Darkman: Najjači hakeri dolaze sa Balkana

'Mislim da nam se iz sjene priprema nešto na što nismo spremni', kaže haker Periša (Hrvoje Jelavi? / PIxsell)

Denis Periša, ili kako ga bolje znaju pod imenom Darkman, pažnju javnosti je skrenuo na sebe kada je kao srednjoškolac hakirao saborskog zastupnika, nakon čega mu je bio zabranjen pristup računarima. Kako je vrijeme prolazilo i zabrane se ukidale, svoje hakersko znanje je iskoristio za pomoć drugima, uključujući saradnju sa predstavnicima reda i zakona, a rodni Šibenik pokušava tehnički dovesti na nivo naprednih gradova razvijenog zapada. Široj javnosti je postao poznat kada je ugradio mikročip pod kožu, što ga čini jednim od prvih biohakera u regiji.

Haker iz Hrvatske upozorava da aktuelna korona kriza ne prijeti samo zdravlju ljudi i ekonomijama širom svijeta, već i povećava opasnosti kojim su izloženi korisnici interneta.

Kako se u vrijeme korona virusa sve više aktivnosti se prebacilo u online sferu, od obavljanja radnih zadataka do održavanja nastave, time je povećan i rizik da budemo meta napada zlonamjernih hakera, govori Darkman.

“Hakeri ne spavaju, doslovno”, ističe Periša, te dodaje da su oni obično aktivni kad svi ostali spavaju, zbog čega korisnike najveća iznenađenja dočekaju ujutro.

Aktuelna korona kriza zlonamjernim hakerima dodatno pogoduje jer su oni i tako zatočeni u zatvorene prostorije i više nego inače, te im svakakve ideje padaju na pamet, u nedostatku drugih aktivnosti, dodaje.

Napad na nastavu

Zbog pandemije, većina nastave je prebačena u online domenu, a Periša se osvrnuo i na mogućnost da sam obrazovni proces bude meta napada.

“Ako kriza potraje, moguće da ćemo vidjeti više hakiranja škola, iako takvi ‘hakovi’ ako se i dogode su obično sakriveni jer napadač se time ne želi hvaliti nego izvuci nekakvu dugotrajnu korist. Ali naravno ima i malicioznih koji će iskoristiti rupu u sustavu da sve pobriše i tako se možda izvuče od ocjena ili sličnog. U ranijoj dobi je to čest slučaj”.

To što su građani regije nešto plićeg džepa od ostatka Evrope ne znači da nisu potencijalna meta napada, pogotovo što smo okruženi izuzetno sposobnim hakerima, kaže Darkman.

“Po mom osobnom saznanju i iskustvu i surađivanjima, najjači hakeri dolaze ipak sa Balkana. Možda što nas je taj davni socijalizam i nekakav lakši tempo življenja malo razmazio i dao vremena da se posvetimo tome. Umjesto da radimo cijeli dan dva-tri posla kao neki Amerikanci. Tamo u Aziji i Rusiji nismo nešto napeti, oni se međusobno više ‘vole'”.

Kako kaže, korisnici interneta iz regije su najviše izloženi raznim vidovima prevara, poput lažnih oglasa i lažnih predstavljanja, kako bi se izvukao novac od građana, ali i sveprisutnija je i građa Facebook profila.

Opasnosti po građane

Pored toga, prisutno je korištenje i posebno dizajniranih računarskih virusa, kojim se zaključavaju korisnički računari, te se traži “otkupnina” u bitcoin i drugim kriptovalutama, kako bi se vratila kontrola nad računarima i dobio pristup privatnim i poslovnim podacima.

A postoji mogućnost i mnogo opasnijih stvari.

“Mislim da nam se iz sjene priprema nešto na što nismo spremni”, kaže Periša.

Naravno, postoje i nešto uvjetno rečeno bezazlenije hakerske aktivnosti. Primjera radi, Darkman je lično našao način kako “izigrati” online propusnice za putovanja između hrvatskih gradova.

“Pa tako i ostali, traže način kako biti slobodniji. Ipak je to hakerski moto.”

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ono što nije dobro jeste loša situacija kada je opremljenost i sposobnost policijskih snaga te nedostatka saradnje da se suprotstave zlonamjernim hakerima.

“Stanje je katastrofalno. Ja često pomažem policiji, ali zadnje vrijeme ovako prijateljski jer su zatrpani svim i svačim. Od fizičke krađe skupih laptopa (na čemu sad radim upravo) do online prijetnji i ucjena i prevara. Najgore je na području međunarodne pomoći, to jeste kad lokalna policija traži informacije Facebooka ili Googlea. Tu dosta toga propadne ili je strašno sporo ili zahtjeva milijunsku štetu da bi se pokrenulo”, govori Darkman.

Zaštita korisnika

Za korisnike je, s druge strane, dobra vijest da se banke trude zaštiti svoje klijente.

“Banke ipak rade neloš posao. Nekad možda i predobar na štetu klijenta. Recimo meni moja banka je nametnula hrpe poruka kako mi je mobitel ‘jail-brejkan’ i kako je ‘root’ korisnik nesiguran i onda me traži šest znamenkasti pin dva puta i to onako već me udaljava od same aplikacije”.

Međutim, on je istaknuo da je situacija znatno gora kada su u pitanju kompanije, za koje kaže da uglavnom ne ulažu dovoljno u sigurnosti te smatra da svi čekaju da im se nešto dogodi da bi počeli shvatati ozbiljno.

Jedna do vrućih tema na društvenim mrežama jeste da li nas tehnološki divovi i kompanije prisluškuju, ali da li i same države nadziru svoje građane u online sferi.

Periša govori da nas tehnološke kompanije defintivno ne prisluškuju, ali da skupljaju podatke gdje god mogu i stignu.

Druga stvar su metode telekom kompanija.

“Mobilne kompanije čuvaju razgovore godinu dana i imao sam sličan slučaj gdje je odvjetnik moje suprotne strane kao optuženika (odbačeno je kasnije) izvukao snimke mojih razgovora sa drugom stranom što me potpuno šokiralo. Mislim da je to ipak kršenje privatnosti i da bi takvo sto trebalo moći samo istražno tijelo pod teškom sumnjom ili državno odvjetništvo, to jeste sud. Nikako treća strana, pa ni sam MUP na indicijama”.

Prikupljanje podataka

On se osvrnuo i na metode Googlea, Facebooka i drugih tehnoloških divova.

“Sve se gleda, sve se prati i prikuplja. Često me pitaju kako to da ste o nečemu pričali dan prije i sad iskoči kao oglas na Facebooku. Dao sam dosta intervjua na tu temu i mogu samo reci ukratko da – ne -ne prisluškuju nas ali sakupljaju podatke na načine na koje ne možete ni zamisliti. Recimo ako vam nešto treba i zadržali ste pogled na nekom oglasu sekund duže nego na ostalima, onda vam sutra dolazi taj i slični oglasi. Isto tako uopće ne morate biti to ni vi, može vam neki bliski prijatelj pogledati oglas ili slično a prije toga ste pričali s njim o tome pa vas je nesvjesno ‘uvukao’ u oglasni prostor”, pojašnjava Darkman.

“Danas imamo COVID-19 aplikaciju i čak je i Google nametnuo nekim uređajima da se dobije i bez instalacije. On će navodno pratiti preko bluetooth uređaja koji su uređaji u vašoj okolici dostupni i gdje se po tome krećete. Nemam neko mišljenje o tome osim sto nikako ne bi trebalo biti nametnuto nego svojevoljno”.

Zbog ugradnje mikročipa pod kožu, neki su ga nazvali kiborgom, drugi su doveli u pitanje razlog za takav potez, ali i mogućnosti i svrhu takvog uređaja u ljudskom tijelu.

Razlog je, kaže, potreba, ali i zabava i inovacija. Čip veličine zrna riže implantiran pod kožu pored palca mu omogućava da otključava vrata bez potrebe za ključem, omogućuje mu pristup raznim uređajima, može na njega pohranjivati razne podatke, a u skorije vrijeme, nada se, i bežično plaćanje u prodavnicima.

Zašto koristiti karticu, kad jedan mikročip može imati istu ulogu, njegov je stav.

“Brže je i jednostavnije”, sumira značaj ovakvog čipa pod kožom.

Iako je teško predvidjeti šta budućnost nosi, s obzirom da se sve mijenja haotičnom brzinom, Darkman smatra da će ovakvi čipovi pod kožom biti i uobičajeni i nužni u nadolazećim godinama.

Da li će to biti za 10 ili 50 godina, teško je predvidjeti, kaže.

Izvor: Al Jazeera