CubeSat – minijaturni sateliti koje mogu imati i zemlje regije

Prosečan CubeSat satelit mjeri samo deset kubnih centimetara (NASA)

Da li znate ko je Wehner Von Braun? Čuveni nemački naučnik, jedan od pionira raketne tehnologije početkom dvadesetog veka.

Za vreme Drugog svetskog rata, Von Braun je kao nemački oficir dizajnirao rakete V2 kojima je bombardovan London. Nakon završetka rata, odveden je u SAD, gde je rukovodio izgradnjom prve američke rakete Jupiter, kojom je i lansiran prvi satelit SAD – Explorer I.

Von Braun je bio i jedna od ključnih figura u osnivanju svemirske agencije NASA, a jedno od njegovih brojnih predviđanja je bilo i da će do 2000. godine ljudi turistički putovati u orbitu Zemlje i na Mesec, te da će letovi u svemir biti svakodnevnica.

Iako još uvek nemamo hotele na Mesecu, i nismo svi astronauti, Von Braun ipak nije mogao ni da sanja “gužvu” u orbiti Zemlje.

Trenutno je u Zemljinoj orbiti aktivno nešto više od pet hiljada satelita. Trideset posto ovih svemirskih letelica je u vlasništvu vojske i raznih agencija, a uloga im je komunikacija vojnih jedinica, nadzor iz svemira kao i prenos komunikacija. Ostali sateliti imaju ulogu nadgledanja vremenskih prilika, prenosa televizijskog signala i izrade mapa.

Satelit koji staje u kofer

Od početka svemirske ere čovečanstva i prvog veštačkog satelita Sputnjika, lansirano je preko osam hiljada raznih satelita, od kojih dve hiljade više nije u funkciji, te predstavlja opasnost kao za nove satelite, tako i za letove ljudskih posada u svemir (Space junk). Procene su da u narednih deset godina još 40 posto aktivnih satelita više neće imati funkciju, te će ostati u Zemljinoj orbiti. Neki od njih završe u Zemljinoj atmosferi, a dešavalo se čak i da delovi, pa čak i celi sateliti završe na Zemlji, uglavnom u njivama i šumama širom sveta.

I to ne jedan, već više njih. Pitate se kako je to moguće? Poslednje dve decenije, usled stalnog napretka elektronike i čipova, kao i drugih elektronskih uređaja, delovi potrebni za rad satelita, kao i njihova cena, neprekidno se smanjuju.

Cube Sat je zajedničko ime za nekoliko tehnologija koje omogućavaju izradu satelita izuzetno male veličine. Prosečan CubeSat satelit meri samo deset kubnih centimetara – da, deset centimetara. Takođe, imaju težinu od jednog do dva kilograma. Specifikacije za ove male satelite sastavili su Univerzitet u Kaliforniji i Univerzitet Stanford. Zapravo, skoro polovina do sada lansiranih CubeSat satelita su eksperimenti raznih univerziteta, čak i studentskih timova i istraživača širom sveta.

Dijelovi dostupni svuda

CubeSat sateliti imaju razne namene: posmatranje pojava na Zemlji, merenje raznih kosmičkih zračenja, komunikacije sa raznim uređajima na Zemlji, kao i male eksperimente iz oblasti fizike. Zahvaljujući niskoj ceni (za satelit) od oko 50 hiljada dolara, ovakve satelite mogu “priuštiti” kompanije, univerziteti, čak i TV stanice. Veliki broj Afričkih i zemalja Azije je u protekloj deceniji lansiralo jedan ili više CubeSat satelita (što je više stvar nacionalnog ponosa nego nauke).

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Programer i IT stručnjak Davor Mitić kaže da bi i zemlje u regionu uskoro mogle da dobiju svoje svemirske letelice:

“Dizajn ovih Kocka satelita (Cube – eng. kocka, prim. aut.) je otvoren i besplatan, open source. Svako ko ima određena znanja iz elektronike i programiranja može sa interneta da preuzme sve potrebne nacrte i uputstva, i sastavi svoj CubeSat. Za univerzitete, čak i u našem regionu, to ne bi trebalo da bude nikakav problem. I delovi su dostupni svuda, čak se mogu i naručiti preko interneta direktno od proizvođača. Za relativno malo novca, i zemlje bivše Jugoslavije mogu imati svoje satelite i učestvovati u istraživanju Zemlje i svemira“, objašnjava Mitić.

CubeSat sateliti se obično lansiraju uz velike, ”standardne” satelite, kao sekundarni teret. Velike kompanije za letove u svemir, poput United Launch Alliance i Space X, kao i agencije – Evropska ESA i Japanska JAXA godišnje u svemir pošalju na desetke ovih mini satelita.

Licence su najveći trošak

Koliko je ova tehnologija rasprostranjena, govori i podatak da mala kompanija iz Južnoafričke Republike već godinama razvija i prodaje polugotove CubeSat satelite. XinaBox je ime male start-ap kompanije koja je razvila XK90 i XK91 kit sisteme za “uradi sam” izradu satelita. Kompanija ima i preko sedamdeset raznih delova i čipova za razvoj CubeSat. Sa ovakvim proizvodima čak i studenti mogu za par meseci kompletno sastaviti svoj satelit.

I kad smo već u Africi – 2018. godine je ruskom raketom Sojuz u svemir lansiran najnapredniji afrički satelit ZACube 2. Uloga ovog satelita je da prati transport robe brodovima, kao i da im šalje upozorenja o uslovima plovidbe.

Damir Nakić, inženjer elektronike i robotike, kaže da su nam ovakve tehnologije uveliko dostupne i na Balkanu:

“Kućište i razne noseće delove možemo napraviti jeftinom i brzom 3D štampom – u regionu ima na stotine 3D štampača. Tu su i standardni ‘računari u jednoj kutiji’ poput Arduino i Raspberry, koji koštaju stotinjak eura. Zapravo, najveći trošak su razne međunarodne dozvole i licence, što ne bi trebalo da bude problem ako se u ovakve projekte uključi država svojom finansijskom i podrškom institucija”, kaže Nakić.

Ideje među zvijezdama

Početkom devedesetih, internet je bio nova pojava u regionu. Tadašnji zaljubljenici u računare su se “hvalili” svakom posetom online svetu, kao i svakim dobijenim e-mailom. Internet je kasnije spajao ljude sa svetom tokom sankcija i ratova, i često bio jedino sredstvo komunikacije sa inostranstvom.

Nekoliko decenija kasnije, gotovo svako je na internetu. U regionu ima sve više programera, IT stručnjaka, kao i malih – i onih većih – IT kompanija. Države regiona bi svakako trebale da daju podršku ovoj oblasti, jer ne samo da je u pitanju jedna od vodećih industrija u svetu, već i industrija u kojoj se vrti najveći kapital – od prvih 300 kompanija u svetu, više od polovine je iz sveta IT-a i tehnologije. Na ovaj način ne samo da će mladi stručnjaci ostati u svojim zemljama, već će to imati i veliki pozitivni uticaj na ekonomiju regiona.

A za nekoliko godina, možda i mi dobijemo svoje CubeSat satelite.

Izvor: Al Jazeera