprave i da dobijemo rezultate. Pod kriterijima mislim na izbore, napredovanje, nagrađivanje, dodjelu priznanja, izbor projekata gdje moraju stručnost i znanje biti ispred veza i poznanstava i slično.

  • Kada bi se uspoređivali sa zemljama u regiji gdje se nalazi Hrvatska?

– Unatoč brojnim problemima Hrvatska je i dalje u vodećem dijelu i nismo ispod, primjerice, BiH i Srbije. Međutim, zabrinjavajuće je da smo na dnu kada se gleda Europska Unija i da su nas prestigle Bugarska i Rumunjska koje su ne tako davno bile daleko iza nas. Oni danas bolje kotiraju nego Sveučilište u Zagrebu što je zabrinjavajuće i što je jako loše.

  • Zašto je to tako?

– Ne ulaže se dovoljno u znanost niti se dovoljno o njoj brine. Sve to znamo, a isto tako znamo i iskustva Njemačke ili Austrije ali ili ne koristimo. Naš sustav nema interes da sve to implementira za boljitak svih. Veliki broj ljudi htio bi pomoći Hrvatskoj, no postoji jedan zid, i to ne samo od politike, već i od hrvatske znanstvene zajednice u kojoj većina srednje i senior generacije ne želi promjene. Neki od njih su desetljećima na raznim funkcijama, nemaju rezultata ali se ne mijenjaju. I kada je bilo nekih pokušaja promjena nisu bili problem nit posebno lijevi ili desni nego seniori i lijevih i desnih koji godinama imaju razne benefite od svojih funkcija i koji ne žele da se bilo što mijenja.

  • U kontaktu se ste s brojnim našim znanstvenicima koji rade izvan Hrvatske. Što bi trebalo učiniti da se oni vrate u Hrvatsku?

– Ne moraju se oni vraćati u Hrvatsku kako bi dali svoj doprinos. Imali smo nedavno SP u nogometu gdje smo ostvarili ogroman uspjeh. Svi ti nogometaši, osim njih dvojice ili trojice, su vani. Tako je i prva liga hrvatskih znanstvenika u inozemstvu i svima nama treba dobar trener da sve to ukomponira. Mladi, visoko obrazovani kadrovi ne odlaze u Njemačku ili Irsku radi male plaće. Oni su svjesni da će ta plaća možda za godinu dana biti veća. Odlaze jer ne vide perspektivu u Hrvatskoj za sebe i svoju djecu, a tu perspektivu onda pronalaze u inozemstvu gdje i ostaju. Nitko od njih nije u Njemačkoj pronašao lakši posao nego što je imao u Hrvatskoj, ali je pronašao perspektivu za svoju obitelj. Govorimo o tome iako znamo da hrvatski političari većinom nisu bili zainteresirani za znanstvene teme i da od hrvatske suverenosti još nismo imali nijednog ministra koji bi sav svoj politički kapital posvetio ozbiljnoj reformi obrazovanja i znanosti. Potrebni su nam pozitivni projekti, kvalitetno okruženje, perspektiva i da vidimo da stvari idu na bolje. Samim tim i rezultati će brzo doći.

  • Konačno je Hrvatska krenula i sa kurikuralnom reformom. Kako gledate na tu toliko spominjanu reformu?

– Svakako je da nam je promjena obrazovanja neophodna. Imamo svoju državu više od 25 godina tijekom kojih nismo proveli jedno ozbiljno unaprjeđenje sustava. Davno je bilo prekasno za to ali opet ne treba žuriti da se ona pošto poto provede što prije nego sve to kvalitetno pripremiti. Potrebno je uključiti sve dionike, iskomunicirati, dogovoriti… Cijela vertikala je ključna za njenu provedbu.

  • Više puta ste se oglašavali i povodom pitanje (ne)cijepljenja djece. Kako gledate na taj sve rašireniji problem u Hrvatskoj?

– Ljudi koji promoviraju prestanak cijepljenja djece nikada ništa nisu napravili za građane da bi stvorili neki lijek. Bez redovitog cijepljenja ponovno bi umirali, kao i prije 50-ak godina, od cijeloga niza bolesti na koje smo danas gotovo i zaboravili. Bez cijepljenja ponovno ćemo umirati od morbila i onda kada se tro dogodi ljudi koji su danas toliko protiv cijepljenja pitat će što sada. Sve popratne pojave cijepljenja nisu razlog da se prestane sa cijepljenjem djece jer na taj način oštećuju se obitelji kao i cijela zajednica. Svi postajemo ugroženi.

  • Dokle se došlo sa lijekom za tumore?

– Moramo biti svjesni da se u našem tijelu svakodnevno stvaraju brojne tumorske stanice ali naše tijelo se uspješno bori s tim i zato smo zdravi. Međutim, kada obrambeni mehanizam pukne te stanice pronalaze rupu i dolazi do oboljenja. U budućnosti će liječenje tumora biti personalizirano jer niti jedan tumor nije isti niti je ijedno tijelo isto. Kada je riječ o ovoj bolesti neophodno ju je što prije otkriti kako bi se te stanice uništile prije nego što se rašire i da se ne dozvole metastaze koje mutiraju. Tada nikakvi lijekovi niti novci ne pomažu u liječenju. Cilj znanstvenika je oboljele izliječiti ili im barem život produžiti što više. Došli smo do razine kada smo oboljelima od tumora kože život produžili u prosjeku za 3-4 godine što je 500 puta više nego što su imali prije 40 godina. To je velika stvar i ti ljudi su zahvalni na svakom danu života s njihovim obiteljima koji im je omogućen. Sada je potrebno lijekove davati češće i z različito vrijeme, a sve to košta puno više nego samo kemoterapija. Stoga je potrebno i razgovarati o cijenama lijekova i uspostaviti komunikaciju svih uključenih u stvaranje lijeka.

  • Prema nekim statistikama u Slavoniji je najveći broj oboljelih?

– Nemam sve podatke pa je teško o tome govoriti. Međutim, za razvoj tumora važni su način života, prehrana, stres, razni kemijski učinci iz prirode… Tu onda imamo i određene genetske sklonosti određenih ljudi prema tom oboljenju. Svakako da i rat ima ulogu jer je uzrokovao veliki stres koji onda utiče na imunološki sustav. Stres je okidač za mnogo toga.

  • Možemo li prevencijom se zaštiti od takvih bolesti?

– Preventivno djelovanje je jako važno ali u Hrvatskoj ono nije zadovoljavajuće. Prema statistikama smo na dnu u EU kada je riječ o prevenciji i to je žalosno. Preventiva je jako važna. Dovoljno je znati da pušenje uzrokuje 20 posto smrtnosti. Stoga je o prevenciji potrebno što više pričati ali i poduzimati konkretne korake kako bi građani imali što više informacije i znali čemu se izlažu.

  • Na čemu trenutno radite?

– Trenutno radim na ulozi bakterija u razvoju tumora i kako one potiču metastaze kao i na jednom interesantnom projektu nove tehnologije i kako je koristiti. Uvijek se rado, koliko mi to obveze dopuštaju, uključim i u ovakve projekte gdje mladima želimo ukazati kako da ostvare svoje ciljeve, što je potrebno za to i sl. Uvijek im poručim da se moraju boriti za svoje ciljeve i da sami sebe moraju motivirati. Vidio sam i da u Vukovaru imaju kvalitetnih zamisli koje bi mogle pomoći ostanku mladih. Sada je na Vladi da se uključi u to i pomogne u realizaciji tih planova.

Izvor: Al Jazeera