Oglasi

Da li je Turska ušla u arenu sukoba za Crni kontinent?

Situacija upućuje na sve veći interes za mladim kontinentom s ogromnim resursima i siromašnim narodima.
Erdogan je svake godine pravio turneju po afričkim zemljama, s izuzetkom 2008. godineAP/Tanjug

Piše: Emin Mohamed Habla

S okončanjem aktuelne diplomatske turneje turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana, a koja obuhvata četiri afričke države: Alžir, Mauritaniju, Mali i Senegal, ukupan broj afričkih zemalja koje je posjetio iznosit će 32, čime će postati predsjednik i premijer jedne države u svijetu s najviše posjeta afričkom kontinentu.

Šta to zapravo znači? Očigledno je da situacija, u skladu s preliminarnim čitanjima, upućuje na sve veći interes za mladim kontinentom s ogromnim resursima i siromašnim narodima.

Prije otprilike dva mjeseca Erdogan se vratio s diplomatske turneje po afričkim zemljama u sklopu koje je posjetio Sudan, Čad i Tunis, što je bila njegova druga posjeta Africi u 2017. godini. Zanimljivo je da su Erdoganove posjete Africi bile kontinuirane od 2004. godine. Ovaj političar je svake godine pravio turneju po afričkim zemljama, s izuzetkom 2008. godine.

Poruke i ciljevi

Poruke i ciljeve posjeta predsjednika Erdogana afričkim zemljama možemo čitati kroz poseban okvir koji obuhvata zemlje koje su posjećene u sklopu diplomatskih turneja, te jedan širi okvir koji se tiče odnosa Turske općenito prema afričkom kontinentu i njenih neumornih napora da izgradi mrežu političkih i ekonomskih saveza i relacija s njenim ključnim centrima i komponentama.

Što se tiče njegove aktuelne diplomatske turneje i uzimajući u obzir sastav njegove delegacije koju su činili zvaničnici, političari i desetine biznismena, ekonomska dimenzija posjete čini se više nego očiglednom, iako nisu ostali skriveni ni politički motivi i pokretači, jer su ekonomija i politika neraskidivo povezani.

Prema zvaničnim izjavama, Turska na Alžir gleda kao na najvećeg trgovinskog partnera u Africi. Trgovinska razmjena između dvije države dosegla je 3,5 milijardi dolara, a trenutna posjeta Alžiru je četvrta Erdoganova posjeta ovoj državi. Odnosi između Turske i Senegala su, također, u usponu u ekonomskom i političkom smislu što je kulminiralo uzajamnim posjetama predsjednika dvaju država, a trenutna posjeta Dakaru je njegova treća posjeta ovoj afričkoj državi u usponu.

Nasuprot tome, Nouakchott i Bamako po prvi put dočekuju turskog predsjednika. Prema zvaničnim izjavama, obje ove države se nadaju jačanju političkih i ekonomskih veza i povećanju trgovinske razmjene.

Suptilni instrumenti

Međutim, najznačajnija stvar u Erdoganovoj trenutnoj posjeti nisu specijalne dimenzije koje se tiču same posjete, već ju je potrebno posmatrati u širim i općenitijim kontekstima vezanim za tursko prisustvo na Crnom kontinentu u okviru politike otvorenosti i širenja političkih i ekonomskih jedara, kao pravac kojeg je turska vlast slijedila u proteklim godinama.

Turska kuca na vrata ovog kontinenta kroz ekonomiju, a ne „politiku“ i nastoji se približiti srcima Afrikanaca kroz humanitarnu i razvojnu podršku. Turska daje svoj doprinos u misijama mirovnih snaga s ciljem očuvanja mira u Africi, a izdvojila je blizu 2,5 milijardi dolara za humanitarnu pomoć ovom kontinentu.

Ova država kontinuirano jača svoju diplomatsku prisutnost kroz više od 40 ambasada i oko 30 konzulata koji su raspoređeni širom ovog kontinenta koji se smatra drugim po svojoj veličini  u svijetu.

Rezultat ovog diplomatskog prisustva jeste jačanje ekonomskih i trgovačkih veza između Turske i Afrike. Godišnji obim trgovine između dvije strane u 2004. godine bio je oko 5,6 milijardi dolara. U usporedbi s obimom trgovine u 2016., primijetiti ćemo da se trgovinska razmjena povećala za 200 posto te dosegla 16,7 milijardi dolara.

Također, turska aviokompanija Turkish Airlines, koja leti na brojne destinacije širom kontinenta, imala je značajnu ulogu u jačanju relacija između Turske i afričkih država time što je povećala broj letova prema afričkim aerodromima. Avioni Turkish Airlinesa trenutno lete na 51 destinaciju u 32 afričke države.

Motivi i pozadina

Tursko interesovanje za ovaj kontinent dolazi u okviru plana kojeg je postavila vladajuća Stranka pravde i razvoja, pod nazivom „Politika otvaranja prema afričkom kontinentu“. On artikulira tursku politiku okretanja ka globalnom jugu u svijetlu velikog političkog vakuuma kojem svjedoče velike oblasti sa povlačenjem uloge nekadašnjih kolonijalnih sila i dolaska na scenu konkurentskih regionalnih sila koje nastoje sebe staviti na kartu globalnog utjecaja.

Brojni su povodi novog turskog okretanja prema Africi. Najprije, historijsko nasljeđe, pritisak aktualnog momenta i ambicije za budućnost. Turska je danas gotovo nemoćna uvjeriti Evropljane da je pridruže Starom kontinentu.

Također, Turska stalno nailazi na prepreke kada se radi o jačanju svog utjecaja na istoku, na području Kavkaza i Centralne Azije zasnovanom na historijskim vezama, geografiji, jeziku i kulturi, zbog izrazito jakog utjecaja Rusije na tom području.

Uprkos rastućem utjecaju Turske u regiji Bliskog istoka, veličina globalnog sukoba i suprotstavljenih interesa oko ovog regiona ne ostavlja priliku ovoj državi za ekskluzivitet u regiji s brojnim akterima čiji je prostor opterećen interesima i bogatstvima.

U ovako složenim geostrateškim kontekstima na globalnom i regionalnom planu, turski kompas se u nekoliko zadnjih godina okrenuo prema Crnom kontinentu, a kapetan (Erdogan) počinje ići prema afričkim obzorjima prateći tragove svojih osmanlijskih predaka. Na tom putu sklapa trgovinske sporazume i diplomatske aranžmane s različitim državama.

Borba za utjecaj

Izgleda da je Crni kontinent u očima velikih sila još uvijek djeva koja je, uprkos stoljećima pljačke i kolonijalizma, sačuvala većinu svoga bogatstva i resursa. U isto vrijeme, riječ je o otvorenom tržištu koje je u stanju da prihvati sve što je novo, i zbog toga raste sukob oko ovog kontinenta između bivših kolonijalnih sila i novih igrača na sceni.

Iako se Turska, u svojim nastojanjima da ojača utjecaj na kontinentu, oslanja na historijsko nasljeđe, oličeno u političkim, ekonomskim i vojnim vezama koje su postojale između nje i brojnih zemalja na afričkom kontinentu tokom osmanlijskog perioda vlasti u tim državama, s druge strane, svjesna je da ide preko minskog polja i da ulazi u dvorište velikih sila koje imaju globalno prisustvo.

Medijski izvještaju daju naslutiti, kao i neki članci u zapadnim novinama, da su zapadne sile nezadovoljne turskim pokušajima da se natječe s njima u regiji koja je doskora bila isključivo njihova. Izgleda da se Francuska više ne pribojava tradicionalnih rivala u Africi, poput Španije i Italije, već više počinje strahovati od novih konkurenata, među kojima su Turska i Kina.

S obzirom na to da aktualna posjeta uključuje i neke države Sahela, Francuzi najvjerovatnije neće biti sretni zbog toga, posebno u svijetlu posljednjih pokušaja Erdogana da ojača prisustvo svoje države u regionu kroz uspostavu zajedničkih snaga za borbu protiv onoga što opisuje kao teroristička prijetnja.

Francuska je uspjela pribaviti sredstva za finansiranje ovih snaga od nekih zaljevskih država koje ne gaje posebne simpatije prema Turskoj i njenoj politici. Saudijska Arabija je objavila da će finansirati ove snage sa 100 miliona dolara, dok su Ujedinjeni Arapski Emirati kazali da će učestvovati sa 30 miliona dolara.

Izvor: Al Jazeera i agencije

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.