Oglasi

Darivanje krvi: Nekada dobijali ljetovanja, danas jedva slobodan dan

Odvajanjem pola sata našeg vremena možemo spasiti i do tri ljudska života,a šta društvo radi da to pospješi?
Sami uposlenici na transfuzijskim zavodima i klinikama čine sve kako bi donori bili dobro primljeniEPA - Ilustracija

Jedno davanje krvi može spasiti do tri života… Plemenitost bez granica… Davanje tečnosti što život znači… Ovo su svakako lijepe pohvale za darivatelje krvi, ljude koji se sami odlučuju da dio svog tijela, krv, podijele sa drugima. Ipak, dobiva se dojam kako bi im se društvo moglo malo bolje revanširati.

Naši sagovornici navode kako je zakonima u državama regije osiguran barem jedan slobodan dan zbog darivanja krvi, negdje i dva (dan kada se daruje i dodatni po izboru) ali kako poslodavci često to ne poštuju.

Imaju darivatelji i neke prednosti u klinikama, neke im čak daju prednost, ali to je na nivou incidenta.

Sami uposlenici na transfuzijskim zavodima i klinikama čine sve kako bi donori bili dobro primljeni, dobrovoljci budu pregledani, zbrinuti ako bi im bilo loše, počašćeni sokom, keksom ili šta već imaju… Za nešto više, zaduženo je društvo, država...

Srbija: Mali znakovi pažnje

Gordana Antuljeskov, PR Instituta za transfuziju krvi Srbije, kaže za Al Jazeeru kako je nekada bilo dosta drugačije nego danas i kako su davaoci krvi imali više benefita.

„Ali je i ekonomija bila drugačija, zasnivala se na državnoj svojini, tako da se unutar nekadašnjih radnih organizacija, fabrika i državnih ustanova, internim propisima regulisalo sve što je u vezi sa dobrovoljnim davanjem krvi, koje je uglavnom bilo organizovano preko sindikalnih organizacija. Nekada su za dobrovoljno davanje krvi zaposleni imali pravo na nekoliko plaćenih dana, banjsko lečenje, letovanje“, ističe ona.

Kaže kako je to danas u Srbiji regulirano Zakonom o zdravstvenoj zaštiti, tako da osigurana lica imaju određene povlastice u okviru zdravstvene zaštite za deset ili više davanja krvi. Na primjer, oslobođeni su plaćanja participacije kod ljekara i imaju pravo na neke besplatne usluge liječenja.

„Prema Zakonu o radu, zaposleni davaoci krvi imaju pravo na dva slobodna dana, dan kada daju krv i sledeći. Neke firme imaju interne propise kojima regulišu ovu oblast, ali često privatne kompanije nisu blagonaklone prema davaocima krvi i ne dozvoljavaju im da koriste slobodne dane“, navodi naša sagovornica.

„Inače, dozvoljeno je da davaoci krvi za svako davanje dobiju mali znak pažnje, kao sto je navedeno i u preporukama Saveta Evrope. Iz budžeta Republike Srbije svake godine izdvajaju se sredstva za mali znak pažnje u maksimalnoj vrednosti do oko dva evra (recimo majice).“

Antuljeskov ističe kako Institut nekada dobija donacije za davaoce krvi od sportskih i kulturnih ustanova, kao što su članske karte za biblioteke, karte za pozorište i koncerte, karte za nogometne utakmice, propusnice za korištenje bazena tokom ljetnih mjeseci, knjige, ulaznice za ZOO vrt…

„S obzirom da je davanje krvi u Srbiji dobrovoljno, anonimno i neplaćeno, smatramo da su beneficije koje imaju davaoci krvi za sada dovoljne. Kada su u pitanju plaćeni dani odsustva s posla, možda bi ih čak trebalo i ukinuti (kao što je u razvijenim evropskim zemljama) jer to stavlja u neravnopravan položaj davaoce krvi kojih ima među nezaposlenima, penzionerima, domaćicama, studentima, kao i među zanatlijama i malim privatnicima koji ne koriste slobodne dane zbog svog statusa i prirode posla. Osim toga, nismo u mogućnosti da za sve davaoce obezbedimo poklone“, dodaje ona.

Kaže kako u Srbiji ima dovoljno davalaca krvi i kako Institut uspijeva zbrinuti sve one kojima je krv potrebna.

„Međutim, bilo bi bolje da davalaca krvi bude više, da snabdevanje bude ujednačeno tokom čitave godine, što nije uvek slučaj, naročito tokom letnjih meseci i oko novogodišnjih praznika.“

BiH: Iste poteškoće u oba dijela

Kao i u svemu drugom, u Bosni i Hercegovini je i ovaj segment podijeljen na entitetskom nivou. No, oba zavoda za transfuzijsku medicinu imaju iste poteškoće.

Gordana Guzijan, direktorica Zavoda za transfuzijsku medicinu Republike Srpske, za Al Jazeeru kaže kako altruizam i humanost treba biti u fokusu dobrovoljnog davanja krvi.

„U Zavodu prije svega ističemo da je najveća prednost davanja krvi činjenica da odvajanjem pola sata našeg vremena možemo spasiti i do tri ljudska života. Najveći benefit za dobrovoljne davaoce krvi, pored iskazivanja humanosti, je činjenica da je dobrovoljno davanje krvi zdravo za davaoce - provjerava se zdravstveno stanje, stimuliše se proizvodnja novih krvnih ćelija i poboljšava se cirkulacija“, govori ona.

Guzijan objašnjava kako se sa dobrovoljnim davaocem obavlja ljekarski pregled, svakoj dozi krvi određuje se krvna grupa i Rh(D) faktor, vrše se određeni laboratorijski testovi, radi se skrining iregularnih antitijela i krv se testira na transmisivne bolesti kao što je HIV, hepatitis B i C i sifilis.

„Što se tiče prava dobrovoljnih davalaca krvi, davaoci koji su u radnom odnosu imaju pravo da uz naknadu plate odsustvuju sa posla u slučaju dobrovoljnog davanja krvi. Kolektivnim ugovorima ili pravilnicima o radu utvrđuje se koliko dana radnik može da odsustvuje i kako se to odsustvo reguliše. Pored toga, dobrovoljni davaoci krvi oslobođeni su od plaćanja participacije za zdravstvene usluge godinu dana od dana davanja krvi, a davaoci koji su dali krv više od 10 puta, oslobođeni su trajno.“

Na pitanje da li u RS ima dovoljno darivatelja, naša sagovornica kaže kako se na godišnjem nivou prikupi 34.000 doza krvi i organizira više od 300 akcija dobrovoljnog davanja krvi.

„Iako ovaj broj zadovoljava transfuziološke potrebe stanovništva u Republici Srpskoj, zalihe krvi se neprestano troše i zato u Zavodu konstantno ohrabrujemo dobrovoljno davanje krvi. Kako bi se povećao broj dobrovoljnih davalaca krvi, treba raditi i na edukaciji stanovništva o potrebi za dobrovoljnim davanjem krvi, kao i promociji dobrovoljnog davalaštva krvi u čitavoj populaciji“, ističe direktorica Guzijan.

Njena kolegica Jasminka Kurilić, direktorica Zavoda za transfuzijsku medicinu FBiH, također ističe kako svi davaoci krvi ne mogu iskoristiti benefite utvrđene zakonom.

„Prema Zakonu o radu FBiH darivaoci imaju pravo na najmanje jedan dan plaćenog odsustva za svako darivanje. Takođe, dobrovoljni davalac krvi koji je zdravstveno osiguran, a dao je krv 10 i više puta, oslobođen je participacije na zdravstvene usluge. Navedene prednosti dobrovoljni davalaca se ne poštuju u svim ustanovama“, navodi ona.

Tokom prošle godine je u ovom dijelu BiH prikupljeno 55.904 jedinice krvi.

„Nažalost, broj darivalaca krvi koji se sami/volonterski javljaju u transfuzijske ustanove nije dostatan u većini transfuzijskih ustanova FBiH. Većina transfuzijskih ustanova FBiH nema službu za animaciju davalaca krvi zbog čega se u tim ustanovama pojavljuju porodični davaoci što nije, tj. zabranjuje se po pravilima struke.“

„U Zavodu za transfuzijsku medicinu FBiH kompletno davalaštvo je neplaćeno na volonterskoj osnovi. Broj davalaca krvi može se povećati kontinuiranom edukacijom (promo materijali, Tv emisije, predavanja, tribine...) stanovništva počevši od osnovnih škola“, dodaje Kurilić.

Hrvatska: Odlikovanje predsjednice

Sa druge strane, značajno bolja situacija je u Hrvatskoj gdje se oni najrevnosniji darivatelji krvi mogu nadati i posebnom odlikovanju i to na državnom nivou.

Irena Jukić, direktorica Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu, kao i njene ranije navedene kolegice, ističe kako je najveći benefit u plemenitom činu davanja krvi povećanje osjećaja samopoštovanja osoba koje daruju krv.

„Postojeći 'benefiti' su u državnim firmama – slobodan dan u dogovoru sa poslodavcima. Ovo pravo ne iskoriste svi darivatelji, jednako kao što svi oni zdravi koji imaju mogućnost dobiti to pravo ne daruju krv“, navodi ona za Al Jazeeru.

„Lokalne zajednice sudjeluju u promicanju darivanja krvi potičući neke lokalne privilegije, kao što je npr. besplatan gradski prijevoz nakon određenog broja (30) darovanih doza, okupljanje za nacionalni Dan darivatelja krvi (25. listopad/oktobar)“, objašnjava naša sagovornica, a posebno priznanje dobijaju osobe koje su krv darovale 100 puta (muškarci) i 75 (žene) - odlikovani su od predsjednice Republike Hrvatske.

Jukić kaže kako su u Hrvatskoj zadovoljni odazivom darivatelja krvi.

„Imamo i oko 12 posto novih darivatelja svake godine jer su odlično organizirane akcije prikupljanja krvi u srednjim školama, među studentima, sportskim i navijačkim klubovima, kao i one standardne akcije u firmama, mjesnim zajednicama.“

„Sa 42 darivanja na 1.000 stanovnika zadovoljavamo sve potrebe bolesnika u Hrvatskoj. Tijekom zime i proljeća smo na gornjim granicama zaliha, a tijekom ljeta, kada je zbog turizma i povećanog prometa, pa, na žalost, i prometnih nesreća znamo ponekad pozivati darivatelje određenih krvnih grupa kada uočimo povećanu potrebu. Uglavnom, sa 195.000 prikupljenih doza krvi godišnje hrvatsko zdravstvo (i vrhunska transplantacijska medicina) može funkcionirati bez problema“, govori ona.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.