Deset metara bratstva i jedinstva

Od prizora u spotu 10 metara zaista zastaje dah (Al Jazeera)

Piše: Atanas Kirovski

Danas sam baš bio emotivan. Sina sam upisivao u gimnaziju i pomislio kako vrijeme nevjerovatno brzo leti. Ironija je htjela da sina upisujem u skopsku gimnaziju “Josip Broz Tito” – jedino nešto što je ostalo s Titovim imenom u Makedoniji.  Prije par godina skinuli su čak i povijesna slova “Ponovo ćemo sagraditi Skoplje, još ljepše – Tito”, koja su stajala na ruševinama nekadašnje željezničke stanice, koja je sada muzej koji podsjeća na strahoviti zemljotres 1963. godine, kada je Skoplje sravnjeno sa zemljom. Cijeli svijet je pomogao da se ponovo sagradi Skoplje, koje je tako postalo grad solidarnosti, a posebno su aktivni bili bratski narodi iz cijele Jugoslavije. To su bila neka druga vremena, zaista su ponovo sagradili grad, kako su tada u socijalizmu vjerovali, ljepši i moderniji. To je bilo vrijeme bratstva i jedinstva.

Nekada je to značilo da se u Jugoslaviji svi međusebno volimo, da smo braća, ravnopravni, a danas je u modi riječ suživot.

Danas se gradi neko drugo Skoplje, “Skoplje 2014”, koje teško prepoznajemo. Desničarska vlast gradi novo Skoplje u baroknom i antičkom stilu, stideći se socijalističkih građevina, koje podrugljivo nazivaju “komunjarska rugla”. Rugaju se vrijednostima socijalizma, za koje smatraju da su bile lažne i besmislene. Možda su u pravu, ali ipak ne vjerujem da je manje besmisleno pokušavati izbrisati ili retuširati historiju. Na to sam mislio kada sam prolazio pokraj biste Maršala Tita u dvorištu gimnazije i pitao sina: “Znaš li ko je bio Tito?” On se samo nasmijao i rekao mi nešto u stilu da je bio “glavni” u nekadašnjoj Jugoslaviji, ali realno nije imao pojma. Naravno da ne zna ništa o krilatici “bratstvo i jedinstvo”, iako je njegov otac učio u osnovnoj školi s tim imenom.

Nekada je to značilo da se u Jugoslaviji svi međusebno volimo, da smo braća, ravnopravni, a danas je u modi riječ suživot. Nikada nisam razumio šta znači suživot, ali valjda nešto u stilu da i ostali narodi imaju pravo živjeti pored nas, ili možda čak s nama, ko zna… Jasno je jedino da smo spustili kriterije, ali možda i trebamo biti realniji nakon onolike mržnje među “bratskim” narodima za vrijeme ratova u bivšoj Jugoslaviji.

Pod istim suncem

Poslije upisa sina u gimnaziju, otišao sam u New Moment, advertising kompaniju u čijoj produkciji sam nekada radio i s kojom sam napravio igrano-dokumentarni film Ljudi bez zemlje. Ideja za film je bila zajednička – moja i Saše Peševa, mog dugogodišnjeg prijatelja. On se upravo vratio iz Kana, gdje je dobio nagradu Titaniumski lav za spot 10 metara, u kojem se promovira suživot hrišćana i muslimana u Makedoniji. Spot je dobitnik nagrade za modernu verziju “bratstva i jedinstva”.

Godinama je Pešev učestvovao na Međunarodnom festivalu kreativnosti “Cannes Lions” s brilijantnim spotovima, ali nikako da uđe u finale. Velika je konkurencija, natječu se ogromne korporacije, s genijalnim spotovima za velike svjetske brandove. Ove godine je bilo prijavljeno oko 37.000 radova. Kada je saznao da je njegov spot ušao u finale, Sašo je požurio u Kan, gdje je dobio prestižnu nagradu Titaniumski lav, relativno novu kategorija za avangardna dostignuća u advertisingu, u kojoj konkuriraju svi mediji. Pešev smatra da je spotom pomjerio granice advertisinga, koji više nije samo promocija brandova, nego ide korak dalje, promovira suživot, toleranciju, nudi rješenja… Tako to liči sa zanatske strane.

Spot je pomjerio granice advertisinga, koji više nije samo promocija brandova, nego ide korak dalje, promovira suživot, toleranciju, nudi rješenja…

Politički kontekst je sasvim druga priča. Kampanju “Živimo pod istim suncem” pokrenula je koaliciona Vlada (VMRO DPMNE-DUI), sastvaljena od partija koje popularnost kod birača ni najmanje ne duguju time što promoviraju poštovanje i toleranciju za druge narode. Naprotiv. U tome je ironija svega ovoga, ali kod nas je i to normalno, pošto je sve groteksno i ironično. Cinici su kampanju komentirali ovako: “Za sve u ovoj zemlji treba zahvaljivati premijeru Gruevskom, pa on sada smatra da je njegova zasluga i što se svakog dana iznad Makedonije pojavljuje i sunce.”

Političari i nevladini “eksperti” su komentiriali da “film” ima dobru ideju (ne razlikuju šta je film, a šta spot, zato su “eksperti”), ali da realnost nije takva. Izgleda ne razumiju da je upravo u tome poenta, da advertising svojom idejom mijenja realnost. Ako makar i minimalno u tome uspije, to je velika stvar. A nagrade u Kanu se ne dobivaju za “činjenično stanje”, nego za ideju i umjetnost.

Od molitve zastaje dah

Spot 10 metara je zaista lijep, ali ono što je posebno u njemu su upravo tih 10 metara. Oni koji su pogledali spot znaju da kamera u širokom planu obuhvata molitvu koju na 10 metara udaljenosti obavljaju hrišćani i muslimani. Prvi put u svijetu. Ne radi se o glumcima, to bi bilo lako, nego o autentičnim sveštenim licima, koji se zajednički mole za Makedoniju, jedni Gospodu, drugi Allahu. Od tog prizora zaista zastaje dah.

Isprva nisu htjeli čuti ni jedni, ni drugi. Molio je Sašo ljude iz Islamske vjerske zajednice Makedonije da prihvati takvo snimanje, jer se radi o plemenitoj ideji, išao sa sastanka na sastanak, ali IVZ nije htjela ni čuti, pogotovo što je kampanju spoznorirala makedonska Vlada, s kojom nije u dobrim odnosima. Makedonska pravoslavna crkva je odbila ideju zato što nije kanonska, a znamo da je kler prilično rigidan oko kanona. Na kraju su se ipak složili i jedni i drugi. Našli su se hodže i popovi jedni pored drugih, zajedno sa studentima sa Medrese i Bogolovskog fakulteta, i molili se svako svom bogom zajednički za Makedoniju. To je ta posebna vrijednost spota.

Našli su se hodže i popovi jedni pored drugih i molili se svako svom bogom zajednički za Makedoniju.

Cinici će reći da je Vlada dovela zemlju u takvo stanje da nam jedino preostaje da se svi molimo Bogu za Makedoniju. To je neka utjeha za vjernike. Često sam ogorčen i razočaran, ali se nemam kome obratiti, jer sam ateista. Kada pogledam ka nebu, ne znam šta da kažem. Stalno se prisjećam riječi koje je govorio moj prijatelj Miro iz hrvatske sekcije BBC-a kada su nas Englezi povremeno maltretirali. On bi pogledao ka nebu i  rekao: “Druže Tito, vidi šta nam rade…”

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera