Oglasi

Da li je realno povećati minimalac na 500 eura?

Savez samostalnih sindikata BiH sugerisao je da najniža plata u Federaciji BiH mora iznositi 1.000 konvertibilnih maraka.
Minimalne plate trebale bi rastiEPA/Ilustracija

Već neko vrijeme u Bosni i Hercegovini govori se o povećanju minimalne plate. Savez samostalnih sindikata BiH sugerisao je da najniža plata u Federaciji BiH mora iznositi 1.000 konvertibilnih maraka (511 eura). Ovakvog stava su i predstavnici pojedinih političkih stranaka koje, između ostalog, traže rasterećenje privrede i povećanje minimalne plate sa trenutnih 390 konvertibilnih maraka (200 eura) na 1.000 konvertibilnih maraka.

Ako se uzme u obzir da je prosječna mjesečna neto plata u BiH u augustu prošle godine iznosila 925 konvertibilnih maraka (473 eura), a istovremeno potrošačka korpa iznosila 2.370,81 konvertibilnih maraka (1.212 eura), vidi se da prosječna plata pokriva tek nekih 39 posto potrošačke korpe jedne četveročlane porodice. Shodno tome, tražiti povećanje minimalne plate od 1.000 konvertibilnih maraka je istovremeno i opravdano i neophodno ukoliko želite da napravite zdravu sredinu za život.

Ipak, da bi do toga došlo potrebno je donijeti niz izmjena i dopuna zakona koji će stvoriti plodno tlo za takvo nešto. Kako bi rasteretili privredu i poboljšali radničke plate, Vlada FBiH je krajem septembra utvrdila amandmane na Zakon o doprinosima. Ovim amandmanima je predviđeno smanjenje na 32,5 posto sa dosadašnjih 41,5 posto (18 posto za penziono osiguranje, 13,5 za zdravstveno i jedan posto za osiguranje od nezaposlenosti).

Ipak, do usvajanja ovih amandmana nije došlo, a kada će doći još se ne zna. Čak i ako ovi amandmani budu usvojeni, još nije sigurno da će se minimalne plate povećati ukoliko to ne bude uslovljeno izmjenama i dopunama Zakona.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: "Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu."

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Za trenutak treba zanemariti ove amandmane i zakonsku proceduru i fokusirati se isključivo na povećanje minimalne plate na 1.000 konvertibilnih maraka kao što to mnogi traže. Već je rečeno da je povećanje minimalne plate na 1.000 konvertibilnih maraka i opravdano i neophodno. Međutim, ovakav potez ima svoje dobre i loše strane kako po društvo tako i po ekonomiju, pa su u ovom tekstu analizirane prednosti i nedostaci ove tematike kao i sam prijedlog.

Nedavno istraživanje u Americi je pokazalo da povećanje minimalne plate ima dva glavna efekta na radnike s niskim platama. Prvi efekat: zarada bi se povećala za mnoge, što bi neke porodice izvuklo iz siromaštva. Drugi efekat: radnici s niskim platama ostali bi bez posla, prihod njihovih porodica bi opao i to bi ih moglo potisnuti ispod praga siromaštva.

Koje su  prednosti i nedostaci uvođenja minimalne plate?

Prednosti uvođenja minimalne plate

Ideja o povećanju minimalne plate je plemenita i pohvalna, ali se većina argumenata za ovu ideju oslanja na puke emocije i zanemaruje značajne ekonomske posljedice koje će negativno uticati na te iste ljude kojima se pokušava pomoći.

Povećanje minimalne plate će direktno i pozitivno uticati na kupovnu moć, a samim tim i standard života onih radnika koji bi ovim zakonskim izmjenama bili obuhvaćeni. Trenutne  prosječne plate u Bosni i Hercegovini nisu dovoljne da pokriju troškove života radnika. Povećanjem minimalne plate radnici bi bili u boljoj situaciji da pokriju te troškove što rezultira boljim moralom radnika i čini ih produktivnijim ukoliko imaju pristojan životni standard. Uzimajući u obzir da većina zaposlenih u Bosni i Hercegovini ima minimalna primanja onda se može reći da bi ovaj direktni i pozitivni učinak minimalne plate imao značajan uticaj na veliki broj stanovništva.

Drugi pozitivni učinak minimalne plate bi se osjetio indirektno kroz povećanu potrošnju ove populacije koja bi imala na raspolaganju veći dohodak. Kroz povećanu potrošnju s jedne strane povećala bi se potražnja a samim tim i proizvodnja te zarada privrednih subjekata. Istovremeno bi država prikupila više poreza kroz PDV. Sve ovo vodi ka općem ekonomskom rastu. Dalje, povećanjem proizvodnje otvarala bi se nova radna mjesta što bi dovelo do nove potrošnje, povećanja proizvodnje i prikupljenih poreza i sve tako ukrug.

U konačnici, zakonom o minimalnim platama doprinijelo bi se poslovanju pojedinih preduzeća. Ukoliko bi radnici imali bolja primanja manje bi napuštali preduzeća u potrazi za boljim uslovima i većim platama. Na ovaj način bi se smanjio trošak promjene i prekvalifikacije radne snage. Samim tim bi se doprinijelo i sprečavanju odliva mladih ljudi što je gorući problem Bosne i Hercegovine i regiona.

Nedostaci uvođenja minimalne plate

Glavni oponenti uvođenja minimalne plate su privredni subjekti i to s razlogom. Troškovi uvođenja minimalne plate uglavnom padaju na leđa poslodavaca. Jedan od glavnih troškova svakog biznisa u poslovnom budžetu su svakako troškovi radne snage. Ovo se posebno odnosi na male biznise i kompanije koje ovise o fizičkim radnicima. Ovakva praksa može dovesti i do stečaja određenih firmi koje nisu u stanju prilagoditi se novim propisima i povećanim troškovima.

Uvođenjem minimalne plate ove kompanije moraju da izdvajaju veća sredstva za radnike i time su forsirani da smanje broj radnika kako bi zadržali iste troškove. Ovo vodi ka povećanju stope nezaposlenih. Stopa zaposlenosti ima direktno inverzan odnos sa minimalnom platom (kad se minimalna plata poveća, stopa zaposlenih se smanjuje i obratno) i nerazmjerno utječe na mlade i nekvalifikovane radnike. To je zato što ovi radnici imaju vrlo malo iskustva, a u ovakvim situacijama kompanije preferiraju iskusne radnike pri zapošljavanju.

Također, ova praksa može dovesti i do povećanja outsourcinga, tj. premještanja proizvodnih pogona u zemlje u kojima su troškovi rada niži. Ovo je već praksa u nekim industrijskim granama i uvođenje minimalne plate bi samo još jače podstaklo ove firme da se okrenu outsourcingu te ugrozili ionako slabu zaposlenost u BiH.

Istovremeno, uvođenje minimalne plate moglo bi podići troškove života u nekim dijelovima zemlje. S jedne strane, privredni subjekti se mogu opredijeliti za povećanje cijena svojih proizvoda i usluga kako bi nadoknadili veće troškove proizvodnje (plate radnicima). S druge strane, veća minimalna plata povećava kupovnu moć radnicima te su oni u stanju da plaćaju više za robu i usluge. Kao rezultat toga, cijene bi mogle da porastu zbog povećane potražnje. Sve ovo vodi ka povećanju indeksa cijena stvarajući inflaciju.

Ne smijemo zaboraviti ni to da je radna snaga jedna vrsta robe koja je podložna tržišnim silama ponude i potražnje. Ako država poveća minimalnu plaću, kvalificiraniji i obrazovaniji radnici će također tražiti povećanje plata jer će ovom odlukom nekvalificirane i ne tako obrazovane osobe dobiti veću platu nego što to tržište nalaže. Ovo može dovesti do volatilnosti na tržištu rada i isto tako može ponukati kvalificirane i obrazovane radnike da napuste radna mjesta u potrazi za boljim uslovima.

Kompleksnost ekonomije i tržišta rada u BiH

Prethodno su ukratko navedene prednosti i nedostatci uvođenja minimalne plate. Ovakva inicijativa bi se suočila sa ovim problemima čak i u mnogo uređenijim državama od BiH. Čak i vrlo mala povećanja minimalne plate ili minimalne satnice može da ima višestruke posljedice za ekonomiju. Povećanje minimalne plate na 1.000 konvertibilnih maraka u BiH sa postojećim Zakonom o doprinosima i općenito ekonomskim sistemom predstavlja veliki iskorak i možemo slobodno kazati da je jedna vrsta nemoguće misije.

Vrlo je upitno da li bi ovo bilo izvodljivo i onda kada bi se usvojili gore spomenuti amandmani kojima se predviđa smanjenje doprinosa sa dosadašnjih 41,5 posto na 32,5 posto.

Zašto je to tako? Odgovor je relativno direktan i jednostavan. BiH ekonomija, a posebno državni aparat koji je najveći poslodavac u državi i na koji se najviše budžetskih sredstava potroši, ovisi o prikupljenim sredstvima i doprinosima koji zaista jesu veliki.

Međutim, iako se Zakonom o doprinosima izdvajaju velike sume novca na ime penzijsko-invalidskog osiguranja (PIO) i zavoda zdravstvenog osiguranja (ZZO), ove dvije institucije se nalaze u katastrofalnom stanju. I pored toga što se izdvajaju ogromna sredstva na ime zdravstvenog osiguranja, usluge uglavnom ili nemamo ili ih plaćamo, a vrlo često smo i prepušteni sami sebi.

Istovremeno, PIO se nalazi u izuzetno teškoj situaciji i već se država zaduživala kako bi isplatila svoje obaveze prema penzionerima. Uzme li se u obzir da je po statističkim podacima sve manje mladih i zaposlenih s jedne strane, a da je sve više i više penzionera onda se postavlja pitanje do kada će ovaj sistem opstati? Iskreno, ovakvim pristupom problemima BiH društva a posebno problemu sistema PIO, naš penzioni sistem je na izdisaju i  jednostavno neizdrživ.

Drugim riječima, smanjenje doprinosa na platu u sistemu kakav funkcioniše u BiH dodatno se mogu ugroziti ionako slabi sistemi PIO i ZZO. Nije dovoljno to što bi se povećanjem minimalne plate povećala potrošnja građana, a samim tim i prikupljena sredstva kroz PDV jer za to moraju postojati određene zakonske pretpostavke. Dakle, trenutna kao i dodatna sredstva koja su potrebna i koja će biti potrebna za nesmetano funkcionisanje sistema PIO i ZZO će se morati nadomjestiti na neki način. Da li će se dodatna sredstva obezbijediti iz dodatno prikupljenog PDV-a ili ne je pitanje na koje treba tek odgovoriti. Da stvar bude gora, čak i ako bi donijeli zakon kojim bi ovo pokušali regulisati, postoji velika vjerovatnoća da ta sredstva neće biti iskorištena kako treba. Za to je najbolji primjer u Zakonu o akcizama koje su trebale da budu usmjerene na izgradnju autoputeva, a do čega nije došlo.

Prema tome, da bi došlo do značajne promjene na ekonomskoj sceni u BiH i da bi se stvorili preduslovi za povećanje minimalne plate treba mnogo toga da se uradi. Nije dovoljno samo donijeti zakon o povećanju minimalne plate već treba napraviti jednu široku reformu mnogih institucija koje će direktno ili indirektno biti na udaru ovih promjena. Ovdje se prvenstveno  misli na institucije penziono-invalidskog osiguranja i zavoda zdravstvenog osiguranje. Ove dvije institucije se moraju dobro restruktuirati i prilagoditi ekonomskim prilikama i trendovima koji vladaju u BiH i svijetu.

Na kraju, iako je povećanje minimalne plate neophodno, potrebno je imati na umu da je ovo jedan kompleksan proces koji zahtjeva uključivanje svih ekonomskih i političkih aktera u BiH te značajne rezove i reforme na koje često kao društvo, ali i kao pojedinci, nismo spremni.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.