Demokratska inkvizicija za petama Ilhan Omar

Američka kongresmenka Ilhan Omar je prva Amerikanka somalijskog porijekla koja je osvojila mjesto u američkom Kongresu (Anadolija)

Piše: Richard Silverstein

Krajem 15. stoljeća, kada su katolički monarsi Ferdinand II i Izabela I krenuli u osvajanje teritorija na Iberijskom poluotoku pod muslimanskom vladavinom, pokrenuli su vjerski sud koji je postao poznat kao španska inkvizicija.

Jedan od njegovih glavnih zadataka bio je da otkriju „lažne konvertite“ na kršćanstvo među Jevrejima i muslimanima Andaluzije. Inkvizicija je velikodušno koristila mučenje da iznudi prisilna priznanja „grijeha“ od ljudi za koje se sumnjalo da poštuju jevrejske i muslimanske rituale ili tradicije u privatnosti svojih domova i potom su ih kažnjavali u javnosti u činu koji je bio poznat kao auto-da-fe.

U ovom modernom dobu, bilo bi lijepo (ali naivno) misliti da smo ostavili iza sebe ova vremena. Očigledno, ove srednjovjekovne prakse su još u upotrebi u američkom Kongresu.

Nova inkvizicija je za petama prekretnici u kongresnim izborima 2018. koji su u ured doveli novu progresivnu klasu američkih političara. Među njegovim redovima su tri nevjerovatne žene, predstavnice Rashida Tlaib, Ilhan Omar i Alexandria Ocasio-Cortez, koje su izazvale sistem, trenutne predstavnike i demokratsku mašinu da pobijede ubjedljivo na uistinu progresivnim platformama.

Njihovi stavovi u vezi Bliskog istoka su posebno direktni i stoga šokantni: suprotstavili su američkoj pomoći Izraelu i oštro su kritikovale vladu. Tlaib i Omar su čak otvoreno podržale Pokret za bojkot, povlačenje investicija i uvođenje sankcija.

Svako ko poznaje izraelski lobi u Washingtonu znao je da će se neizbježno desiti. I nije trajalo dugo.

I Tlaib, a posebno Omar su bile otvorene po pitanju Izraela i Palestine otkako su stupile na dužnost i njihovi naglašeni propalestinski pogledi su brzo postali žito za antisemitski mlin koji pokreće izraelski lobi i njegovi predstavnici u Kongresu.

Inkviziciona mašinerija je napala jednu posebno, Ilhan Omar.

Omarini ‘grijesi’

Prvo, naravno, bio je tvit o „Benjaminu“ u kojoj je Omar primijetila da su članovi Kongresa podržali politike koje je promovirao Američko-izraelski komitet za javna pitanja (AIPAC) zbog miliona koje skuplja i dijeli lojalnim proizraelskim kandidatima. Nekako je primjećivanje da je ova lobistička grupa izvlačila svoju moć iz novca izgledalo kao otvoreni antisemitizam Omarinim kritičarima.

Postoji uistinu drevni antisemitski izraz da su Jevreji bogati i da koriste svoje bogatstvo da kontroliraju finansije, bankarstvo, zabavljačku industriju i medijske sektore, ali nema veze sa činjenicom da izraelski lobi u SAD-u prikuplja i distribuira veliki prihod svojim omiljenim kandidatima. Svaka razumna osoba uviđa razliku između ova dva koncepta. Pa ipak, Omar je prisiljena da „prizna“ da je pogriješila i da se izvini za ovaj tvit.

Tu je i govor u vašingtonskoj knjižari u kojem je Omar rekla: „Želim da govorim o političkom utjecaju u ovoj državi koji kaže da je u redu za ljude da lobiraju za odanost stranoj državi.“

Ovime je mislila da lobističke grupe kao što je AIPAC i njihovi kongresni sponzori zamišljaju svoj program u potpunosti s Izraelom na umu i oblikuju američku politiku da brani izraelske interese.

Političkom establišmentu nije dugo trebalo da uzvrati udarac. Kontranapad je vodio proizraelski kongresmen Eliot Engel koji je rekao: „Neprihvatljivo je i duboko uvredljivo dovesti u pitanje odanost kolega američkih građana zbog njihovih političkih pogleda, uključujući podršku za američko-izraelski odnos.“

Proizraelski Jevreji kao što je Engel posebno se bave implikacijom dvojne lojalnosti. Pa ipak, termin „izraelski prvaš“ nije izumio antisemit ili bijeli supremacista, već prije starješina američkih jevrejskih historičara, Abram Sachar, prvi predsjednik Univerziteta Brandeis. On je mislio da taj termin ismijava upravo ličnosti koje Omar sada napada: moćne lobiste i njihove apologete koji stavljaju Izrael prije svega drugog.

Ovi utjecajni politički akteri mogu vjerovati da su interesi SAD-a i Izraela isti i da stoga ne izdaju američke interese, već da su ili užasno naivni ili gore od tog.

Izraelski interesi se razilaze od onih demokratskog Zapada i ovaj procjep se samo može proširiti kako Izrael tone sve dublje u masovno ubijanje, okupaciju i ugnjetavanje. Postaje sve jasnije mnogim Amerikancima da nije u dugoročnom interesu SAD-a da podržava izraelske agresivne postupke koji nastavljaju izazivati neprijateljstvo Arapa, muslimana i ljudi suosjećajnih sa palestinskim pitanjem širom svijeta.

Antisemitizam: Šta jeste i šta nije

Za one kojima je potreban bukvar antisemitizma, hajdemo pričati o tome šta on jeste i šta nije. To je mržnja prema Jevrejima jer su Jevreji. Ne treba ih miješati sa Izraelom. Nema ništa loše u kritikovanju Izraela ili zagovaranju da Izrael bude demokratija koja nudi jednaka prava svim građanima, Jevrejima i nejevrejima.

Nema čak ništa loše u zagovaranju jednodržavnog rješenja jer to neće uništiti Izrael, već će ga prije transformisati. Možda ima onih koji miješaju Izrael i Jevreje i koji izražavaju antisemitizam napadajući Izrael kao zamjenu za jevreje, ali takva konfuzija je obično podgrijavana namjernim cionističkim miješanjem između ovo dvoje.

Ilhan Omar ne mrzi Jevreje ili Izrael. Nikada nije rekla ili napisala nešto takvo. Napadanje jednog od najmoćnijih domaćih američkih lobija nije antisemitsko. Podržavanje BDS-a nije antisemitsko također. Ovaj nenasilni pokret koji zagovara pravdu za Palestince ne gaji animozitet prema Jevrejima. Njegova tri zahtjeva za pravo na povratak, puna demokratska prava za Palestince u Izraelu, i kraj okupacije nemaju nikakve veze sa Jevrejima.

Implicirana kritika izraelskog statusa quo inherentna u aktivizmu BDS-a ne čini antisemitizam.

Auto-da-fe u Kongresu

Zaglavljeno u starim načinima i gotovo uzimajući diktat od izraelskog lobija, demokratsko kongresno vođstvo odlučilo je da od Omar načini primjer pripremajući rezoluciju koja odbacuje antisemitizam i implicitno, nju. Ovo je primjer gdje Demokratska stranka jede svoje mlade.

Liderka Demokratske stranke Nancy Pelosi, na podstrek zadrtih izraelskih pristalica kao što su Engel i predstavnica Nita Lowey, osmislila je ovaj besmisleni dokument. Na članove je izvršen pritisak da se zakunu na odanost pod prijetnjom javnog šibanja kao što se desilo Omar. Poruka je jasna: šutite na ovu temu ili će vijeće stranke uzeti danak.

Ali politički establišment nije priznao da se vremena mijenjaju i izborne pobjede iz 2018. su dokaz za to. Napadi su uslijedili odmah.

Progresivni članovi Demokrata protestovali su protiv ishitrene osude protiv Omar. Oni su doveli u pitanje potrebu za takvim rješenjem, uzimajući u obzir da su slične usvojene u prošlosti.

Ocasio-Cortez i senator Bernie Sanders kritikovali su zlu kampanju protiv Omar; drugi progresivni članovi Kongresa također su izrazili svoju podršku za nju. Senator Bernie Sanders New York Times, u suosjećajnom izvještaju, je primijetio generacijski jaz između mlađe generacije pobunjenika kao što je Omar i starijih veterana kolega koji su započeli svoje političke karijere u vrijeme kada je AIPAC držao apsolutnu kontrolu u vezi ovih pitanja.

Medijski komentatori kao što su Mehdi Hassan, Jeremy Scahill i Ben Ehrenreich branili su Omar, rekavši da je ona „potkopana“ i „izdata“. Novi hashtag #istandwithilhan preplavio je Twitter.

Mnogi Jevreji su također stali uz Omar. Postoji „web stranica Jevreji sa Ilhan“ koja je pokrenula peticiju koju je potpisalo više od 1200 Jevreja. Grupe kao što je Jevrejski glas za mir i Ako ne sada također su digli svoje glasove u znak podrške.

Sve ovo je uzrokovalo liderstvo demokratskog Zastupničkog doma da ponovo razmisli o rezoluciji i odgodi glasanje. Postoje sada nastojanja da se proširi tako da se osude sve vrste fanatizma uključujući islamofobnu retoriku.

Omar se nedavno suočila sa prijetnjama smrću i nizom islamofobnih napada, uključujući jedan koji je udesila Republikanska stranka Zapadne Virginije, u kojem je njena slika nametnuta na sliku napada od 11. septembra. Demokratska stranka i liderstvo Zastupničkog doma sramotno nisu osudili maltretiranje s kojim se ova kongresmenka suočila.

Njoj na čast, Omar se savila ali nije se slomila. Stajala je uspravno pred napadom demokratskog establišmenta. Dala je sve od sebe. To je borac.

Ja bih pozvao demokratske progresivce da ove napade ne prime bez protesta. Aktivisti AIPAC-a već su izrazili nade da će Omar biti izazvana na primarnim izborima 2020. U prošlosti su članovi Kongresa koji su se usprotivili izraelskom lobiju izgubili na predstojećim izborima jer je ovaj lobi oslobodio svoju moć protiv njih.

Ako Omarin oponent na primarnim izborima ispliva na površini, to bi bila sjajna prilika da se pokaže da utjecaj AIPAC-a nad američkim izbornim tijelom ubrzano slabi. Danas postoji kompenzacijska snaga progresivnih Demokrata, Jevreja i nejevreja koji više ne primaju naredbe od bijelih muškaraca plutokrata iz izraelskog lobija. Postali su dovoljno jaki ne samo da dovedu ljude poput Omar u Kongres već i da ih tamo zadrže i da povećaju njihov broj.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera