Oglasi

Da li je Evropa u panici zbog 'daleke' Kine?

Al Jazeera je istražila koji su interesi Kine u regiji zapadnog Balkana i šta o tome misli Evropa.
Makroekonomski stručnjak Čaušević smatra da sam kapital, koji dolazi iz Kine, ne može a priori biti prljav, a ovaj drugi, sa primjerice Zapada, čistEPA

U javnosti se u posljednje vrijeme, pored već poznate utrke SAD-a, Rusije i Evrope za utjecaj u regiji zapadnog Balkana, spominje i interes 'daleke' Kine, kojeg jedni vide kao priliku, a drugi kao opasnost.

Sigurno je, kažu Al Jazeerini sagovornici, da interes Kine postoji, a da je on prvenstveno ekonomski.

Ekspert za Kinu i profesor međunarodnih odnosa na Univerzitetu u Bonnu Xuewu Gu kaže da su kineski interesi u regiji zapadnog Balkana nova stvar i da se oni moraju staviti u kontekst Inicijative “Novi put svile“.

To područje, kaže on, za kineske stratege važi kao ključno u koridoru između Luke Pirej i Budimpešte, koji bi trebao olakšati pristup Kine centralnoj i zapadnoj Evropi i to kroz stvaranje nove veze preko zemlje i mora.

Navodi da su brzi vozovi, između ostalog, početak stvaranja te veze.

Kineska strategija stranih direktnih investicija

Makroekonomski stručnjak Fikret Čaušević kaže da zemlja mora biti izvozno orijetnirana ako želi da poveča svoje devizne rezerve u toj mjeri kao Kina.

“SAD je uveo neke sankcije, upravo zato što se prepao tog spektakularnog rasta Kine. Primjerice, nijedna zemlja jugoistočne Evrope nije imala strategiju stranih direktnih investicija kao Kina. Kinezi su dali prioritet i poreski oslobađali investitore. Osnovna strategija Kine je bila finansijska liberalizacija, ali postepena. Oni su se otvorali za dugoročne tokove kapitala, ali ne za sve. Tu prije svega mislim na proizvodno orijentisane investicije. Kinezi imaju pad stopa rasta, ali oni i dalje imaju stope rasta. Kod njih nema recesije. Kina je jako brzo rasla, nije bila najbrže rastuća ekonomija u svijetu, to se često pogrešno interpretira, ali jeste bila među najbrže rastućim“.

 

“Kineski utjecaj na tom području Peking pokušava da ojača velikim investicijama i infrastrukturnim projektima. Novi infrastrukturni projekti neće samo povećati ovisnost regije od Kine ako se tim projektima budu stvarale nove industrijske zone i radna mjesta, što se ne može isključiti. Sigurno je da će se Kina kroz svoj privredni angažman razviti u faktor sile, koji će u mirnim vremenima izgledati bezopasno, ali će u kriznim periodima moći igrati važnu ulogu“, smatra Gu.

Kina izvozi kapital

Izgleda, kaže, da Evropska unija još ne zna kako da se postavi prema Kini.

“Uniji izgleda teško pada da procijeni u kojoj mjeri će se kineski utjecaj na regiju odraziti pozitivno ili negativno.  Političari koji Kinu vide kao opasnost pripadaju onoj grupi ljudi koja nije razumjela logiku globalizacije i njenog utjecaja na globalno pomjeranje moći. U vrijeme, kada se na Sjedinjene Države sve manje može osloniti, a Unija traži druge opcije u svijetu, Kina se čini kao interesantan partner“.

Kina, kaže Gu, ne izvozi revolucije, droge ili teror, nego kapital koji je toj regiji potreban da bi se poboljšao životni standard ljudi.

Interes Kine, kaže sigurnosni analitičari Denis Avdagić, koji je vidljiv i javan prema zemljama srednje i istočne Evrope, a posebno jugoistoka,zbog geografskog položaja, je prije svega ekonomski.

“Kina je pokrenula inicijative "Jedan pojas, jedan put" i "16+1" za koje su važne i zemlje bivše Jugoslavije. Taj ekonomski interes je vrlo vjerojatno najjači bio u jednom trenutku po pitanju Hrvatske ali upravo je u Hrvatskoj naišao i na određeni javno manje vidljiv otpor. Hrvatska je umjesto produbljenja i jačanja suradnje s Kinom kao "utješnu nagradu" ipak izabrala ubrzani put prema članstvu u EU kao onu "glavnu"“, kaže Avdagić.

Dodaje da su milijarde investicijskih sredstava nuđeni praktično kao alternativa Uniji.

U međuvremenu, objašnjava on, je evoluirao i kineski pristup Evropi, pa oni dolaze manje kao alternativa, a više kao ekskluzivni ulagači koji se manje žele natjecati za poslove i prilike, a daleko više ih direktno dogovarati između država.

“Trenutačno najsnažniju suradnju od zemalja bivše Jugoslavije ima Srbija, a zanimljivo se je sjetiti kako je u jednom povijesnom trenutku prošlog stoljeća socijalistička Albanija imala najintenzivnije odnose od svih europskih zemalja s Kinom“.

Kina i Rusija                                                                      

Kina, ističe, ima izuzetno usklađeno djelovanje visoke vanjske politike sa Rusijom.

“Njihovo djelovanje u Vijeću sigurnosti UN-a je često podjednako, a to znači da je direktno oponirano onom prije svega ostalih stalnih članica Vijeća, Francuske, Ujedinjenog Kraljevstva i SAD-a. Stoga je i jasno kako se međunarodno-politički gledano radi o različitim blokovima. No stvari nisu uopće jednostavne. Svi nabrojani akteri itekako ekonomski sarađuju, a politički su odnosi stabilniji u odnosu s Kinom nego u odnosu sa Rusijom“.

Kaže da je za zemlje koje teže članstvu u EU važno da se poslovi dodjeljuju na konkursu i da se jača transparentnost države, a tu ima određenog sukoba s ekonomskim interesima Kine.

Diplomatija Zapada i dalje radi

Sigurnosni analitičar Denis Avdagić kaže da SAD s Trumpovom administracijom ima svoj set odnosa s Kinom, a da su i tu na prvom mjestu opet oni ekonomski.

“SAD zajedno s EU je odavno glavni stabilizacijski faktor jugoistoka Europe. I bez obzira na odokativni pogled po kojem bi se učinilo kako je taj faktor nestao to se tako nikako ne može prikazati. Upravo recentni događaji u Makedoniji pokazuju kako diplomacija Zapada i dalje radi“, navodi on.

U globalnom svijetu, kaže, više nema onih koji su daleko, posebno ako govorimo o moćnim zemljama poput Kine.

“SAD je po mom mišljenju i dalje jedina stvarna globalna sila ali kao takva se susreće sa mnoštvom izazova i drugih sila koje imaju svoje vizije“.

“Kao što sam već rekao njih malo zanimaju natjecanja za investicije, a puno više direktni dogovori i pogodbe. Ne bih rekao da se radi o panici ali da se posebno iz EU s većom pažnjom promatraju aktivnosti Kine po Europi, to svakako je slučaj“, navodi Avdagić.

Kina ima interese, kaže Avdagić, ali isto tako i EU nastoji graditi infrastrukturu ponajprije u svojim članicama i to putem konkursa kojima se po uvjetima poslovanja najlakše prilagođavaju opet najprije evropske kompanije.

Kina, smatra on, dugoročno neće imati ozbiljniji utjecaj u ovoj regiji jer je ona u kompletu orijentirana prema EU i dok Unija postoji ona će sigurno biti prioritet evropskih zemalja.

“Važno je zato da vrata članstva ne budu zatvorena ili još gore zaključana jer onda nema niti europske perspektive, a tada postoji realnost i stvaranja svojevrsnih kolonija velikih sila na "mekom trbuhu" Europe. Kina će imati ekonomski utjecaj i ovdje i u Europi jer je i kao proizvođač, izvoznik ali i uvoznik postala glavna sila svijeta. Ne postoji izbor da li surađivati ili ne s Kinom. Ta suradnja je nužna. Samo je važno da ona bude i dugoročno isplativa za sve, a ne samo jednu stranu“.

Kaže da direktne sigurnosne prijetnje od Kine nema, ali da se s tom silom moraju intenzivirati odnosi od strane EU-a, posebno u svijetlu pada u odnosima s Rusijom.

Sramotno je, tvrdi, da naš kontinent i dalje nije zaokružen, pa stoga nije čudno da drugi imaju interese kada oni koji tu trebaju biti prvi okolišaju.

“Kina nije pokazivala političku destruktivnost prema zemljama regije ali koristi demokratske i političke deficite za stvaranje ekonomskih prilika. Ukoliko postoje zajednički interesi Kine i EU te preostalih zemalja Europe bilo bi najbolje stvarati kompromise u ulaganjima i međudjelovanjima“.

No, razlike, tvrdi, postoje već u EU, a tek se potenciraju kada govorimo o ekonomskom razvoju zemalja koje nisu članice Unije.

“Ukoliko su zemlje srednje i istočne Europe (CEE regije) prvenstveno izvor radne snage i tržišta za EU uz ulaganja koja pružaju i dalje spor razvoj i dostizanje EU standarda, ne treba čuditi da dolaze drugi, sa svojim interesima. Zajednice se grade na zajedničkim interesima i tu Europa mora pokazati više ne samo prema van nego i prema unutra. Onda ćemo biti i puno jasniji s Kinom i to u obostranu korist“.

Kina ne nameće vlastite modele saradnje

Politički analitičar iz Makedonije Anastas Vangeli,kao i Gu i Avdagić, kaže da se interesi  Kine u regiji zapadnog Balkana se mogu izvući iz njene globalne ekonomske vizije izražene u Inicijativi “Jedan pojas-jedan put“.

Inicijativa, nastavlja Vangeli, za cilj ima da olakša regionalnu saradnju u infrastrukturi i logistici, da olakša prikupljanje resursa za ponovno pokretanje zastarjelih proizvodnih kapaciteta ili izgradnju novih, te da stvara nove koridore, nova tržišta za kinesku naprednu robu i nove izvore za uvoz onog što nedostaje Kini.

Politički, kaže, Kina preferira političku stabilnost i odgovorno i profesionalno upravljanje, jer Peking promovira saradnju sa državom.

“Uspjeh Kine ovisi o tome kako će različite vlade odgovoriti na to. Kina zbog toga želi stvoriti uvjete za unapređenje svoje ekonomske agende. Naravno, činjenica da ona stječe poštovanje i da se sve više smatra važnim igračem u gotovo svim krajevima svijeta dovodi do toga da se smatra da doprinosi legitimnosti Komunističke partije Kine“.

Kina, ističe Vangeli, za razliku od drugih globalnih igrača, ne djeluje nužno kroz nametanje vlastitih modela saradnje, niti kroz bilo koji model uvjetno vezan za normativne nacrte, i nije zainteresirana za nadmetanje sa drugim, već umjesto toga radije pronalazi slobodan prostor koji može zauzeti.

“Na Balkanu, Kinin željeni utjecaj je vezan za buduću ekonomsku putanju regije. Međutim, utjecaj i efekt saradnje Balkana sa Kinom je otvoren – zaista ovisi o različitim vladama u regiji i njihovim djelima.  Oni koji imaju jasnu viziju šta očekuju od Kine i koji znaju kako da pristupe i dogovore na kineske inicijative mogu ostvariti ekonomske koristi i iskoristiti novi mehanizam saradnje predvođen Kinom kako bi se ostvarila bolja međunarodna izloženost, odnosno kako bi se bolje privukla međunarodna pažnja“.

Navodi da će oni koji zaostaju propustiti prilike, ili će postići nepovoljne sporazume (primjera radi, dobiti veliki dug bez malo koristi od njega).

Politički analitičar iz Njemačke Martin Brusis kaže kako Kina preko saradnje s zemljama zapadnog Balkana želi poboljšati svoj pristup tržištu EU-a.

Navodi da se saradnjom, također, želi povećati izvoz agrarnih produkata iz zemalja regije u Kinu.

Kao i ostali sagovornici Al Jazeere, Brusis ističe kako Kina može povećati svoj politički utjecaj na zapadnom Balkanu, tako što će finansirati infrastrukturne projekte kao što su autoput Boljare u Crnoj Gori,  pruga Beograd-Budimpešta, most na Dunavu u Beogradu ili Željezara Smederevo.

Alternativa zemljama zapadnog Balkana

“Kineski krediti nude zemljama zapadnog Balkan alternativu, u smislu da se njima mogu izbječi integracioni mehanizmi koje zahtjeva EU“.

Brusis ističe kako po njegovim saznanjima EU još uvijek nije pokušala da svoj razvojni rad na zapadnom Balkanu koordinira sa Kininom inicijativom “Put svile“.

Makroekonomski  stručnjak Fikret Čaušević objašnjava da ljudi često prave grešku pa kažu da je Kina razvijena zemlja.

Ona je, kaže, druga najveća ekonomija na svijetu, iza Sjedinjenih Država, a to je postala u zadnjih pet godina.

“To je kada se gleda ukupna vrijednost bruto domaćeg proizvoda. Kinezi su po bruto domaćem proizvodu u ukupnoj količini roba i usluga postali druga najveća svjetska ekonomija, mjereno u apsolutnim-tekućim dolarima, počevši od 2012. pa na ovamo. Taj impresivni rast Kine je vrlo ilustrativan kada koristimo podatke deviznih rezervi te zemlje. One su 2000. iznosile gotovo 186 milijardi dolara po podacima MMF-a. Krajem juna 2014. devizne rezerve te zemlje su iznosile na četiri hiljade milijardi dolara. To je spektakularan rast, to se nikada nije desilo u historiji ljudskog roda“, kaže Čaušević.

Širenje moći

Navodi, ipak, da Kina još uvijek nije kao SAD, te da je još uvijek zemlja u razvoju.  Tvrdi da ona nije ni približno na tehnološkom nivou kao primjerice Japan i SAD.

"Naravno da su interesi Kine, zemlje koja ima velike iznose novca, da penetrira tržišta širom svijeta i širi svoju moć".

On smatra da sam kapital, koji dolazi iz Kine, Rusije ili Japana, ne može a priori biti prljav, a ovaj drugi, sa primjerice Zapada, čist.

Kinezi su, zaključio je Čaušević, zainteresirani za našu regiju, kao što su bili zainteresirani i među prvim počeli ulagati u zemlje Afrike.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.