Oglasi

Damir Desnica: Gluhonijemi fudbaler koji je isključen zbog prigovora

Legendarni lijevokrilni napadač Rijeke i ex jugoslavenskog nogometa danas živi na Jadranu.
Desnica je bio sjajan lijevokrilni napadač, dribler i veoma  brz, a njegovi  prodori  su bili poezijaFacebook

Piše: Muhamed Bikić

Krajem oktobra i početkom novembra 1984. godine, ex jugoslavenski prvoligaš Rijeka igrao je šesnaestinu finala Kupa UEFA protiv slavnog madridskog Reala. Na Kantridi je bilo 3:1, a u uzvratu na Santiago Bernabeu su Španci slavili sa 3:0 i tako prošli u osminu finala. Međutim, ta uzvratna utakmica u Madridu, pored domaćinskog suđenja, ostat će upamćena po nezapamćenom isključenju gluhonijemog igrača gostiju Damira Desnice.

„U toj uzvratnoj utakmici belgijski sudac Roger Shoeters doslovno nas je uništio isključivši Milenkovića, Tičića i mene. Poseno je bila farsa moje isključenje, zbog moga navodnog prigovora. Šta se ustvari desilo, sudija je svirao prekid, a ja sam nastavio trčati... Kada sam vidio da svi stoje, izbio sam loptu u aut, a sudija me je isključio uz obrazloženje da sam prigovarao. Nešto nezapamćeno u povijesti fudbala. Samo znam da je tog sudiju UEFA doživotno suspendirala, međutim ostaje žal što nas je Real izbacio, a bili smo bolji“, piše nam legendarni lijevokrilni napadač Damir Desnica, koji je danas aktivan na društvenim mrežama.   

Osvojena dva kupa Maršala Tita

Vratimo se na Damirove početke, rođen je u Obrovcu 20. decembra 1956. godine... Otac Đoko, mesar, majka Marija, administrativna radnica. Osnovnu školu za gluhonijemu djecu završio je u Zagrebu, a potom srednju školu u Rijeci, a njegov nogometni talent vrlo je brzo uočen. 

 „Sve je počelo početkom sedamdesetih godina.  Prvo sam igrao za Elektroprimorje, a zatim prešao u Konstruktor, da bih poslije otišao u Rijeku.  Za prvi tim sam debitirao 1974. godine protiv Čelika“.   

Za Rijeku je Desnica je nastupao  od 1976. do 1985. godine. Nosio je broj 11, te je u 265 utakmica postigao 55 pogodaka.

„Imali smo sjajnu generaciju tih godina, a ja sam bio standardni prvotimac.  Dva puta smo osvajali tadašnji  Kup maršala Tita, 1978. i 1979. godine, te smo igrali u četvrtfinalu Kupa pobjednika kupova 1980. godine“.

Desnica je bio sjajan lijevokrilni napadač, dribler, veoma  brz...  Njegovi  prodori  su bili poezija... A to što je gluhonijem nije mu predstavljalo nikakav problem na terenu.

„Suigračima sam sve čitao s usana i nije bilo nikakvih problema u igri. Inače, vid mi je bio bolje razvijen i bolje sam od saigrača mogao procjenjivati samu igru“.

U povijesti ex jugoslavenskog fudbala bio je jedan od najomiljenijih igrača, ma gdje god da je njegova Rijeka igrala... Zaista smo ga svi voljeli i uvijek kada bi Rijeka igrala pogledom smo tražili dres sa brojem 11, koji je doslovno terenom letio kao munja.

Nažalost, selektori su ga zaobilazili tako da je za reprezentaciju ex Jugoslavije odigrao samo jednu utakmicu na kojoj je zatresao protivničku mrežu. Jedna reprezentativna tekma i jedan gol! Stopostotni golgeterski učinak.

„Zaista me je publika voljela, kao i novinari širom bivše Jugoslavije. Inače, za jugoslavensku reprezentaciju nastupio sam jedanput, 25. oktobra 1978. godine u utakmici protiv reprezentacije Rumunjske u Bukureštu (2:3) gdje sam  postigao i svoj jedini pogodak za reprezentaciju“.

'Sustizao vlastiti centaršut'

Čuveni zagrebački sportski novinar Ivo Tomić je za Desnicu govorio da je jedini igrač koji je mogao sustići vlastiti centaršut.  Inače, osim za Rijeku, igrao je nekoliko sezona za belgijski Kortrijk.

„U inozemstvu sam igrao od 1985. do 1990. godine. Zaista,  pet lijepih belgijskih godina, u kojima su odrastale moje kćeri Maja i Tina, a upravo zbog njih sam se odlučio vratiti kući“.

Po povratku iz Belgije, Desnicu je zadesilo niz problema, ali je idalje igrao nogomet. Istina u lokalnim klubovima...

„Sve pare koje sam  zaradio, bio sam stavio u Ljubljansku banku , te napravio  kuću u Ribnici, mjesto pokraj Obrovca. Nažalost ostao sam bez novca, usljed poznate situacije sa štedišama te banke, a kuća mi je bila uništena zbog ratnih dešavanja.  Ni danas nisam taj zarađeni novac dobio, a kuću sam morao sam obnavljati. Što se tiče fudbala, igrao sam još za Zadar, Klanu, Halubjan, Pazinku, Orijent i Lučki radnik. Bila su to teška vremena, ali čovjek je ostao živ i zdrav...

Olimpijska mirovina

Damir Desnica je danas domar na nogometnom igralištu.

 „Do prije tri godine bio sam trener u omladinskoj školi nogometa u NK Rijeka. Bilo mi je veoma žao što su me smijenili zbog ovog mog hendikepa. Volio sam raditi s djecom i uživao sam u tome. No, što je, tu je. Zdravlje je najvažnije.  Trenutno sam domar na jednom igralištu u Rijeci.  Idem na utakmice često, gledam... Fudbal je moj život...“, kaže legendarni Desnica, koji  kao sudionik Olimpijade za gluhonijeme u Švedskoj 1973. godine, gdje je osvojio treće mjesto, ima olimpijsku mirovinu.  Zasigurno nije to veliki  novac, ali vrijedni i pošteni  Damir Desnica i danas je ponosan na sve što je u životu stekao i napravio, a posebno na svoju obitelj i brojna prijateljstva koja i danas traju. Vrlo je susretljiv, srdačan i odgovoran, što je pokazao i eksluzivni intervju za Al jazeeru, na koji je rado pristao i koji je napravljen elektronskim putem.  Legendarna ljevica – Damir Desnica je na kraju svim onima koji ga se sjećaju sa prostora Balkana čestitao Novu godinu i poželio, prije svega, dobro zdravlje!

Izvor: Al Jazeera