Digitalizacija TV signala – problem u regiji

Svaka država u regiji ima različite probleme u primjeni digitalizacije (AP)

Piše: Harun Cero

Zamjena analognog televizijskog signala digitalnim je problem s kojim se države u regiji već godinama bore, a ona predstavlja “novi svijet” za sve koji TV program gledaju posredstvom antene. U regiji su digitalizaciju primijenile Slovenija, Makedonija i Hrvatska, a ostale su Crna Gora, Bosna i Hercegovina i Srbija.

Digitalna televizija nudi gledaocima savršenu sliku i ton, a obaveza je za sve zemlje Evrope.

Dok je u Bosni i Hercegovini stagniranje u tom procesu gotovo isključivo politički problem, u Srbiji i Crnoj Gori je stagniranje uzrokovano slabom infrastrukturom i manjkom slobodnih televizijskih kanala.

Bosna i Hercegovina definitivno kasni

Savjetnik ministra pri Ministarstvu komunikacija i prometa Bosne i Hercegovine Mehmed Agović nam je objasnio šta je to digitalizacija. 

“Digitalizacija podrazumijeva napuštanje analognog signala radiodifuzije i prelaska na digitalni signal, što je evropska obaveza. Ženevskim sporazumom od 2006. godine su sve evropske zemlje prihvatile tehnološki deadline za prelazak na digitalni signal, a to je 17. juni 2015. godine. Za Bosnu i Hercegovinu je posebno važno da mora pratiti tehnološki napredak, inače ona kao takva neće biti kredibilna i zato smo u proteklim godinama i donijeli odgovarajuće dokumente strategije za razvoj digitalizacije”, kaže Agović.

Zatim je objasnio gdje se Bosna i Hercegovina trenutno nalazi u tom procesu i koji su sljedeći koraci. 

“Mi smo definitivno u zakašnjenju, što se tiče ovog procesa. Kod nas su problemi najviše administrativne prirode. Prije otprilike tri godine nije bilo moguće progurati zakon o javnim nabavkama te napraviti tender za nabavku opreme i izabrati izvođača radova. Mi smo poslije mnogo truda uspjeli to uraditi. Na proljeće prošle godine smo započeli ovaj proces, to jeste prvu fazu digitalizacije u multiplexu A. To se odnosi isključivo na javne servise i svi poslovi oko prve faze na području Federacije su završeni prije dva mjeseca. To su javni servisi koji pripadaju BHRT-u i Federalnoj televiziji”, tvrdi Agović i dodaje da prva faza podrazumijeva digitalizaciju “kičme”, a ona se odnosi na velike gradove, to jeste Sarajevo, Banju Luku, Mostar…

“Druga faza obuhvata taj zapadni prsten dopisništava, od Livna prema gore i uvezivanje sa internacionalnom vezom. Na kraju dolazi takozvana treća faza, ako je tako možemo nazvati. Ona podrazumijeva instaliranje digitalnih predajnika”, ističe on.

Problemi političke prirode

Agović tvrdi da je u Bosni i Hercegovini razlog za sporu primjenu digitalizacije političke prirode i kooperacije između entiteta.

“Radio-televizija Republike Srpske (RTRS), odnosno javni servis Republike Srpske, nije dozvolio da se nastavi rad, jer nisu željeli da potrebnu opremu, koju država financira, dijele već da bude u njihovom posjedu, nakon što su se početkom ove godine napokon stvorili uslovi za raspisivanje tendera za nabavku opreme, za prvu fazu digitalizacije. Potpisivanja ugovora 21. marta 2014. sa kompanijom ‘Odašiljači i veze’ iz Hrvatske i prvih radova na objektima i repetitorima, uprava RTRS-a zabranila je pristup objektima tog servisa i nije dozvolila skladištenje opreme namijenjene za instalaciju na objektima RTRS-a. Ovo odbijanje iz Republike Srpske da se instalira digitalna oprema prouzrokovalo je kašnjenje realizacije prve faze digitalizacije od skoro dva mjeseca”, kaže Agović.

Još je rekao da opravdanih razloga za takvo nešto nema, ali činjenica je da je riječ o gradnji jedinstvene nedjeljive infrastrukture na nivou države koja je na usluzi svim javnim servisima.

“Kooperacija u digitalnom vremenu ima posebnu ulogu, to jeste namjenu, a ona se zapravo brine o tehnološkom razvoju sistema javnog RTV servisa i to je prva obaveza, a nakon završenog procesa preuzima ulogu mrežnog operatora.”

Agović se nada da bi se ovaj proces uskoro mogao završiti.

“Sada se radi na pokušaju otklanjanja tih prvih prepreka, a dosadašnji zastoj se može tumačiti neznanjem, to jeste nepoznavanjem ovog problem. Ja se nadam da ćemo sve nejasnoće otkloniti brzo, a Vijeće ministara BiH sada treba da donese odluku o finansiranju druge faze”, zaključuje on.

Najsavremeniji standard

Koordinator digitalizacije u Crnoj Gori iz Ministarstva za informaciono društvo i telekomunikacije Tomo Knežević tvrdi da je proces digitalizacije u Crnoj Gori tekao sporo, ali da je krajnji cilj da sve bude urađeno na pravi način i da se primijeni najsavremeniji standard.

“Ovaj proces se mora posmatrati kao geografski pojam, jer su se sve države Evrope obavezale da ga provedu do datog roka. Digitalizacija se općenito radi zbog radiofrekventnog spektora, a on je ograničen resurs. Digitalizacijom oslobađamo ovaj spektor, kojeg svaka država u Evropi ima. Vi kroz analogni signal možete samo da pružite jedan tv signal, to jeste jednog tv emitera, a zahvaljujući digitalizaciji vi možete da kroz taj jedan kanal, ako koristite DVB-T2 način dopreme signala, koji je prihvaćen standard u Crnoj Gori i Srbiji, 15-ak kanal da pustite kroz jedan signal. To je MP4 format i trenutno je najsavremeniji standard prenošenja signala putem zemaljske radiodifuzije i njega nije previše zemalja implementiralo. Crna Gora, Srbija i Hrvatska su imale uslove da primijene taj standard, s tim što je u Hrvatskoj ovaj standard primijenjen samo na komercijalnoj osnovi. Mislim da je u Bosni i Hercegovini primijenjen DVBT signal”, kaže Knežević.

Crna Gora ovaj proces nije finansirala sama, nego je imala mogućnost da se koristi i doniranim novcem.

“Mi smo imali mogućnost da preko IPA fondova finansiramo taj projekat i Evropska unija je donirala 1.600.000 eura, a ostalih 1.095.000 eura je vlada Crne Gore obezbijedila sama.”

Prednosti digitalizacije su brojne, a Knežević je kazao da ona sa sobom donosi i uvjete za uvođenje četvrte generacije mobilnih telefona.

“Da bi mogla primati ovaj signal, domaćinstva moraju imati moderan TV-receiver ili set-top box, koji služi za konvertovanje digitalnog signala u signal koji omogućava gledanje kanala na starijim uređajima”, priča on.

Četvrta generacija mobilnih uređaja

“Signal koji se dobija putem digitalizacije je mnogo otporniji na vremenske uslove, oluje, snijeg itd. Ovaj receiver o kojem sam vam pričao je u mogućnosti da popravi taj “pokvareni” signal. Slika i ton, dakle, ostaju čisti. Drug benefit je da kroz jedan signal možemo da pustimo više kanala. Za ovaj proces su posebno zainteresovani mobilni operateri, jer se kroz digitalizaciju oslobađa radiofrekventni spektor, koji je njima jako bitan. Kroz ovaj proces oni dobivaju uslove za uvođenje četvrte generacije mobilnih telefona. Ljudi će i imati mnogo bolji pristup internetu nego danas, a set-top boxovima će, na primjer, osobe sa lošim sluhom moći, ako je TV-emiter pripremio neku emisiju, pratiti emisiju putem titlova”, ističe Knežević.

Napomenuo je da novi standard omogućava mnogo veću rezoluciju prikaza te jasniju i čistiju sliku na ekranu.

“Za razliku od dosadašnje standardne TV – SDTV, koja je imala rezoluciju od 720×576 piksela, HDTV ima rezoluciju od 1920×1080 piksela, a to znači da će slika imati puno više detalja. Također, nova generacija TV-aparata ima ekran formata 16:9, što je približno formatu u kinima. Kroz digitalizaciju vi možete da imate određene usluge na zahtjev, vračanje, premotavanje, pa čak i snimanje, a kvalitet receivera je tu od velike važnosti”, objašnjava i priča koje su važne i zanimljive stavke tog zakona.

“Mi u Crnoj Gori smo donijeli zakon o digitalizaciji. Rekli smo da u taj multiplex, sem TV-sadržaja, mogu da se nađu i elektronske – komunikacione usluge, to jeste komplementarne. Znači programski vodiči. A najbolji primjer našeg plana je da građani mogu kroz jedan kanal da prate aerodrom, znači da, na primjer, turisti iz hotela mogu da vide kada im je let. To je potpuno drugačiji način upotrebe TV-uređaja”, rekao je on.

Vrlo je važno i finansiranje potrebnih receivera, jer, s obzirom na ekonomsku situaciju, nisu svi u mogućnosti da plate receiver.

“Što se tiče plaćanja ovih receivera, jer znamo da svi građani nemaju mogućnost da priušte sebi isti, imate tri modela kada je u pitanju davanje tih receivera. Hrvatska je davala 10 eura vaučer za sva domaćinstva, a mi smo se odlučili da dajemo donaciju samo socijalno kritičnim domaćinstvima, naravno uz saglasnost Ministarstva rada i socijalnog staranja. Tu se radi o oko 15.000 domaćinstava”, zaključio je Knežević.

Važnost ekonomije

U Srbiji je stagniranje u oblasti digitalizacije najviše uzrokovano manjkom slobodnih televizijskih kanala, tvrdi pomoćnik direktora Javnog preduzeća Emisiona tehnika i veze Radiša Petrović i dodaje da dosta stvari zavisi od ekonomske situacije u zemlji, koja u cijeloj regiji, kako je poznato, nije najbolja.

“Slovenija i Hrvatska su taj proces odradile najbolje i bili su zaista efektivni što se tiče uvođenja digitalizacije, a u Makedoniji je taj proces tekao nešto sporije. Mi, zajedno sa Bosnom i Hercegovinom i Crnom Gorom, u tom smo procesu malo zaostali”, priča Petrović.

“Osnovni problem u Srbiji je bio problem sa slobodnim televizijskim kanalima, jer da bi se počelo sa digitalnim emitovanjem, oni su potrebni. Kada je pre osam-devet godina u Srbiji počeo proces regulisanja stvari oko radiodifuzije, svi raspoloživi televizijski kanali su podeljeni na analogno emitovanje. Mi smo, na primer, imali pet emitera, koji su imali dozvolu za nacionalno pokrivanje, uz dva programa Radio televizije Srbije i dodatna dva programa Radio televizije Vojvodine i tek kada je prestala da postoji TV Avala, komercijalni emiter koji je imao dozvolu za nacionalno pokrivanje, iskoristili smo priliku i njen kanal iskoristili za digitalizaciju. Takođe je jako bitno naglasiti kočnicu u vidu emisione infrastrukture, jer je ona kod nas bila razorena u ratu i nismo je na vreme obnovili”, sumirao je Petrović proces digitalizacije u Srbiji.

Naglasio je da taj proces jedino može uspjeti ako se izvjesno vrijeme paralelno emituju analogni i digitalni servis, a što je država siromašnija, to je teže izvesti.

“Sada smo na putu da to konačno završimo”, potvrdio je on.

Izvor: Al Jazeera