Da li se internet zatvara?

Piše: Esther Dyson

Unutar tehnološke zajednice postoji mnogo zabrinutosti o tome da li će internet biti “zatvoren”. Hoće li ga kontrolirati kompanije poput Applea, Facebooka i Googlea, ili će ostati “otvoren” za sve?

Da li će pojedinci moći doći do bilo kojeg sadržaja koji izaberu? Da li će programeri moći služiti korisnike na bilo kojoj platformi?
Ova pitanja nisu nova. Prije petnaest godina, makar u Sjedinjenim Državama, to je bio America Online (sada AOL) koji je zatvarao internet.

Milioni ljudi su se oslanjali na njega za internetske usluge i sadržaj. Danas, navodna AOL-ova kontrola interneta izgleda kao šala, ali se u to vrijeme smatrala pravom prijetnjom.

Medijska pažnja

Prijetnje danas dolaze iz novih kompanija kao i novih modela. (Više o vladama nekom drugom prilikom!)

Facebook dobiva mnogo medijske pažnje, zahvaljujući svojoj sveprisutnosti te najavljenom izlasku na berzu. Sve više ljudi koriste internet zbog Facebooka i malo čega drugog, a Facebook podstiče ljude da ostanu na njemu kako bi igrali igrice na Zyngi, kupovali preko Facebookovih komercijalnih stranica, itd. Hoće li će Facebook kontrolirati ko će razgovarati s nama?

Isto tako, Apple ne prodaje samo hardver; on kontrolira, kroz svoju prodavnicu App Store, koje aplikacije možemo koristiti na našem iPadu i iPhoneu.

Amazon određuje koje knjige čitamo.

Google, pak, filtrira naše rezultate pretraživanja – fokusirajući našu pažnju na ono što, također, interesira naše prijatelje, i isključujući Twitter i Facebook rezultate iz onoga što vidimo (uglavnom zato što se Google i Facebook/Twitter ne mogu dogovoriti oko toga da li Google treba plaćati njima ili oni trebaju plaćati Googleu).

Osim ovih velikih igrača, manje kompanije u nastanku sve više se fokusiraju na kompjuterske aplikacije koje privlače korisnike i drže njega ili nju sigurnim od otvorenog interneta. Te aplikacije obično su provjerene i registrirane od velikih igrača.

Za mnoge ljude je Appleov App Store prednost, jer osigurava (većim dijelom) kvalitet i sigurnost aplikacija. Različite trgovine aplikacija obavljaju istu funkciju za Android telefone, ali sa manje ograničenja i manje sigurnosti.

Ukratko, možete birati duž spektra, sa više sigurnosti na jednom kraju i više slobode na drugom. Otvorenost ili zatvaranje interneta nije stvar koja će se odlučiti jednom za svagda, već prije promjenjiva situacija (čak iako internet primi neko drugo ime).

CompuServe i FTP (protokol prenosa datoteka, sjećate se ovoga?) nisu bili kraj historije interneta. Isto važi i za World Wide Web. Niti će Google ili Facebook i aplikacije biti posljednja riječ digitalnog doba.

Odlična stvar u vezi sa internetskim kompanijama je ta da one, za razliku od vlada, relativno lako mogu biti svrgnute. Ne mogu zabraniti konkurenciju, a, iako, se mogu upustiti u antikonkurentne prakse i filtrirati sadržaj za svoje korisnike, na kraju, ipak, potrošači i kompanije u nastajanju pruže otpor i uzvrate.

Pogledajte web sajt Pinterest – “Organiziraj i dijeli stvari koje voliš” – koji je nedavno ubrzo nakon svog pokretanja postao jedan od najbrže rastućih društvenih servisa, sa 11 miliona posjetilaca sedmično. A u još skorije vrijeme, privukao je negativnu pažnju zbog tajnog profitiranja od ponašanja svoji korisnika i slanja neželjenih e-poruka njihovim Facebook prijateljima. Trebamo li čekati na korisnike da to primijete, ili bi trebali pozvati neku vladu da ih spasi od vlastitog blaženog neznanja.

Kako možemo praviti razliku između paternalizma i naše dužnosti da zaštitimo ljude od kompanija sa nerazumljivim izjavama o privatnosti? Ako su ljudi sretni sa Facebookom, zašto bismo ih ometali u tome?

U svijetu u kojem Facebook u sedam godina može iz projekta nastalog u sobi studentskog doma prerasti u inicijalnu javnu ponudu (IPO) od 100 milijardi dolara, moglo bi se činiti neoprezno sugerirati da možemo samo čekati na reakciju, ako je ona potrebna. Ali, ja mislim da možemo.

Naravno, možemo također biti dio te reakcije. Ustvari, paranoidni blogeri i samozvani zastupnici potrošača su svi dio mehanizma šireg tržišta, koje uključuje ne samo kompanije i aktiviste, već i stručnjake i političare, od kojih svaki ima prijedloge za rješavanje uočenih opasnosti.

Nemojte me pogrešno shvatiti: kolektivna akcija u vidu uplitanja vlasti nekada će biti potrebna. Problem je u tome što ćemo vjerovatno uvesti loše mjere – poput nedavno napuštenog američkog pokušaja donošenja antipiratskih zakona, koji bi doprinijeli obimnom zatvaranju web sajtova. (Generalno, primjena antitrustovskih mjera je najbolji pristup za osiguravanje otvorenog tržišta u svijetu u kojem se tehnologija mijenja čak brže od izbornih ciklusa.)

Sada se polako krećemo iz otvorenih podataka ka zatvorenom onlajn svijetu Facebooka i aplikacija. Upotreba sistema imena domena (adresna traka) vjerovatno će se smanjiti, zahvaljujući ne samo aplikacijama, već i tragediji običnih ljudi, pošto nova imena domena najvišeg stepena (.whatevers i .brands) zbunjuju korisnike i navode ih da se oslanjaju na polja za pretraživanje ili linkove unutar aplikacija.

Zahtjevi korisnika

Istovremeno, Facebook reaguje (na svoj način) na zahtjeve korisnika i oglašivača. Bloger Robert Scoble voli Facebook jer mu omogućava da upravlja i procijeni svoju popularnost na internetu; Sviđa mi se jer mogu ograničiti komentare (uglavnom) na ljude koji nisu u potpunosti ludi.

Isto tako, mogu pisati za Project Syndicate kako bi dopro do (i čuo od) šire publike. Ništa od toga je sve ili ništa. Različiti ljudi imaju različite sklonosti; ponekad čak ista osoba ima različite sklonosti.

Ne vjerujem da se zaista suočavamo sa svijetom bez izbora; imamo ih mnogo, i na nama je da biramo. Prezirem izbore mnogih ljudi, ali više volim svijet takozvanog “dugog repa”. Suprotno tome, kratki debeli prednji dio – u kojem je sadržaj homogeniziran i pojedinci dobijaju ili jedan centralni program ili nešto prilagođeno njima tako da nikada ne nauče ništa novo ili se ne susretnu sa neprijatnim idejama – uvijek je popularniji. Ali onda, baš kada se čini da alternativa nije moguća, pojavi se neki neustrašivi poduzetnik sa nečim nečuvenim što, deset godina kasnije, dominira nad svim.

(Verzija ovog članka prvo je objavljena na internet-sajtu Project-syndicate.org.)

Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i nužno ne predstavljaju uredničku politiku Al Jazeere.