Oglasi

Da li je zaista važno hoće li Netanyahu završiti iza rešetaka?

Potencijalni pad i pritvor Benjamina Netanyahua neće promijeniti izraelske kolonijalne politike.
Da bi došlo do ideološke promjene, nije dovoljno odrubiti glavu kralju, potrebna je korjenita promjena u mišljenju javnostiReuters

„Pozadinska buka“, tako je izraelski premijer Benjamin Netanyahu okarakterisao odluku svog bivšeg šefa osoblja Arija Harowa, da postane svjedok države. Sutradan je premijerov ured za štampu izjavio – po stoti put – da „se ništa neće desiti jer se ništa nije desilo.“ Uprkos njegovim neumornim nastojanjima da atmosferu prikaže kao uobičajenu, ovaj put izgleda da Netanyahu zaista pada.

Najmanje dvije istrage koje se bave ozbiljnim optužbama za podmićivanje, zloupotrebu povjerenja i pronevjeru imaju veliki potencijal da prerastu u optužnice protiv izraelskog premijera. U „Slučaju 1000“, osumnjičeni Netanyahu prihvatio je skupe darove bogatog biznismena, dok je u određenim slučajevima, čak uzvratio uslugu.

„Harrow sve mijenja“, kako je objasnio jedan istaknuti izraelski kolumnista. Prije nego što je postao šef osoblja, bio je odgovoran za održavanje Netanyahuovih veza sa nekoliko milijardera, i vjerovatno posjeduje inkriminirajuće informacije o odnosu svog bivšeg šefa sa ovim bogatim ljudima.

Ali i prije nego što je Harrow promijenio stranu, policija je otkrila da je Netanyahu intervenisao u ime holivudskog producenta Arnona Milchana koji je godinama darovao Netanyahua i njegovu porodicu poklonima vrijednim stotine hiljada šekela. Prema riječima policije, premijer se obraćao i bivšem američkom ambasadoru Danu Shapiru i državnom sekretaru Johnu Kerryju kako bi pomogao da Milchan dobije vizu za SAD na deset godina. Policija je također istakla da Milchan ima 9,8 posto udjela u izraelskom Kanalu 10, koji podliježe regulativama izraelskog ministarstva komunikacija na čijem je čelu donedavno bio Netanyahu.

Druga istraga

Druga istraga nazvana „Slučaj 2000“, fokusira se na snimke do kojih je policija došla konfiskacijom Harrowog računara i telefona. Zabilježeni su razgovori između Netanyahua i Arnona Mozesa, izdavača izraelskog dnevnog lista Yedioth Ahronoth i popularne web stranice Ynet News, i otkrivaju da je tik pred izraelske izbore 2015, Mozes ponudio Netanyahuu da mu pomogne da ostane na vlasti „koliko god [on] želi“. U dogovoru na principu usluga za uslugu, ovaj izdavač je zahtijevao da Netanyahu donese zakon ograničavajući sposobnost glavne konkurencije listu Yedioth Ahronot, izraelskim novinama HaYom koje podržavaju Netanyahua, da dijele novine besplatno.

Prema transkriptima, ova dvojica su otišla tako daleko da su diskutovali o tome koje će kolumniste koji podržavaju Netanyahua Yedioth Ahronoth zaposliti. Netanyahu je onda rekao da će razgovarati o ovom zakonu sa „crvenokosim“ – misleći na izdavača izraelskog HaYoma, američkog milijardera Sheldona Adelsona, koji također podržava Republikance i poznato je da je podržao predsjedničku kampanju Donalda Trumpa. Zapravo, tokom nedavnog policijskog ispitivanja, Adelson je potvrdio da ga je Netanyahu pitao da razmotri opciju otkazivanja vikend izdanja njegove novine.

Ove dvije istrage ga možda najviše inkriminiraju, ali, dok se omča sužava, Netanyahu će se morati suočiti sa nizom drugih zakonskih problema. Premijerov advokat jedan je od glavnih osumnjičenih u „Slučaju 3000“ koji istražuju sumnjive nabavke u izraelskoj vojsci gdje se navodno radi o podmićivanju i prevari. Prema Ha'aretzu, „Netanyahuov lični advokat je trebao zaraditi desetke miliona šekela od ovog sporazuma da se kupe tri podmornice od Njemačke“. Lični advokat, međutim, nije jedina veza između Netanyahua i ove korumpirane transakcije, jer je izgleda ovaj sporazum podržao i odobrio premijer iza leđa bivšeg ministra odbrane, koji se protivio nabavci podmornica.

Vladavina pri kraju?

Naposlijetku, policija je preporučila podizanje optužnice protiv Sarah Netanyahu, premijerove supruge, za zloupotrebu državnih fondova, uključujući premještanje namještaja iz premijerove zvanične rezidencije u njen privatni dom i plaćanje električara za posao u njenom domu od novca poreskih obveznika. Izraelske novine sugerišu da će i protiv nje uskoro biti podignuta optužnica.

Zato se čini da se Netanyahuova 11-godišnja vladavina približava neslavnom kraju. To za sobom povlači zanimljivije pitanje, a to je, kakav će biti značaj ovakvog razvoja. Važno je istaknuti dvije stvari.

Prije svega, Netanyahu nije iznimka. Mnogi lideri i političari širom svijeta, posebno oni koji su, kao Netanyahu, uspjeli ostati godinama na vlasti, također su postali korumpirani zloupotrebljavajući privilegije i odgovornosti koje sa sobom nosi funkcija koju obnašaju. Pa ipak, u slučaju Izraela neobično je to što neki korumpirani protagonisti zaista završe u zatvoru.

Bivši premijer Ehud Olmert nedavno je pušten iz zatvora nakon što je odslužio 16-mjesečnu kaznu za korupciju, i tokom protekle dvije decenije, nekoliko ministara također je boravilo u zatvorskim ćelijama, nekada do u nedogled. Iako su okolnosti potpuno drugačije, činjenica da je bivši predsjednik Moshe Katsav nekoliko godina proveo iza rešetaka zbog silovanja još je jedan znak da u Izraelu visokorangirani pojedinci nisu imuni na sudske procese. Relativna nezavisnost sudskog sistema od institucija izvršne vlasti zajedno sa sposobnošću – i spremnošću – da se zatvaraju visokopozicionirani pojedinci nije nešto što treba uzimati olako.

Nema svjetla na kraju tunela

Druga poenta ima veze sa utjecajem Netanyahuovog potencijalnog pada na izraelski kolonijalni projekat. U tom pogledu, nema svjetla na kraju tunela.

Politički gledano, oni koji bi mogli zamijeniti Netanyahua na čelu izraelske vlade – bilo da su iz Likudovih redova ili iz drugih stanki – su ili ekstremniji od premijera (npr. Gideon Sa'ar iz Likuda ili vođa Jevrejske domovinske stranke Naftali Bennett), imaju gotovo identične stavove (vođa Radničke stranke Avi Gabbay), ili su, kako mi kažemo na hebrejskom, napravljeni od teflona, što znači da uopšte nemaju kičmu (lider Yesh Atida Yair Lapid). Nijedan od ovih političara neće promijeniti izraelski kolonijalni projekat, a pogotovo neće „pristati“ na palestinski zahtjev za samoopredjeljenje i uspostavljanje održive palestinske države.

U ideološkom pogledu, ovaj problem je još ozbiljniji. Kako otkriva suđenje za ubistvo Elora Azarije, mnogi u Izraelu Palestince smatraju nižom vrstom, pa samim time i legitimnim metama za ubijanje. Ovakvi sentimenti – kako otkriva kazna od svega godinu i po za ubistvo i rašireni pozivi na pomilovanje Azarije – dio su izraelske dominantne ideologije i načina rezonovanja, koje je Netanyahu aktivno podržavao godinama kroz svoje govore ispunjene mržnjom prema Palestincima. Čak je i sam sudski sistem koji zatvara političare na usluzi doseljeničkog kolonijalizma kada su u pitanju Palestinci.

Da bi došlo do ideološke promjene, nije dovoljno odrubiti glavu kralju; potrebna je korjenita promjena u mišljenju javnosti. Tragično je to što čak i ako Netanyahu završi iza rešetaka, izgleda da će kolonijalni način rezonovanja nastaviti vladati još mnogo godina.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.