Oglasi

Deveti planet, teorija na pragu stvarnosti

Za utvrđivanje postojanja nove planete u našem sistemu će trebati mnogo truda i uloženih sredstava, kažu stručnjaci.
Teorija o devetoj planeti se zasniva na orbitama šest poznatih objekata u Kuiperovom pojasuReuters

Piše: Mario Pejović

Pažnju javnosti je zagolicala nedavna objava astronoma Kalifornijskog instituta za tehnologiju da su na rubu Sunčevog sistema otkrili novi planet, privremeno nemaštovito nazvan "Deveta planeta".

Ante Radonić, voditelj planetarija Tehničkog muzeja "Nikola Tesla" u Zagrebu, navodi da oni ustvari nisu objavili otkriće samog planeta, već rezultate rada koji ukazuje na mogućnost postojanje tog novog člana našeg sistema.

Njihovo otkriće je zasnovano na računarskim simulacijama, kaže Radonić, o orbitama šest poznatih objekata u Kuiperovom pojasu, koji se proteže iza Neptuna.

Astrofizičar Milan Ćirković ističe da u nauci u većini slučajeva empirijskom, stvarnom, otkriću prethode teorijska predviđanja. "Neptun je upravo tako otkriven. Olovkom i hartijom".

Razumijevanje svemira

Moguće postojanje devetog planeta i njegovo otkrivanje je važno za istraživanje evolucije našeg Sunčevog sistema, navodi Ante Radonić.

Njegovim otkrićem bi proširili naše saznanja o svemiru gdje živimo, gdje je bitno samo naučno istraživanje.

Tako je ogroman broj nebeskih tijela bio predviđen mnogo prije nego što su vizualno opaženi.

"Zato se sada stvorila svojevrsna konfuzija u javnosti o novom planetu, zbog nerazumevanja naučnih metoda. Ogromna većina relevantnih otkrića u nauci su posledica dovoljno dobrih teorijskih pretpostavki".

Primjena simulacija

Krajem osamdesetih i tokom devedesetih je došlo do velike primjene masivnih, numeričkih simulacija raznih astrofizičkih sistema, što je danas dovelo do pretpostavke da se na rubu našeg dijela svemira nalazi dosada neotkriveni planet, pojasnio je on.

Astronom iz Hrvatske pojašnjava da šest pomenutih objekata imaju čudne orbite - jako izdužene elipse koje se jako udaljavaju od Sunca i Kuiperovog pojasa, pa se pretpostavlja da su iste rezultat gravitacijskog djelovanja dosad neotkrivenog planeta koji ima priličnu masu, a time i gravitacijsku silu.

"Masa planeta mogla bi biti do deset puta veća od mase Zemlje", kazao je Radonić.

Na osnovu orbita objekata u Kuiperovom pojasu i njihovom položaju se pretpostavlja da je na njih djelovalo neko tijelo svojom gravitacijom. "Mala je vjerojatnost da je svih šest spomenutih orbita slučajno tako postavljeno". On ističe da dosad nije bilo ovako dobrog nagovještaja o nepoznatoj planeti u Sunčevom sistemu koji treba pronaći.

Ipak, te simulacije imaju određena ograničenja, navodi astrofizičar Ćirković, jer one ne mogu dati jasan uzročno-posljedični odgovor kako tačno nepoznata planeta mijenja orbite poznatih tijela, jer su to vrlo mali procesi koji se akumuliraju milionima, pa i stotinama miliona godina u nekim slučajevima "ovisno o resursima koji su uloženi u simulaciju".

Prema simulacijama, u ovom slučaju najbolja rekonstrukcija događaja koja se uklapa u kretanje poznatih objekata jeste dodavanje novog tijela koje ima karakteristike planete na toj udaljenosti.

"To je predviđanje zasnovano na numeričkim simulacijama i potrebno je još dosta rada da se detaljno utvrdi da li je to jedino rešenje, da se te anomalije objasne postojanjem tog nepoznatog tijela, i ako ono jeste jedino rešenje, da predvidimo gdje to telo treba potražiti".

Velika udaljenost

Voditelj planetarija zagrebačkog Tehničkog muzeja kaže da je, prema tim pretpostavkama, novi planet od Sunca udaljen gotovo hiljadu puta više nego što je Zemlja udaljena.

Zbog toga bi neotkrivenoj planeti trebalo između 10.000 i 20.000 hiljada godina da obiđe krug oko Sunca.

Primitivni život

Iako se potencijalni planet nalazi na ogromnoj udaljenost od Sunca, to ne znači nužno da na njemu nema života, ističe astrofizičar Ćirković.

"Poslednjih deceniju, dve došlo je do ogromne, tako da kažemo, revolucije u astrobiologiji, u kojoj je porastao interes za egzotične habitate, koji nisu zasnovani na istim principima i istim izvorima energije kao što je život na Zemlji".

Tako se sada smatra da na Jupiterovom satelitu Evropi, koji je okovan ledom ispod kojeg se kriju okeani, postoji život, koji je zasnovan na drugačijim principima nego na Zemlji, a energija potrebna za funkcioniranje tih ekosistema dolazi od zagrijavanja koje je posljedica plimnih interakcija satelita i Jupitera, ili raspadanja dugoživućih izotopa, što je uzrok unutrašnje toplote Zemlje.

Kako se zna da u unutrašnjosti Zemlje na dubini od 10-15 kilometara žive litosferski ekstromofili, na koje nemaju utjecaja nikakva dešavanja na površini planete, tako je moguće i da tom potencijalnom članu našeg sistema postoji određeni mikrobski oblik života na velikoj dubini, unatoč velikoj udaljenosti od Sunca.

Bilo koji složeniji oblik života na tom planetu, da ne govorimo o "malim zelenim", gotovo je nemoguć, dodao je on.

"To znači da prima milijun puta manje svjetla po jedinici površine nego Zemlja, a jačina svjetlosti opada sa kvadratom udaljenosti".

To znači, pojašnjava Radonić, da je novi planet jako slabo osvijetljen, a da se još manje svjetla reflektira od planeta nazad. "Ta slaba svjetlost opet se umanjuje za milijun puta dok stigne do Zemlje".

To znači da bi na tako velikoj udaljenosti planet izgledao kao mala blijeda tačkica ukoliko bi prema njemu usmjerili neki veliki teleskop promjera osam ili 10 metara.

"To bi bila točkica u velikom mnoštvu sjajnih zvijezda".

Računari otkrivaju svemirske objekte na osnovu njihovog pomaka u odnosu na zvijezde, te je stoga potrebno imati više snimaka u određenom razdoblju, kako bi se vizualno uočio taj planet.

Međutim, zbog male brzine kretanja je slab pomak tog tijela u odnosu na zvijezde, tako da je moguće da je planet već snimljen nekim teleskopom, ali da ga računar nije mogao identificirati kao novi objekt, kaže Radonić.

Traženje planete

On pojašnjava da nije moguće odrediti sadašnju poziciju tog neotkrivenog planeta, već da se tek navodi jedan dio neba gdje ga treba tražiti.

"Treba pretražiti područje neba koje ima površinu recimo od oko 20.000 puta veću od prividne površine Mjeseca na nebu".

Radonić ističe da su prepreka vizualnom otkrivanju novog planeta to što veliki teleskopi imaju usko vidno polje te što je vrijeme rada teleskopa unaprijed planirano za mnogobrojne istraživačke projekte raznih astronomskih ekipa.

Zato će možda biti potrebna i više godina da se pretraži odgovarajući dio neba u potrazi za planetom.

Astrofizičar Ćirković napominje da, ako se nova planeta uklapa u realne, očekivane parametre, onda će biti moguće jednog dana vidjeti je u slučaju da ona zaista i postoji.

"Ako bi telo bilo na apsolutnoj nuli, onda ga ne bi videli. Naša sposobnost opažanja zavisi od više parametara, kao što je emisivnost, zavisi od temperature. Ako telo ima temperaturu 40 stepeni iznad apsolutne nule, što je nešto očekivano na osnovu drugih saznanja, onda će taj objekat emitovati infracrveno zračenje i moći ćemo ga detektovati ako znamo gde da posmatramo".

Za otkrivanje novog tijela ćemo se također morati i osloniti na digitalne kamere uz odgovarajuće ekspozicije, ističu stručnjaci.

Ono što može radovati ljubitelje astronomije je činjenica da će slijedećeg desetljeća biti spremni daleko moćniji teleskopi, pa će biti puno veće šanse za otkriće ukoliko sadašnji teleskopi ne otkriju planet, dodaje Radonić.

Tako će, kaže on, budući veliki evropski teleskop u čileanskim Andama imati će promjer od 39 metara.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.