Dajanine vješte ruke stvaraju žice tamburice

Ovo je neka vrsta umjetnosti jer ja proizvedem žicu, a tamburaši ton, priča Dajana Mikulić (Al Jazeera)

Dok spretnim prstima stvara žicu iz koje će jednog dana poteći zvuk, priča kako nije bilo jednostavno prodati tamburašima prve žice koje je napravila. Nisu vjerovali ni njezinim godinama, a imala je nepunih 20, niti su smatrali da će izdržati žica koju napravi ženska ruka, prisjeća se. Danas je sve drugačije.

Dajana Mikulić jedna je od rijetkih mladih žena u Hrvatskoj, ako ne i jedina, koja pravi žice za tambure, tradicionalni instrument po kojem su Županja i Slavonija poznati u svijetu. Pod krovom starinske slavonske kuće u županjskom naselju Šećerana, pod budnim okom svoje tete i vlasnice obrta Mirjane Franić, posljednje dvije i pol godine stvara tamburaške žice i nastavlja obiteljsku tradiciju dugu desetljećima.

„Svjesna sam bila da ulazim u velike cipele, jer je za ovim strojem žice pravio majstor koji je bio nadaleko čuven. Sve me je to još više motiviralo, jer volim izazove i probati nešto novo i posebno“, priča Dajana.

Mirjana Franić nije dozvolila da zamre životno djelo njezinog supruga Andrije

Dajanin tetak, Mirjanin pokojni suprug Andrija ne samo da je znao napraviti tamburašku žicu, nego je znao i „napravit’ tamburu“, zapravo izraditi instrument i proizvesti vrhunski zvuk. Jednu takvu tamburu napravio je i za papu Benedikta XVI. Andrija je umro prije četiri godine, a Mirjana je odlučila ne prekinuti posao po kojoj je njezin suprug i obitelj postala poznata ne samo u Hrvatskoj, nego i izvan njezinih granica.

„O svemu je u izradi žice vodio računa, ali i govorio kako je zapravo važna najjednostavnija stvar, a to je energija koju unesete u svoj rad. Koristio se fizikom, proučavao je mnogo toga, radio pokuse i na kraju shvatio da samo energija daje vrhunsku žicu i kvalitetan zvuk“, prisjeća se Mirjana.

Žice stižu i do Novog Zelanda

A dobar glas o žicama iz Franićeve radionice pročuo se ne samo Slavonijom, nego cijelom Hrvatskom, susjednim državama, a na njima se svira diljem Europe, u Americi, Australiji, na Novom Zelandu.

„Nikad nisam htjela odustati od Andrijine zamišljene kvalitete i to mi je uvijek na prvom mjestu. Zato za sebe mogu reći da, kao proizvođač, stojim iza najkvalitetnije žice u Hrvatskoj, ali i da je Županja dobila i treći brand – nakon prve nogometne lopte u Hrvatskoj, koja je ovdje došla 1880. godine, prvog teniskog meča godinu kasnije, napravili smo i tamburu za papu. Zapravo smo kolijevka tambure“, ponosno govori Mirjana.

Posao izrade tamburaške žice nije nimalo lagan, u što se vrlo brzo uvjerila i Dajana.

Žice iz Županje stigle su i do Novog Zelanda

„Naravno da je bilo problema, pucanja žice i laganih ozljeda, a kad sam to svladala išla sam korak po korak dalje. I kadgod bih uspjela, adrenalin me tjerao dalje. I svaki put veća sreća, sa svakom novom razinom usvojenog znanja“, govori.

I s mušterijama se zbližila kroz priču, iako sve nije baš bilo jednostavno.

„Kad nije bilo teta-Mirjane i njezinog sina Josipa, nisu htjeli kupiti žice od mene, jer su imali neke svoje predrasude. Znali su i kupovati žice od Josipa, a zapravo su bile moje. Onda sam počela ići po svirkama da me bolje upoznaju, pa smo vremenom ostvarili jako dobre odnose“, prisjeća se Dajana.

Sad ravnopravno razgovaraju, žice im ponudi na probu, pa ako imaju posebnih prohtjeva vrlo brzo nađu obostrani interes i zadovoljstvo sklopljenim poslom.

Najmanje ljubomore među tamburašima

„Nema među tamburašima velikih zvijezda. Svi dobro sviraju, ali su i svi dostupni. Među njima vlada velika kooperativnost, a vjerujte mi – najmanje ljubomore među majstorima i tamburašima ima, jer svatko svojim djelom i izvedbom, svojim radom pokazuješ što je i tko je u svijetu tamburaške glazbe“, napominje vlasnica.

Iz Franićeve radionice izašla je i tambura za papu Benedikta XVI

I Dajana potvrđuje njezine riječi, navodeći kako su glazbenici „vrlo jednostavni i pristupačni, a njezino mišljenje rado prihvaćaju“.

„Prepoznajem svoju žicu na svakoj zabavi, obavezno, postala mi je to profesionalna deformacija. Svaki put se zagledam u tamburu i poslušam kako zvuči to što sam napravila. I čujem jako dobro šta valja, šta je dobro i šta nije. Znam kako treba svirati, iako nisam glazbeno educirana, i čujem doslovno koja je žica na tamburi falš“, dodaje Dajana.

Govori i kako se nikad nije pokajala što u životu nije odabrala neki drugi poziv. Prema njezinim riječima, „nije to samo pravljenje običnih žica, nego puno više“.

„To je stvarno jedna lijepa priča, neka vrsta umjetnosti jer ja proizvedem žicu, a oni ton. To je sve nekako povezano, u jednom lijepom krugu koji se stalno vrti i na kraju stvori predivnu pjesmu“, zaključuje Dajana Mikulić.

Izvor: Al Jazeera