Oglasi

Daleko su Trumpovi planovi za 'arapski NATO'

Ako administracija američkog predsjednika nije uspjela riješiti raskol u Zaljevskom vijeću za saradnju, kako može učiniti da GCC oformi vojni savez?
Katarski emir Tamim Bin Hamad Al Thani, prijestolonasljednik iz Abu Dhabija Mohammed bin Zayed al-Nahyan, američki predsjednik Donald Trump, kralj Saudijske Arabije Salman i kralj Jordana AbdullahReuters

Administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa nastavlja s planovima da uspostavi arapski NATO". Ovaj vojni savez bi trebao uključiti šest zemalja Zaljevskog vijeća za saradnju - GCC (Bahrein, Kuvajt, Oman, Katar, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati) i još Egipat i Jordan.

Oficijelno nazvan od Trumpove administracije "Bliskoistočni strateški savez" - MESA, novi osmočlani "arapski NATO" treba "služiti kao bedem protiv iranske agresije, terorizma, ekstremizma", dok donosi "stabilnost na Bliski istok". Krajem prošlog mjeseca u Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda američki državni sekretar Mike Pompeo sastao se sa svojim kolegama iz ovih osam arapskih država da diskutiraju o pretakanju takve vizije u realnost.

Pa ipak, američki zvaničnici tek trebaju obezbijediti vremenski okvir za formiranje takvog saveza. Prema američkom zamjeniku državnog sekretara za pitanja Arapskog zaljeva Timu Lenderkingu, osnivanje saveza će se desiti na samitu u SAD-u zakazanom za početak 2019. godine.

Političke i ideološke razlike

Međutim, ključna pitanja o ovoj ideji ostaju neodgovorena, što je potaknulo skepticizam o izgledima MESA-e za uspjeh. Imaju li ove arapske države vojne sposobnosti da učine ovaj savez realističnim izvorom sigurnosti i bedemom protiv iranskog širenja i učvršćivanja utjecaja? Mogu li one ikada po strani ostaviti političke i ideološke razlike da se ujedine i sarađuju u takvom kapacitetu? Kako bi NATO, uključujući i Tursku, sarađivao s takvom transnacionalnom arapskom institucijom? Bez sumnje, takva pitanja će biti pokrenuta na samitu SAD-a i GCC-a u Camp Davidu.

Važno je istaknuti da vašingtonski interes u uspostavljanju takvog arapskog sigurnosnog saveza nije novi i da je prethodio Trumpovoj administraciji. Kada je Barack Obama bio predsjednik, Bijela kuća je diskutirala o ovoj ideji s američkim saveznicima u arapskom svijetu, te u formi saudijske "Islamske snage" i egipatske "Arapske snage".

I Trump i Obama su vidjeli takav arapski savez kao unapređenje američkih interesa reduciranjem teškog tereta odgovornosti stavljenog na ramena Washingtona kada je u pitanju sigurnost u arapskom svijetu. Međutim, ideja o "arapskom NATO-u" dobila je daleko više podrške od Trumpove administracije nego od Obamine Bijele kuće, uzimajući u obzir trenutnu američku predsjedničku antiiransku vanjsku politiku.

Ko (ni)je protiv Muslimanske braće

Kako su analitičari Andrew Miller i Richard Sokolskyhave istakli, prema predsjedniku Trumpu, "koji izgleda želi konfrontaciju s Iranom, ali nužno ne želi takav zadatak povjeriti američkim vojnicima, izgledi da je arapski savez spreman preduzeti ovu inicijativu nešto što treba ohrabrivati i podsticati".

Vjerovatno se MESA neće ostvariti, uprkos dometu do kojeg američka administracija podržava kreiranje ovog antiiranskog saveza arapskih država. Blokada Katara, Omana i Kuvajta od Saudijske Arabije, sve agresivnija vanjska politika UAE-a i tenzije između Egipta i Saudijske Arabije u vezi sirijske krize među drugim pitanjima bit će glavne prepreke.

Bez sumnje, veliki dio tenzija između arapskih prijestolnica imaju veze s raspravama oko pitanja ko je u sunitskom muslimanskom svijetu ekstremista i pitanja o tome kako ili kada bi arapske zemlje mogle ili trebale poslovati s Teheranom.

Među osam država koje bi trebale sačinjavati MESA-u, polovina ih je dozvolila Muslimanskoj braći da legitimno djeluju u njihovoj domaćoj i/ili vanjskoj politici (Bahrein, Kuvajt, Jordan i Katar). Ostali (Egipat, Oman, Saudijska Arabija i UAE) su pritisli lokalne grane ovog islamističkog pokreta, a Abu Dhabi predvodi nastojanja da učini Zaljev slobodnim od Muslimanske braće.

Prisnije veze s Islamskom Republikom

Što se tiče iranskog uspona u arapskom svijetu, određeni članovi "arapskog NATO-a", Oman, Katar i Kuvajt – i u manjoj mjeri Egipat i Jordan – preferiraju prisniju vezu s Islamskom Republikom, zbog niza nacionalnih interesa, od interne sektaške dinamike, energetskih potreba, sigurnosnih dilema, trgovine i investicija. Pa ipak, Abu Dhabi (ali ne u toj mjeri Dubai), Bahrein i Saudijska Arabija vide više sučeljavajući pristup prema Teheranu kao najbolji za njihove sigurnosne interese u vrijeme kada iranski režim vježba mišiće u regiji.

U konačnici, na ovom spoju planovi za MESA-u su veoma nerealistični, uzimajući u obzir manjak vojnih sposobnosti ovih arapskih država, kako se pokazalo u katastrofalnoj kampanji u Jemenu, kao i u političkim i ideološkim trvenjima između šest članova GCC-a, Egipta i Jordana.

Nakon svega, ako Trumpova administracija nije uspjela uvjeriti vladine zvaničnike u Rijadu, Abu Dhabiju, Manami i Kairu da razgovaraju sa svojim kolegama u Dohi, nerazumno je očekivati da će biti u stanju okupiti ih u vojnom savezu sposobnom da okrene regionalni balans moći protiv Irana.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.