Deca u raljama kriminala

Ubistva, napad mačetom, piromani, batinaši... samo su neka od krivičnih dela u poslednje vreme u koja su direktno bila involvirana maloletna lica (Al Jazeera)

Piše: Marko Matić

Nedavni slučaj brutalnog prebijanja đaka prvaka u Aranđelovcu predstavljao je kulminaciju talasa maloletničkog nasilja, koji je poslednjih sedmica zgrozio srbijansku javnost. Premlaćivanje nastavnika koje je napravila grupa učenika, pokušaj maloletnog piromana da zapali soliter od 18 spratova, napad mačetom u međusobnom obračunu srednjoškolaca – samo su neki od događaja koji su u poslednje vreme punili crne hronike štampe. Šokantna brutalnost s kojom maloletnici sve češće uplovljavaju u svet nasilja i kriminala u fokus je stavila pitanje da li se Srbija, nakon ratnih devedesetih i godina neuspele tranzicije koje su im usledile, najzad suočila sa generacijama onih koji su stasali u sistemu izvrnutih i urušenih vrednosti i da li postoji izlaz iz tog začaranog kruga.

Poražavajuće statistike

Ubistva, napad mačetom, piromani, batinaši… samo su neka od krivičnih dela u poslednje vreme, u koja su direktno bila involvirana maloletna lica. U mnogim incidentima akteri su bili đaci, neki stari svega 10 do 13 godina, koji zbog svog uzrasta čak ne mogu ni da odgovaraju pred zakonom.

Prema zvaničnim statistikama, u Srbiji je trenutno na izdržavanju zatvorskih kazni skoro 200 maloletnika, dok blizu 1.000 njih čeka presude za razna krivična dela, najčešće zbog droge.

Prema anketi Centra za prevenciju devijantnog ponašanja u Novom Sadu, koja je provedena prošle godine, svako drugo dete je samo donelo ili je videlo da je drug u školu doneo hladno ili vatreno oružje. Prema istoj anketi, iako je trećina učenika već trpela nasilje, to nikada nisu prijavili, a kao razlog zbog čega to nisu učinili naveden je strah.

Šokantna brutalnost s kojom maloletnici sve češće uplovljavaju u svet nasilja i kriminala u fokus je stavila pitanje da li se Srbija, nakon ratnih devedesetih i godina neuspele tranzicije koje su im usledile, najzad suočila sa generacijama onih koji su stasali u sistemu izvrnutih i urušenih vrednosti i da li postoji izlaz iz tog začaranog kruga.

Javnost je posebno bila šokirana podatkom da uhapšeni maloletnici, koji su u Novom Sadu nedavno brutalno prebili nastavnika Ivana Janeša, iza sebe već imaju 38 krivičnih prijava! Sedmočlana banda delinkvenata je do sada počinila 27 teških krađa i 11 pljački prolaznika, kojima su u napadima otimali mobilne telefone, novac i nakit. Na spisku krivičnih dela koja su ove godine počinili maloletnici u Srbiji nalaze se razbojništva, krađe, provale, nanošenje teških povreda, pokušaji ubistva, gaženja automobilom, pa čak i jedno teško ubistvo!

Poražavajućim statistikama, koje nedvosmisleno govore o tome da je maloletnički kriminal u konstantnom porastu, treba dodati i sve besprizorniju brutalnost i beskrupuloznost koju mladi naraštaji pokazuju prilikom izvršenja krivičnih dela.

Uzroci i posledice

I dok je javnost ostala zgrožena poslednjim talasom incidenata, čiji su vinovnici bile osobe mlađe od 18 godina, građani, ali i stručnjaci su podeljeni u odgovorima na pitanje ko je odgovoran za nastalu situaciju. Istovremeno, u traganju za rešenjima ovog gorućeg problema uglavnom se insistira samo na dejstvu po posledicama kroz pojačavanje mera represije protiv počinilaca krivičnih dela i njihovih staratelja, dok se retko ko bavi pitanjem prevencije i stvarnih uzroka nastalih problema.

Stručnjaci se uglavnom slažu u konstataciji da maloletničko nasilje nije sporadična, već ustaljena pojava skoro svuda u svetu, kao i da na devijantno ponašanje adolescenata najviše utiče okruženje u kome deca odrastaju. Gotovo u svim slučajevima maloletničkog nasilja neposredni povodi su uglavnom bili banalni i mogu se pripisati emotivnoj nezrelosti i vaspitnoj zapuštenosti, što krug odgovornih za njihov postupak uglavnom svodi na njihove roditelje. Pitanje je, međutim, da li i društvo snosi deo odgovornosti za opštu atmosferu u kojoj su te iste porodice okrenute surovoj borbi za puko preživljavanje i u kojoj nema previše mogućnosti za promociju onih vrednosti koje su neophodne za vaspitavanje mladih naraštaja?

Javnost je posebno bila šokirana podatkom da uhapšeni maloletnici, koji su u Novom Sadu nedavno brutalno prebili nastavnika Ivana Janeša, iza sebe imaju već 38 krivičnih prijava!

Pored devastirane i, u borbi za golu egzistenciju, izgubljene porodice, očigledno je da i institucije zadužene za prevenciju i suzbijanje maloletničke delinkvencije sve češće padaju na ispitu. Centri za socijalni rad, kao najistureniji deo državnog sistema, ukazuju na sistemske i materijalne nedostatke za rešavanje problema vršnjačkog nasilja. Uz manjak zaposlenih i nedovoljno jasno definisanu podelu odgovornosti na relaciji roditelji-institucije, policija, koja se u prvom redu bavi suzbijanjem posledica nasilja, tvrdi da joj u toj borbi ruke posebno vezuju restriktivne odredbe zakona.

Predstavnici institucija, takođe, ukazuju na to da bez saradnje roditelja ne mogu mnogo toga da učine na suzbijanju delinkventnog ponašanja dece. U policiji posebno ističu problem onih roditelja koji iz straha od deteta izbegavaju da se obrate centru za socijalni rad kada primete da se ono nasilno ponaša.

Činjenica da se maloletnici ne libe od upuštanja u kriminal, kao i slučajevi dečaka od 15-16 godina koji imaju poprilične dosjee, potvrđuje da Zakon o maloletnim počiniocima krivičnih dela ne daje željene rezultate. Međutim, čak i najbolji zakon je nemoćan ukoliko izostane delotvornost socijalizacijskih funkcija porodice i društva, koje su pale kao žrtve urušavanja društvenog etosa devedesetih godina prošlog veka. U tom smislu, iako su današnji tinejdžeri uglavnom rođeni u drugoj polovini devedesetih i neposredno nisu zapamtili užase tih godina, njihove ličnosti su se formirale tokom odrastanja u društvu materijalne oskudice, urušenih i izvrnutih moralnih vrednosti.

Začarani krug beznađa

Pored statističkih podataka o stalnom porastu maloletničkog kriminala, javnost je posebno zgrožena podacima o sve većoj brutalnosti maloletnika. U slučaju prebijanja nastavnika u Novom Sadu na saslušanju u policiji osumnjičeni su priznali napad uz objašnjenje da su batinama “samo hteli malo da se zabave”.

U uslovima moralnog sunovrata i letargije društva čitave generacije tinejdžera stasale su bez ikakvih vrednosnih orijentira. Suočeni sa surovom svakodnevicom, odsustvom perspektive i vrednosnim vakuumom, adolescenti su prepušteni svojevrsnim zakonima džungle, po kojima su nasilje i beskrupuloznost jedini garant uspeha, dok se moralne norme doživljavaju jedino kao dežurna opravdanja slabih i društveno odbačenih.

Ma koliko užasavajući bili podaci o surovosti koju maloletnici pokazuju prilikom izvršenja krivičnih dela, zahtevi za pojačanom represijom protiv njih više su refleks zgrožene javnosti, negoli pravi odgovor kojim bi se rešio ovaj narastajući problem.

 Iako su današnji tinejdžeri uglavnom rođeni u drugoj polovini devedesetih i neposredno nisu zapamtili užase tih godina, njihove ličnosti su se formirale tokom odrastanja u društvu materijalne oskudice, urušenih i izvrnutih moralnih vrednosti.

Kada se u vidu imaju realni uzroci i kontekst u kome dolazi do bujanja maloletničkog nasilja, postaje jasno da je prevencija jedini način na koji se može prekinuti začarani krug u kome su se deca našla, pre svega, krivicom odraslih. Represija kao jedini odgovor na nasilje, s jedne strane, definitivno zatvara začarani krug za one maloletnike koji su se već našli s one strane zakona, dok, s druge strane, ona ne samo da ne sprečava pojavu novih delinkvenata, već otvara nova polja za njihovu afirmaciju u sudaru sa samim sistemom.

Prvi korak u rešavanju ovog izuzetno opasnog problema jeste promena društvenog pristupa vaspitavanju dece, koja od kolateralne štete materijalne bede i moralnog sunovrata moraju biti prepoznata kao najbitniji prioritet društva i njegov najvažniji potencijal.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera