Oglasi

Crnomorski plin jača tursku geopolitiku

Primičući se cilju da postigne energetsku nezavisnost, Ankara će nastaviti balansirati između Rusije i Zapada u potrazi za statusom i utjecajem.
Recep Tayyip Erdogan posmatra brod za bušenje 'Fatih' dok govori o otkriću plina u Crnom moruAP

Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan je 21. augusta najavio da je značajno polje prirodnog plina otkriveno u blizini turske crnomorske obale. Otkriće 320 milijardi kubnih metara (bcm) rezerve pozdravljeno je kao prekretnica. "Ovo je tek početak", primijetio je predsjedniov savjetnik i glasnogovornik Ibrahim Kalin. "Nadamo se da će voditi do novih polja u istom predjelu." Takva entuzijastična reakcija je razumljiva. Turska danas koristi velike količine prirodnog plina. Zbog brzog ekonomskog rasta u proteklim desetljećima, potražnja je porasla sa svega 0,5 bcm u 1987. na 53,5 bcm u 2017. godini, od čega se većina uvozi.

Historijski najveći turski dobavljač plina je Rusija, iz koje dolazi polovina zapremine koja ulazi u državu, nakon čega slijede Iran, Azerbejdžan, Alžir, Katar... U prvoj polovini ove godine, međutim, uvoz plina iz Rusije i Irana opao je za više od 40 posto, a Azerbejdžan je postao najveći izvoznik na tursko tržište, obezbijedivši gotovo četvrtinu svih uvoza plina. U istom periodu je uvoz tečnog prirodnog plina (LNG) porastao za gotovo 45 posto, a Alžir i Katar su obezbijedili gotovo polovinu tog uvoza.

Vlastita proizvodnja obećava da će reducirati ovisnost o vanjskim dobavljačima i moguće otvoriti put za izvoz na unosna tržišta iz Evropske unije. Osim što će reducirati hronični turski trgovinski deficit, zbog velikog računa za naftu i plin, crnomorski plin bi mogao povećati i političku prednost Turske, također. Važan je i tajming ovog otkrića u zoni Tuna-1, oko 100 nautičkih milja sjeverno od turske obale u zapadnom Crnom moru. Erdoganova objava došla je u vrijeme kada je Turska u raspravi u vezi pomorskih granica i pristupa nalazištima ugljikovodika u Istočnom Mediteranu.

Crno more nije srebrni metak

Sporazum potpisan s Vladom nacionalnog jedinstva (GNA) u Libiji za razgraničavanje ekskluzivnih ekonomskih zona (EEZ) doveo je do negativne reakcije Grčke, Kipra, Egipta, Izraela i, u novije vrijeme, Francuske. Tenzije rastu nakon što su se grčki i turski brodovi sudarili početkom augusta. Ove sedmice zračne snage Grčke i Ujedinjenih Arapskih Emirata održavaju prve ikad zajedničke vježbe južno od otoka Krit. Prije tog su se desile turske ratne igre. Iako bi i Ankara i Atina radije izbjegle opasnu eskalaciju i vratile se za pregovarački stol, nijedna ne želi napraviti prvi korak.

Ali, ako Erdogan odabere da smanji pritisak zamrzavanjem istraživačkih aktivnosti u spornim vodama oko Kipra ili u blizini grčkog otoka Kastelloriza, novo otkriće će pružiti načine da se odvrati domaća pažnja. Za razliku od Istočnog Mediterana, teritorijalne vode i EEZ-ovi u Crnom moru nisu sporni (osim Krima, naravno, nakon ruskog pripajanja 2014. godine). Trenutno su šanse za takvu promjenu slabe. Međustranačka podrška za turski oštri stav u vezi Grčke i njenih saveznika je snažna. Asertivnija diplomatija se izgleda isplati, bilo da je u Siriji, Libiji ili u Istočnom Mediteranu. Posljednje, ali ništa manje važno, turski kreatori politika ne vide poveznicu između ova dva pitanja. Ali, zadržavanje svih opcija na stolu, uključujući deeskalaciju i diverziju, bio bi razuman izbor za Ankaru.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: "Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu."

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Otkriće plina je, također, u Turskoj pozitivna vijest u vrijeme kada je njena ekonomija u problemima. Nakon oporavka 2019. godine, primila je veliki udarac zbog pandemije korona virusa. Međunarodni monetarni fond (MMF) i Svjetska banka očekuju da bruto domaći proizvod (BDP) opadne između 3,8 i 5,0 posto ove godine, po prvi put nakon 2009. godine. Turska lira je izgubila petinu vrijednosti u odnosu na američki dolar od januara. Doći će do skromnog oporavka iduće godine, ali zlatni dani, kada je vladajuća Partija pravde i razvoja (AKP) dobijala podršku na osnovu rasta i poboljšanja životnog standarda i pružnja socijalne brige, prošli su.

Crno more nije srebrni metak koji će spasiti Tursku. Iako vlasti obećavaju da će proizvodnja početi već od 2023. godine, na stogodišnjicu Republike, iskorištavanje nalazišta u podmorju je tehnički izazovno i košta mnogo. Budući da su cijene ugljikovodika niske, moglo bi biti teško vratiti investicije. Potražnja na turskom domaćem tržištu je u opadanju u protekle dvije godine, a domaće zalihe će se suočiti s konkurencijom od uvoznika, uključujući jeftini tečni prirodni plin (LNG). Isto važi i za navodni plin iz Istočnog Mediterana, u slučaju da se postigne sporazum. Mogao bi biti preskup za prodaju. Drugim riječima, nema energetske premije iza ćoška.

Balansiranje između Rusije i Zapada

Ipak, pronalazak u Crnom moru čini razliku. U narednih pet godina Turska će ponovo pregovarati o svojim dugoročnim ugovorima s glavnim dobavljačima. Ova lista uključuje sporazume potpisane s Gazpromom za takozvanu zapadnu rutu, koju trenutno opslužuje cjevovod TurkStream, kao i za cjevovod Blue Stream. Turska državna kompanija BOTAS imat će dodatnu prednost u izvlačenju boljih uslova u pitanjima kao što su formula postavljanja cijene ili klauzula "uzmi ili plati", koja ih obevezuje da apsorbiraju 80 posto dogovorene zapremine. Gazpromov udio na tržištu ubrzano se smanjuje u protekle dvije godine.

Pa ipak, Ankara će pregovarati u svoju korist s državnom naftnom kompanijom iz Azerbejdžana (SOCAR), s kojom joj ugovor ističe 2021. godine. Qatargas, s druge strane, vjerovatno će imati bolji tretman u predstojećim pregovorima, što može zahvaliti bliskom diplomatskom i vojnom savezu između Ankare i Dohe. Sveukupno, Turska će dobiti fleksibilnost i povećati svoj utjecaj u vezi eksternih energetskih odnosa. Domaća proizvodnja gasa može promijeniti strateške odnose s Rusijom. Diverzifikacija energetskih zaliha dalje od Gazproma jača Tursku i omogućava joj da se takmiči protiv Rusije, gdje se njihovi interesi razilaze, ali neće dovesti do većeg preokreta.

Ankara i Moskva i dalje trebaju jedna drugu u niz pitanja - od Sirije, preko Libije, do sigurnosti Crnog mora. Primičući se svom cilju da postigne energetsku nezavisnost, Turska će nastaviti balansirati između Rusije i Zapada u potrazi za statusom i utjecajem.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.