DAU, umjetnička provokacija ili replika sovjetskog režima

U pariski Theatre de la Ville, gde je izložen ovaj projekt, može se ući samo ako ostavite svoje stvari u jednom od ormara koji su namijenjeni za to i poslije prolaska vizne kontrole (EPA)

Umetnički projekat ruskog režisera lya Khrzhanovskyog, DAU ili Trumanov show na sovjetski način, kako ga je britanski dnevni list The Gaurdian definisao, impresivno je i kontraverzno delo u kojem je 400 ljudi tri godine živelo u jednom institutu za teorijsku fiziku, smeštenom u istočnoj ukrajinskoj provinciji, simulirajući period staljinovske ere, od 1930. do 1950. godine. Ovaj filmski projekat postavljen u vidu izložbe, a u kojem je granica između fikcije i stvarnosti (isto tako nasilne i mizogene) izuzetno tanka, moguće je posetiti u centru Pariza do 17 februara ove godine.

Finasiran od strane ruskog biznismena Sergueia Adonieva, za projekat milionskog budžeta bilo je potrebno više od deset godina da se privede kraju. U toku tri godine, od 2009. do 2011, koliko je trajalo snimanje, učesnici su napustili svoje stvarne živote, kako bi živeli život sovjetskih građana, ispunjavajući obaveze koje im je sistem nalagao, radeći poslove za koje su bili plaćeni u valuti tog vremena, stvarajući nove prijatelje kao i neprijatelje, i čak doneli na svet četrnaestoro dece.

Reinkarnacija SSSR-a kroz umjetnički eksperiment

Ideju za ovim do sada najvećim filmskim projektom u Rusiji, Khrzhanovsky dobja inspirišući se delom i biografijom ruskog fizičara, dobitnika Nobelove nagrade za nauku, Leva Landaua, po čijem nadimku DAU projekat i dobija ime. Landau u svoje vreme biva uhapšen zbog javnih nastupa u kojima izjednačava komunizam sa fašizmom, protiveći se sistemu u Sovjetskom Savezu. Poznat je i po tome što je bio zastupnik liberalnih ideja, a sa svojom ženom Kori živeo je u slobodnom braku, nazivajući ga “bračni pakt o neagresiji”.

Međutim, početna ideja se ubrzo pretvorila u nešto mnogo ambicioznije. Režiser Khrzhanovsky odlučuje da u blizini ukrajinskog grada Charkiv, ponovo otvori napušteni Institut za teorijsku fiziku, koji postaje mesto njegovog umetničkog eksperimenta. Većina učesnika su sasvim obični ljudi, dok se na setu pojavljuje samo jedna glumica, Radmila Shchegoleva, koja glumi Landauvu ženu, Kori. Takođe, u projektu su učestvovali i poznati umetnici i naučnici, poput Davida Grossa, američkog fizičara, takođe dobitnika Nobelove nagrade, poznate umetnice Marine Ambramović, grčkog dirigenta Teodor Currentzis, italijanskog režisera Romea Castelluccija i drugi.

Rezultat ovog gigantskog projekata jeste 700 sati snimljenog materijala iskorišćenih za 17 dugometražnih filmova, 2,5 miliona fotografija i 800 sati audio materijala. U budućnosti se planira TV serija, dokumentarac, kao i igrani film.

“DAU se bazira na fiktivnom svetu. Cilj nam je bio da istražimo šta je sve u stanju čovek da uradi pred kamerama, kolika je čovekova sposobnost da teži lepim stvarima, kao i suprotno, bez ozbira na vremensku epohu. Ono što je Khrzhanovsky napravio, jeste zapravo enciklopedija ljudskih odnosa i način na koji se određeni odnosi razvijaju kroz vreme”, kaže izvršna producentkinja Martine d'Anglejan-Chatillon.

Kontraverzno umjetničko djelo

Sa druge strane, mnogi dovode u pitanje ovo kontraverzno umetničko delo, pre svega iz razloga megalomanije samog režisera i njegove apsolutne kontrole nad učesnicima.

Tokom snimanja, retki su novinari koji su uspeli da budu prisutni na nekom od setova. Međutim, britanski novinar GQ magazina uspeo je da prisustvuje snimanju 2011.godine, nakon čega je projekat DAU uporedio sa cirkularnim zatvorom Panopticonom, engleskog filozofa Jeremy Benthama koji je 1785. godine izmislio ovaj zatvor u kojem bi svaki zatvorenik mogao biti promatran a da ni ne zna za to, a sa ciljem postizanja kontrole nad ljudskim umom.

Pre otvaranja u Parizu 24. januara, DAU je trebalo da ima svoju premijeru u Berlinu. Međutim, kako se kaže u zvaničnom dopisu lokalnih vlasti, premijera nije bila moguća iz sigurnosnih razloga. Projekcija u Berlinu je bila zamišljena na prostoru od 300 x 300 metara u samom centru grada, te ograđena zidom od 3,60 metara. Lea Rosh, poznata nemačka novinarka i publicistkinja, kao i inicijatorka berlinskog spomenika žrtvama Holokausta, jedna je od najoštrijih kritičarki ovog projekta.

“DAU je umetnička provokacija koja banalizuje zločine komunizma. Zid nije igračka za predstave. Ljudi koji su preživeli zločine u Berlinu, i koji su živeli iza zida, ne žele još jedan zid”, izjavila je novinarka Rosh za Deutsche Welle.

Estetizacija totalirizma i pariško iskustvo

Da bi ste posetili DAU projekat, putem web sajta www.dau.com, potrebno je ispuniti upitnik koji sadrži i odgovoriti na niz pitanja, a između ostalog i na pitanje o vašoj seksualnoj orijentaciji. Sledeći korak je kupovina vize za boravak, čija cena varira od 35 evra za posetu od šest sati, 75 evra za posetu od 24 sata ili 150 evra za neograničeni boravak. U pariski Théȃtre de la Ville, gde je izložen ovaj projekat, može se ući samo ako ostavite svoje stvari u jednom od ormara koji su namenjeni za to i posle prolaska vizne kontrole. Takođe, apsolutno je zabranjeno unošenje mobilnih telefona u prostorije DAU.

Italijanska novinarka Laura Luciani opisuje svoje traumatično iskustvo, kako jednom unutra, nije lako orijentisati se među salama “Motherhood”, “Animal”, “Communism”, “Betrayal” ili “History” gde se bez prestanka projektuju filmovi, fotografije, isečci i gomila nemontiranog materijala. Scene svađa, histerije, ljubavnih odnosa, filozofskih rasprava, momenti izvođenja naučnih eksperimenata, a naročito onih sa decom sa Daunovim sindromom, su itekato teške za gledanje, naglašava ova novinarka.

“U svakom trenutku, moguće je zapitati se gde počinje stvarnost, a gde završava fikcija. Pitanje je da li su učesnici uvek znali da su snimani, posebno u onim trenucima kada režiser izdaje naređenja, a ‘glumci’ izvršavaju dela koja uključuju nasilje, okrutnost ili pokornost”, kaže Laura za italijanski EastJournal.

U jednom od filmova, u poslednjoj sceni, šef KGB-a naređuje jednom od članova “nedefinisane eksperimentalne grupe” da se reši alkoholičara i izopačenih naučnika. Scena u kojoj grupa mladih skinheda uništava institut, paleći ga i simulirajući pravi masakr, je zapravo i sam kraj projekta DAU, kada režiser Khrzhanovsky odlučuje da plati grupi ruskih nacista da zaista fizički unište institut.

S druge strane, premijera ovog umetničkog projekta, takođe definisanog kao i umetničko delo visokih kulturoloških razmera, za sada nije planirana u Rusiji, kao ni u Ukrajini. Pitanje je takođe, da li bi takva premijera i bila moguća u ovim zemljama, dok se njegova premijera nestrpljivo očekuje u Londonu tokom godine.

Izvor: Al Jazeera