Dijaspora – posve neiskorištena šansa

Piše: Boris Cigler

U šumi nelogičnosti koja čini bosansku, rekao bih i balkansku, svakodnevnicu i društvo teško je izabrati onaj jedan, najveći, možda najbolje reći muzejski primjer paradoksa društvenog uređenja. A i kako bi taj izbor mogao biti lagan kada primjera ima u izobilju, od kojih neki manje neki više privlače pažnju, komplikuju život, troše energiju, novac, sprečavaju napredak većeg ili manjeg broja građana?

U svim ovim balkanskim zemljama teško je izabrati samo jedan, grandiozno skandalozni primjerak aktuelnog stanja, odnosa, uređenja tih odnosa ili nedostatka istih, koji imaju negativan utjecaj na najširu populaciju i mogućnost boljeg života. Napraviti top listu takvih primjera nije jedostavan poduhvat.

Kolosalni primjer

Ako bih, ipak, morao izabrati svog favorita, šampiona nelogičnosti, kolosalnog primjera neznanja iskorištavanja nekog potencijala za boljitak cjelokupnog društva, „kapitalca“ kada je u pitanju pogubnost neke društvene pojave ili prakse, moj izbor bi bio odnos Bosne i Hercegovine prema svojoj dijaspori.

Šta je dijaspora Bosni i Hercegovini, šta to ima tako nelogično, pogubno i porazno u tom odnosu, tačnije njegovom nedostatku?

A šta bi i kako moglo biti?

Bosanskohercegovačka dijaspora broji 1,3 miliona građana – jednu trećinu stanovništva Bosne i Hercegovine. Dakle, trećina građana jedne zemlje živi van granica te zemlje. Pritom, iako čine jednu trećinu stanovništva, nemaju niti jednog zastupnika svojih interesa, potreba, stavova u institucijama vlasti.

Zamislite da jednu trećinu stanovika BiH zemlje čine, recimo, Kinezi ili neka druga nacionalnost. Nacionalni (vitalni) interesi i borba su u trendu (posljednjih 25 godina). Iako nisam ekspert za Ustav, nekako bi mi bilo logično da trećina nekog stanovništva, vrlo specifičnih obilježja, ima Ustavom zagarantovane zastupnike u instucijama vlasti. Populacijski čine trećinu stanovništva, a nemaju nikakvog zastupnika u vlasti. Zašto?

Doznake novca iz dijaspore u Bosnu i Hercegovinu godinama su jedan od najbitnijih prihoda. Prema ocjenama udruženja ekonomista SWOT iz Republike Srpske, doznake dijaspore čine jedan od tri najbitnija prihoda za ekonomiju BiH.

Bosanskohercegovačka dijaspora broji 1,3 miliona građana – jednu trećinu stanovništva Bosne i Hercegovine. Dakle, trećina građana jedne zemlje živi van granica te zemlje. Pritom, iako čine jednu trećinu stanovništva, nemaju niti jednog zastupnika svojih interesa, potreba, stavova u institucijama vlasti.

Iako su građani BiH vrlo laki na zajedljivim, nipodaštavajućim komentarima prema dijaspori, njihovoj pojavi, omalovažavanju rada, njihovi novčanici itekako zavise od te dijaspore. BDP (bruto nacionalni doprinos) je total vrijednosti koje jedna zemlja, njena ekonomija ‘zaradi’, tj. kreira u toku jedne godine. Prema publikacijama Svjetske banke, te izvještajima Međunarodne organizacije za migracije, doznake dijaspore u BiH konstantno rastu, a u 2011 godine zabilježile su i rekord od dvije milijarde dolara, što čini blizu 20% BDP-a.

Neiskorištena prilika

Više novca u svoju matičnu zemlju, kada su u pitanju balkanske zemlje, poslala je jedino dijaspora Srbije, nešto više od 5 milijardi, što čini oko 13% BDP-a Srbije. 

Dakle, 20%, jednu petinu vrijednosti, para koje su u opticaju u BIH čine doznake dijaspore. Pritom, ta ista dijaspora, pored toga što nema predstavnika u vlasti, nema niti Ministarstvo, u izobilju istih na raznim nivoima, koje bi se ozbiljno bavilo njihovim potrebama, imalo ozbiljan budžet, radilo i stimulisalo projekte od kojih će koristi imati obje strane, no sigurno u konačnici više državljani unutar BIH.

Jačina ekonomskog paradoksa odnosa Bosne i Hercegovine prema jednom od svojih najbitnijih prihoda, doznakama od dijaspore i dijaspori, najvidljivija je ako usporedimo odnos koji susjedna Hrvatska ima prema jednom od svojih najbitnijih prihoda – turizmu.

Više novca u svoju matičnu zemlju, kada su u pitanju balkanske zemlje, poslala je jedino dijaspora Srbije, nešto više od 5 milijardi, što čini blizu 13% BDP-a Srbije. 

Turizam je za Hrvatsku jedan od najbitnijih, ako i ne najbitniji prihod, tj. grana industrije, kanal putem kojeg novac ulazi u ekonomiju. Prihodi od turizma i povezanih grana, prema dostupnim podacima, čine blizu 15% BDP-a Hrvatske. Odnos koji ima Hrvatska prema svom vrlo bitnom prihodu najvidljiviji je kroz vrlo aktivno Ministarstvo turizma, turističke zajednice, vrlo ozbiljne pristupe u povećanju prihoda kroz unapređenje ponude, te kreiranje i korištenje alatki za privlačenje turista.

Ozbiljnost tretmana od strane države, ali i cjelokupnog društva, prema skoro najbitnijem izvoru novca, primjetna je i golim okom. Glavne teme svih medija u Hrvatskoj redovno su izvještaji o turizmu, sa svim relevantnim podacima i pokazateljima, te zaključcima i smjernicama šta se može uraditi da tih prihoda bude više, ponude su na jezicima gostiju, a tokom ljeta se emituju i vijesti na stranim jezicima. Dugoročne strategije razvoja, godišnje strategije implementacije, marketing kampanje širom svijeta, nove ponude, ljubaznost prema gostima su obrisi normalnog i vrlo zdravog pristupa bitnom segmentu ekonomije. Turizam je društveni prioritet, baš kao što bi bilo normalno da je Bosni i Hercegovini, na bilo kojem nivou, dijaspora njen prioritet.

I dok Hrvatska ima ministarstva, zajednice, strategije razvoja za jedan od najbitnijh prihoda zemlje, Bosna i Hercegovina jednom od svojih najbitnih prihoda, trećini građana – dijaspori, ne nudi ama baš ništa. Nikakvu instituciju, ali ni zastupnike u Parlamentu, u tom birokratski najmonstruoznijem državnom aparatu na svijetu. Država nudi odjel pri Ministarstvu za izbjegla i raseljena lica, koji nema nikakav budžet niti kapacitet za ozbiljne projekte.

Turizam je za Hrvatsku jedan od najbitnijih, ako i ne najbitniji prihod, tj. grana industrije, kanal putem kojeg novac ulazi u ekonomiju. Prihodi od turizma i povezanih grana, prema dostupnim podacima, čine blizu 15% BDP-a Hrvatske.

Ekonomska snaga i razvojna šansa zemlje je tu, samo je niko ne vidi, neće ili ne zna iskoristiti.

Umorni od blata

Svi mi (vi) koji zazivamo promjene na bolje, koji smo umorni od društveno-ekonomskog blata u kojem se nalazi zemlja, trebamo i moramo prepoznati potencijal koji ima bh. dijaspora u ekonomskom, političkom i svakom drugom smislu. I dok se žalimo kako jednostavno nema dovoljno obrazovanih i pametnih ljudi unutar zemlje, glasačkog tijela koje može kreirati promjenu ili čak tijela iz kojeg bi izrasli novi, bolji, sposobniji i manje korumpirani politički predstavnici, propuštamo uvidjeti da se možda to tijelo, glasačko ili političko, možda nalazi van granica zemlje. Politička snaga i šansa za promjenu je tu, samo je niko ne vidi ili neće da je vidi.

Naši (vaši) sugrađani u dijaspori, posebno nove mlade generacije, vrlo su uspješni članovi stranih društava kojima doprinose svojim radom, znanjem, novcem. Većina koje poznajem su visoko obrazovani, a i oni koji nisu obrazovaniji su od prosječnog stanovnika/ glasača u BiH. Ako ništa drugo, žive i rade u društvima koja funkcionišu, navikli su na funkcionalne sisteme, naučeni su da zahtijevaju od vlasti pragmatičan politički rad, a kažnjavaju svojim glasom politički nerad. Kada bi se neko založio i napravio program, tj. platformu koja bi omogućila veće učešće u životu BiH, promjene na bolje bi se sigurno osjetile u vrlo kratkom roku.

Politička snaga i šansa za promjenu je tu, samo je niko ne vidi ili neće da je vidi.

Trenutna postavka društvenog i institucionalnog uređenja takva je da, zapravo, sprečava i otežava učešće dijaspore u životu, temama i problemima BiH. Slučajno ili smišljeno. Od procedura za glasanje do nepostojanja bilo kakve institucije na bilo kojem nivou koja bi imala kapaciteta, energije i znanja da potencijal koji je tu počne iskorištavati.

Ako posmatramo glasanje, tj. apstinenciju glasača u dijaspori, iz ličnog primjera znam da je nerealno očekivati da će prosječni predstavnik dijaspore potrošiti dan svog vremena, otići do udaljenog grada, često i van zemlje u kojoj živi, da bi u glasao u ambasadi ili nekom konzularnom predstavništvu. Ako bi se omogućilo glasanje putem interneta, za one van zemlje, koje postoji, čini mi se, u Luxemburgu, te pravo glasa uz posjedovanje pasoša, procenat izlaznosti bi bio mnogo veći, a samim tim i uticaj na rezultate izbora na bilo kojem nivou. Stranke u BiH su pokrenule pitanja izmjene izbornog zakona, pa eto i (prve) prilike!

Znanje, novac, čežnja

Zamislite šta bi mogao napraviti jedan investicioni fond dijaspore, kreiran od uloga zainteresovanih članova dijaspore, koji bi ulagali u profitabilne prilike u zemlji, kojih sigurno ima, kako bi kreirali korist i za sebe i za zemlju.

Trenutna postavka društvenog i institucionalnog uređenja takva je da, zapravo, sprečava i otežava učešće dijaspore u životu.

Zamislite koliko poslovnih kontakata imaju ljudi u dijaspori koji mogu koristiti poduzetnicima u BiH, bukvalno gladnih likvidnih kupaca i rada sa inostranstvom. Zamislite koliko prijatelja stranaca imaju Bosanci i Hercegovci u dijaspori kojima mogu preporučiti ljetovanje ili zimovanje u BiH. Zamislite mogućnosti ljudi koji imaju znanje, novac, ljubav i čežnju prema svojoj zemlji. Zamislite mogućnosti dijaspore.
Dijaspora može promijeniti političku scenu i ekonomsko sivilo BiH. Može promijeniti sve.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera