Da li je Škotska na izlaznim vratima iz Velike Britanije?

Demonstracije povodom podrške nezavisnosti Škotske iz 2019. (EPA)

Borili su se za nju, ginuli za nju i slavili je, ali, ako je suditi prema posljednjim anketama, sada je žele napustiti. Prošle sedmice je anketa Ipsos Mori pokazala kako bi 58 posto Škota napustilo četveronacionalno Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije da se referendum o škotskoj nezavisnosti održava ove godine.

Analiza, koja je ustanovila rekordnu podršku za škotsko napuštanje 313-godišnje unije sa Engleskom, bila je deveta anketa zaredom od juna koja pokazuje kako je većina Škota za okončanje, kako konzervativni britanski premijer Boris Johnson kaže, „najstarijega, najuspješnijeg političkog partnerstva na svijetu“.

Povećanje interesa za nezavisnost dolazi u pozadini birtanske države koja se suočava i sa nepostizanjem Brexit dogovora sa Evropskom unijom, a nakon kontraverznog napuštanja blokade 31. januara, kao i sa nastavkom borbe protiv pandemije korona virusa koja je ubila više od 43.000 osoba samo u Velikoj Britaniji.

Ohrabrujuća Sturgeon

No, šest godina nakon što su Škoti glasali 55-45 da odbace suverenitet na škotskom historijskom referendumu za nezavisnost 2014. godine, borci za škotsku državnost sada su bliže nego ikad da ispune svoj najveći politički cilj.

„Od 2014. godine znamo da postoji želja. Samo nam je trebao pravi broj, da mnogi koji su bili ‘ne’ postanu ‘da’, a ako je suditi po društvenim mrežama, takvih je jako mnogo“, za Al Jazeeru kaže Gary Kelly iz Yes2, grupe koja propagira nezavisnost Škotske.

Škotskim parlamentom u Edinburghu, uspostavljenim 1999. godine, posljednjih 13 godina dominira Škotska Nacionalna Partija (SNP) koja je za nezavisnost i za EU, a mnogi smatraju kako je skoro jedina zaslužna za činjenicu da se ovoliko ljudi bore za nezavisnost.

Danas, aktuelna čelnica partije i prva ministrica Škotske Nicola Sturgeon, koja je vodila SNP do tri pobjede na općim britanskim izborima, za mnoge Škote je postala ohrabrujući lik na TV ekranima, sa svojim svakodnevnim izvještajima o korona virusu protiv koga se njena administracija bori na političkoj sceni.

Mnogi posmatrači smatraju kako su savršene okolnosti dovele Škotsku na domak da od članice saveza postane nezavisna država. Kako je jedan škotski probritanski komentator rekao, riječ je o „tronožnoj krizi Unionizma. COVID je jedna, Johnson druga, a treća i najznačajnija noga je Brexit“.

Zaista, iako je Velika Britanija kao cjelina glasala da napusti EU 2016. godine na referendumu o članstvu Velike Britanije u Uniji, Škoti su bili za ostanak; a zajedno sa škotskom antipatijom prema Johnsonovoj desničarskoj Vladi, Sturgeon (lijevi centar) je postala osoba puna konkretnih odgovora u vrijeme nesigurnosti.

Katalonski primjer

„Britanska unija se užasno brani, kao vojska koja se povlači, koristeći priču da joj se nameću stvari“, navodi istaknuti politički komentator iz Škotske Gerry Hassan za Al Jazeeru.

On dodaje kako, dok se bori sa sve većim brojem žrtava u državi od korona virusa, Vlada Velike Britanije na jačanje podrške nezavisnosti Škotske koristi potez „svađa zbog detalja“ oko stvari kao što su moneta buduće škotske države što je trebalo posijati sjeme sumnje u umovima Škota, ali ploda još nema.

„Britanska Vlada ponovo bi mogla pobijediti na nekom budućem referendumu zbog takvih detalja, no gubi značajna uporišta i sve više ljudi prihvata ideju o škotskoj nezavisnosti“, govori sagovornik Al Jazeere.

Skoro je pa sigurno da će Sturgeon koristiti pitanje nezavisnosti kao središte svoje kampanje za reizbor na izborima za škotski parlament slijedećeg maja. No, iako će ostvariti odlučujuću pobjedu – te vratiti većinu za nezavisnost – mandat i dozvola za održavanje drugih izbora za nezavisnost je u rukama Westministera.

Ona je stalno odbijanja glasanje poput katalonskog koje je, zbog manjka odobrenja Španije, proglašeno nezakonitim od strane Madrida, ali raste pritisak i na Johnsona da prihvati zahtjeve SNP-a ako pobijedi ova stranka slijedeće godine.

Iako nije bilo otvorena kao sada, podrška za nezavisnost je tu generacijama. Škotska je odustala od suvereniteta Zakonom o uniji 1707. godine, sporazumom kojim se savez Engleske i Škotske imenuje Velikom Britanijom, ali je zadržala svoju nacionalnost – kao današnje funkcije kao što je vlastiti pravni sistem, obrazovni sistem, posebni sportski timovi, te, u posljednjoj 21 godini, odvojeni ovlašteni Parlament koji može donijeti mnoge zakone koji su bili rezervirani za Parlament Velike Britanije u Westministeru.

Takve stvari su šira ekonomija koju mnogi protivnici nezavisnosti nastavljaju napadati kao slabiji dio argumenata za škotski suverenitet, a što je bilo odlučujuće za pobjedu nad borbom za nezavisnost 2014. godine. Škotska ima značajne rezerve nafte i gasa u Sjevernom moru i to se pokazalo kao varljiv resurs proteklih godina zbog brojnih promjena cijena, a pokret za nezavisnost je morao revidirati svoju ovisnost o oba energenta.

Izgubljeni kompas

Još jedan problematični faktor za borce za nezavisnost Škotske su tamošnji penzioneri. Prošlosedmična anketa, koja je bila 58 posto za nezavisnu Škotsku, signalizirala je kako su stariji od 65 jedina grupa neosjetljiva na pozive za državotvornost.

Irene Glugston je 76-godišnja socijalna radnica u penziji. Ona je iz Paisleyja, centralno dijela Škotske i za Al Jazeeru kaže kako, jednako kao 2014., i danas vidi glas za nezavisnost kao glas za nesigurnost.

„Kad bi Škotska postala nezavisna, morali bi dobijati neku pomoć. Ne mislim kako bi mogli se sami izboriti i bolje nam je sa Velikom Britanijom“, tvrdi ona.

Ankete pokazuju kako Škoti više odobravaju kako se Vlada Sturgeon nosi sa pandemijom u odnosu na britansko djelovanje. Prva ministrica, koju je ljetos grupa eksperata imenovala petom najelokventnijom liderkom svijeta, stalno je koristila neke od najstrožih metoda kako bi suzbila širenje virusa u Škotskoj.

No, njeni je protivnici optužuju kako je odgovorna zbog relativno visokog broja preminulih – više od 4.000 u odnosu na 5,5 miliona škotskih stanovnika.

S tim rečenim i dok pandemija odnosi živote, bombastični pristup liderstvu Johnsona ostaje anatema ogromnom broju škotskih birača koji su prihvatili otvorene nastupe Sturgeon i njen stav kako Škotska može sama rješavati svoje probleme, pa čak i u vrijeme globalne krize.

„Mislim da je britanska Vlada izgubila moralni kompas i upute kako čitati Škotsku. Trebali su do sada shvatiti u kakvoj se provaliji nalaze, kopati dublje i naći nove upute. No… sve je manje prilika da će doći do takve promjene ove administracije“, kaže Hassan.

Izvor: Al Jazeera